Onkološki pacijenti u Bosni i Hercegovini umiru čekajući terapije, zadužuju se ili prodaju imovinu kako bi kupili lijekove. Liste čekanja odnose živote, a dugo se čeka i na radioterapiju te magnetsku rezonancu.
Osim što se moraju suočavati s bolešću, brojni pacijenti u BiH doživljavaju dodatni stres zbog nedostatka lijekova i propusta zdravstvenog sustava. Broj oboljelih žena od karcinoma dojke ove je godine znatno povećan. Mnoge od njih same moraju pronaći novac za tretmane i terapije. Na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu trenutno nedostaje devet citostatika.
Ako želiš ostati zdrav nakon terapije u onkološkom centru, najmanja terapija jednom mjesečno košta 4.000 KM. To je ogroman iznos koji žene ne mogu financirati. Prodaju vikendice, kuće, stvari kako bi uspjele pokriti troškove, kaže Jadranka Prljić.
Pacijenti su nezadovoljni i zbog dugog čekanja na magnetsku rezonancu – neki čekaju deset mjeseci, pa i cijelu godinu. Ogroman problem predstavlja i spora refundacija novca za lijekove. Majka Azre Bajraktarević osam je mjeseci čekala odobrenje za korištenje lijeka ribociklib, iako ga je konzilij UKC-a Tuzla preporučio.
Suglasnost iz Federalnog ministarstva zdravstva stigla je tek krajem veljače 2024. Mislite da smo čekali sve to vrijeme? Naravno da nismo – morali smo sami kupiti lijek. Koliko ljudi to ne može priuštiti! I mi smo jedva uspjeli, uz pomoć obitelji i prijatelja. Sramotno je što se ovo događa u našoj državi, ističe Bajraktarević.
Problemi oboljelih samo se nižu. Jedna majka djeteta s reumatoidnim artritisom opisuje koliko je teško putovati iz Hercegovine do UKC-a u Banjoj Luci – čak četiri do pet sati vožnje. Ipak, navodi i pozitivno iskustvo liječenja:
S obzirom na to da živimo u Hercegovini, a određeni broj djece ima reumatoidni artritis, bilo bi jako korisno kad bismo imali dječjeg reumatologa u bolnici u Foči. To bi znatno olakšalo kontrole i liječenje.
Naš zdravstveni sustav je bolestan, poručuje Sead Sefić, pokretač projekta Glasaj za život, koji smatra da vlasti ne stavljaju zdravlje građana u prvi plan.
Izdvajamo za zdravstvo 9,8% BDP-a – jednako kao razvijene zemlje. Nevjerojatno, ali izdvajamo. No, novac nestaje u procesu. U proračunu zdravstvo završava tek na osmom mjestu po važnosti, kaže Sefić.
Iz Udruženja oboljelih poručuju da na 10.000 stanovnika u BiH dolazi samo 21 liječnik – što zemlju čini državom s najmanje medicinskog kadra u regiji. Poražavajuće je i da se na inovativne terapije čeka više od 900 dana, piše N1.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
Nek ima guzinjama za nova auta.
Jadan je onaj koga oboli, taj i njegova obitelj znaju kako je prolazit kroz sve to i koliko novaca treba da se osigura sve što je potrebno za liječenje.
Onkoloski pacijenti su posebni i potrebna im je lavovska snaga da izguraju svoju bolest. Podrska im je nejneophodnija. Na zalost i u Srbiji je preskupo imati dijagnozu onkoloskog pacijenta.
Majci su ukinuli lek ribociklib ukoliko je nekome potreban rado bi ga ustupili naravno bez nadohnade ima skoro dve kutije.
Onkoloski bolesnicima je svakako težak zivot, jos tezi kad vidim da ljude bole leda pa svake godine u Fojnici, kad se vrate kopaju, znaci netko može ici besplatno se namjesti, a onkoloski bolesnici su većina po privatnim pregledima jer im se radi o zivotu kad te netko olako pregleda moras se Borit za dobar pregled, jer mala greska bolest ide u krivo, izgleda da u federaciji je bitno da se mladim sve daje a ovako bolesni da nije nikom stalo do njih, ali znate li vi da smo i mi sjedili na vasim stolicama, sad se borimo kako pregled platit, vjerujte sjest cete vi isto i na ove nase stolice koje vas čekaju u tuznom izdanju vrlo brzo nazalost.