Rakija i Balkan su nekako tradicijski povezani. Ritual ispijanja, ali i proizvodnje rakije prenosi se naraštajima. Teško da ćete naći kuću u bilo kojoj balkanskoj državi da nema barem bocu rakije, onako “da se nađe”.
Ovu je neraskidivu povezanost Balkanaca i njihova omiljenoga pića prepoznao i britanski novinar David Farley koji je za BBC objavio reportažu o balkanskoj rakiji koju je imao prilike kušati putujući Balkanom.
Rakija je božanstvena, prenosi riječi Miloša Škorića koji se bavi marketingom za brand Gorda.
Gorda je rakija koja se u Miloševoj obitelji proizvodila stoljećima. Plantaža i podrum nalaze se u selu Velereču, na obroncima planine Rudnik, nedaleko od Gornjega Milanovca, renosi Drukciji.ba.
Rakiju ćete teško izbjeći putujući po Balkanu. U Hrvatskoj i Crnoj gori pije se ‘loza’ napravljena od grožđa, dok je u Srbiji najčešća šljivovica, ali i rakija od dunja, marelica, jabuka, pa čak i banana, piše Farley.
Osim šarolike lepeze okusa, rakija varira i jačinom, najčešće su one s 40 do 60 posto alkohola. No nije ga očarala samo raznolikost i kvaliteta domaćih rakija, prepoznao je možda i najvažniji dio ispijanja rakije – socijalni aspekt.
Kad sam prolazio Vojvodinom, dovoljno je bilo uspostaviti kontakt očima i za čas bih se našao za stolom, ispijajući nečiju domaću šljivovicu. Čak bih i uz doručak dobio rakiju, da zalijem kavu.
Iako je tijekom devedesetih običaj ispijanja rakije pomalo zamro među mladima, mještane posebno veseli da se to počelo mijenjati. Autor to poetično naziva revolucijom balkanskoga duha u kojoj će ovo božansko piće ponovo dobiti status kakav zaslužuje.
(www.jabuka.tv)
