Opravdani nemir u BiH uzrokovala je podrška zemalja Europske unije prijedlogu mjera Europskog povjerenstva za ograničavanjem uvoza čelika iz država izvan EU-a, što je jedan od odgovora Unije na carine koje su uvele Sjedinjene Američke Države, priopćeno je iz Aluminija Mostar.
Naime, predloženo je da, s ciljem sprječavanja uvoza viška čelika koji će zasigurno biti stvoren na tržištu nakon rasta američkih carina, EU uvede kvote za uvoz čelika iz zemalja koje nisu članice EU te da cjelokupan uvoz izvan tih kvota bude predmetom carinjenja u iznosu od 25 posto, što bi bilo strahovit udar na poslovanje pogođenih tvrtki.
Očito je kako globalni trgovinski rat neće zaobići ni BiH i kako ranija pesimistična analitička predviđanja prijete ostvarenjem u svom najcrnjem scenariju. EU je, istina, još uvijek u etapi pripreme konačne strategije protumjera za američke carine, no ostaje činjenica kako je najavljeno vrlo vjerojatno uvođenje kvota i carina na čelik iz svih zemalja koje nisu dijelom obitelji EU.
Premda trenutačne analize pokazuju kako europsko tržište aluminija još uvijek pati od manjka, zbog čega je Europska unija zasad odustala od uvođenja kvota i carina na uvoz aluminija iz država izvan granica EU-a, Aluminij d.d. Mostar zdušno podržava sve napore PK FBiH na sprječavanju uvođenja kvota za uvoz čelika i poziva državna tijela na pravodobno reagiranje, piše Oslobođenje.
Razumijemo opravdane strahove i jasno čujemo upozorenja naših kolega iz zeničke čeličane, svjesni činjenice kako, ukoliko mjere EU prođu u najavljenom obliku, vrlo lako mogu krenuti i u smjeru aluminijske industrije. Dapače, aktualni trgovinski rat SAD-a i EU može se rasplamsati i u smjeru carinskih nameta na sirovine koje su nam ključne u proizvodnji, a sve to značilo bi neizdrživ udar na ionako oslabljen Aluminij i na nestabilan privredni prostor BiH. Teško bi bilo i predvidjeti što bi sve lošeg Bosni i Hercegovini donijela destabilizacija metalne industrije, a ukoliko se preskoči reagirati na vrijeme, bojim se da će stvari ići u tomu smjeru, prokomentirao je v.d. direktora mostarskog Aluminija Dražen Pandža.
Podsjećamo, prema podacima PK FBiH, u metalnoj industriji BiH izravno je zaposleno otprilike 40.000 radnika, dok ih još toliko radi u pratećim i uslužnim djelatnostima te neizravno ovise o metalnom sektoru.
Nadalje, više od 30 posto ukupnog izvoza BiH čine proizvodi od metala, a više od 25 posto ukupne proizvodnje BiH odnosi se na proizvodnju metalnih proizvoda.
(www.jabuka.tv)
Aluminij Mostar ne treba tražiti dodatne alibije za svako mjesečni gubitak. Aluminij jednostavno ne može poslovati pozitivno zadnjih 10 godina niti će moći slijedećih 10 u ovakvim tržišnim uvjetima. Firme slične veličine u Europi zatvarane su zbog 3-4 puta manjih dugova zbog ne rentabilnosti proizvodnje. Aluminij Mostar na tržištu primarnog aluminija predstavlja samo 2 promila (0,2%) svjetske proizvodnje tog metala, te je u principu u potpunosti nevažan. Aluminij se može spasiti, ali ne na ovaj način, firma treba doživjeti fuziju sa sekundarnim prerađivačem, kako bi se kompenzirao gubitak (kao što je Impol), međutim tada bi ta firma morala biti spremna da zbog održavanja proizvodnje trpi gubitak, iako primarnu sirovinu može dovesti od svukud.
Feal Široki jednostavno je previše slab za preuzimanje, plaće u toj firmi su sramotno male, s obzirom na posao kojim se bave.