Fotografije iz 1992. godine prikazuju promet, kioske i štandove u Širokom Brijegu u vremenu kada su svakodnevica grada, prometna kultura i nagla ekspanzija ulične prodaje postajali sve vidljivija društvena tema.
O tadašnjem stanju u prometu pisale su Višnja Bošnjak i Karmela Buhač u glasilu “Vrisak” od 31. siječnja 1992. godine, u tekstu pod naslovom “Bećarska vožnja”.
Kako se navodi, prvog dana nastave u drugom polugodištu, u ponedjeljak, 3. veljače 1992. godine, učenici osnovne škole sa svojim učiteljima i nastavnicima zakazali su jednosatni mirni prosvjed zaustavljanjem prometa na mostu.
Povod toj neuobičajenoj akciji bio je sve riskantniji odlazak i povratak iz škole, jer se učenici nisu mogli koristiti pločnikom, nego su bili prinuđeni ići kolnikom.
Red stvari je očevidno pobrkan. Tamo kuda bi trebali ići pješaci, u zbijenom poretku smješteni su automobili, a vi gospodo pješaci pronađite sebi put, zapisale su autorice u “Vrisku”.
U istom tekstu upozorava se kako parkiranje nije bilo jedini pokazatelj tadašnje prometne nekulture.
Spominju se i zaustavljanje vozila nasred ceste radi razgovora s poznanikom, polasci, zaustavljanja i skretanja bez prethodnog obavještavanja drugih sudionika u prometu, “škripa”, prebrza vožnja i nepoštivanje prometnih propisa.
Širokobriješke časne iznimke su toliko rijetke da bi ih trebalo staviti pod zaštitu države, stoji u tekstu.
Kiosci na svakom koraku
Promet i korištenje javnog prostora bili su tema i u kronici glasila “Vrisak” iz 1992. godine, koju je bilježio Miljenko Karačić.
Pod datumom 21. veljače navedeno je kako je započela deveta sjednica Skupštine općine Široki Brijeg u tom sazivu. Nakon četverosatne rasprave odbornici su se, kako je zapisano, poprilično umorili te su odlučili prekinuti zasjedanje.
Dosta vremena potrošeno je na samo usvajanje dnevnoga reda, ali i na “vruće teme” poput uzurpacija na Puringaju, postavljanja kioska na svakom koraku, ekspanzije švercera i sličnih pojava.
Samo dva tjedna kasnije, pod datumom 7. ožujka, Karačić bilježi dojmljivu sliku tadašnjega Širokog Brijega.
Široki Brijeg izgleda kao kakav orijentalni gradić. Istina, nigdje se ne vide reprezentativni minareti džamija, no ulice su pune raznih štandova robe, zapisano je u kronici.
Od sirove kave do njemačkih maraka
Prema tom zapisu, kiosci postavljeni na svakom koraku bili su gotovo neprimjetni u odnosu na robu koja se prodavala na nogostupima.
Na ulicama se moglo kupiti sve i svašta: sirova kava, mlinci za kavu, noževi, autodijelovi, farmerice, majice, džemperi, cipele, patike, alkoholna pića, sjemenska roba, voće, povrće, pa čak i hrvatski dinari ili njemačke marke.
Fotografije koje je 1992. godine snimio Jozo Pavković danas su vrijedan dokument jednoga prijelomnog razdoblja u kojem su se na ulicama Širokog Brijega istodobno vidjeli problemi prometa, nedostatak uređenoga javnog prostora i nagla pojava ulične trgovine.
(www.jabuka.tv | Foto: Digitalni arhiv Široki Brijeg)
Pa da,po malo mi sliči na neki gradić – kasabu tamo negdje u Kirgistanu ili Tadžikistanu…
Tamo se vidi onaj Stari Orah – stablo legenda…svjedok prošlih burnih vremena i živi spomenik prirode,kojeg nisu dirali ni Turci,ni Austrougari,ni Švabe,ni šumnjaci…da bi došli danas neki napredni zalizani mlakonje i jedino oni digše ruke na ovu živu legendu Stari Orah…i tako ostadoše zapisani u povijesti baš kao oni primitivni i neuki barbari…sami sebi na sramotu…
Sve je u očima promatrača. Netko ga gleda kao kasabu, netko nostalgično i sa sjetom. Obično tko ga voli, ni u noćnoj mori za njega ne će ga uspoređivati s kasabom. I suprotno, onaj tko ga ne voli nikad, ama baš nikad ništa lijepo ni pozitivno u njemu neće istaći. Ni ljude, ni prošlost, ni događaje. Osobno sa sjetom gledam ove slike, jer se svega sjećam i budi mi neke lijepe uspomene. Nadalje, drugo vrijeme drugi običaji. Umjesto da plačeš za orahom, kojih je od tada ispilano vjerojatno još 50 u našoj Općini, radije si mogao istaći kako sad ne možeš ugaziti u lokvu koja se stvarala pod njim ili komotno prošetati tom površinom bez bojazni da izvrneš nogu. Primitivnim i neukim barbarima proglasi ti nekoga tko je drvo ispilao? Eeeee, lako ti ti je u životu ako ti je staro drvo kriterij da nešto bude grad ili kasaba. Živio.
Tako je i sa pisanjem komentara …svaki to može već nekako relativizirati i davati objašnjenje na svoj način…ja obično u komentare dodam i neku dozu humora,tako da isti ne bude onako samo sirova kritika i tome slično…e sada, nemamo svi mi isti smisao za shvaćanje i prihvaćanje datog komentara…neko će reći vau super,to ti je baš ono cool…drugi će reći ma dobro je, ali nisi baš u pravu sasvim i tako to..treći će reći ma ti si neznalica,i pojma nemaš itd…tako da sama suština mog komentara ostvaruje svoj cilj i nisam ništa promašio vezano uz ovu tematiku…istina je tu negdje,pa kako god se to kome sviđalo ili ne…
hahahaha ima jos onih koji žale za onim jadom ispred i i spod robne…
j… ti majku svoju taj jad je vrijedio
Ama bolan,de budi iskren pa mi odgovori na ovo pitanje: kad dođu velike vrućine kuda to idu svi ljudi i životinje i ptice, nego u hladovinu od nekog stabla koja je prirodno najbolja zaštita od jakog sunca,gledam vozače kada parkiraju – svaki ipak traži mjesto u hladovini,pa i oni koji ispilaše ovaj Orah…ovo stablo bilo je ipak nešto više od samog običnog drveta koje raste baš tu u centru čaršije…tu smo kao đaci čekali bus da nas vozi kući nakon škole,sklanjali se pod orahovu krošnju od sunca i od kiše,a on Stari Orah svima je bio prijatelj,sve nas je volio i primio pod svoju krošnju kao što svaki đedo sa ljubavi grli svoje unuke…
Bilo je puno bolje nego sad nije po glavnoj cesti bilo ni zadržavanja ni parkinga na glavnoj cesti kroz Široki pa je protok prometa bio normalan,a ne kao sada sa svakim
pomakom auta zastoj jer netko mora na parking netko sa parkinga izići.
Lako je skloniti sve parkirane aute nogostupu bilo i tada i sad da se hoće a šta sa javnim parkingom na pola ulice i smetnji svakome osim privatnim radnjama,kafićima i bankama i stanarima.
Grad je danas puno veći i napučeniji nego tada, a vozila je neusporedivo više. Razlog gužvama i zastojima nije tražiti u autima nego u mentalitetu. Kao što je 100 puta do sada pisano, nitko neće pješačiti ni 100 m. Pali auto da sa Zorićevine dođe na most ili iz Klanca ide autom na misu na Brig. Dok god to bude tako, a trenutni pokazatelji nas uvjeravaju da će biti, stvarat će se gužve, kolone, zastoji, udesi itd.
Zar ima i danas promjene u prometnoj kulturi? Nema. Još više ima vozila u prometu….
Nije se nesto puno izmjenilo ni do danas…. malo kao kredom iscrtaju prometnu signalizaciju pred izbore, tek su nabavili i zutu boju – da malo “razbiju”…. Jedina razlika je sto su automobili danas veci nego prije….
I danas je ovo kasaba, nažalost.
Sreča pa je sad super
Tuga tuga robna kuca OTP Listica dade je Miro lijanovicim i Mika Borak zlatne koke za bogacenje .zasto i posto javno dobro predase lupežima .i nikom nista .
Da Lopinan i onin kojisu isad radnicin dužni Lijanovićin.Dali borak i robnu.Ma doće glave svakog sve kad tad ako nista na sudu Božijem jer ovdesmo svakako prolaznici.
ha ha uvijek je zanimljivo čitati komentare na članke o Širokom.Tu isplivaju sve frustracije.Uredite vi svoje kuce i okucnice to je vase ,nase ogledalu.Tu mozemo kako hoćemo a grad prepustimo nadležnim.