Blavor svojim izgledom često izaziva strah jer podsjeća na zmiju, no riječ je o bezopasnom i korisnom gušteru koji pomaže u suzbijanju puževa, kukaca i drugih sitnih životinja u vrtovima.
S dolaskom toplijeg vremena blavori se sve češće mogu vidjeti u prirodi, osobito dok se sunčaju na otvorenim površinama. Na dubrovačkom području često ih nazivaju i glavorima, a zbog dugoga tijela bez nogu ljudi ih nerijetko zamijene sa zmijama.
Herpetologinja Ivona Burić iz Udruge Hyla objašnjava kako za strah nema razloga jer je blavor bezopasan, a njegova prisutnost može biti vrlo korisna za vrtove.
Korisni su jer u vrtu jedu puževe s kućicom pa se iz vrta često može čuti kako nešto pucketa i hrska. Općenito su dobri za ljude i naše vrtove, ako ih se ne bojite.
Kako razlikovati blavora od zmije?
Iako izgledom podsjeća na zmiju, blavor je zapravo beznogi gušter. Noge je tijekom razvoja izgubio, ali je zadržao nekoliko obilježja po kojima se jasno razlikuje od zmija.
Ljudi ga se boje jer misle da je zmija, ali zapravo nije. Razlika se vidi po obliku glave i tijela. Blavori imaju otvore na glavi kao početak slušnog aparata, dok su zmije mekanije, a blavor je tvrđi i ukočeniji.
Zbog tvrđega tijela blavor se na glatkim površinama, poput asfalta, kreće teže i može izgledati nespretno. Takva mu podloga ne odgovara jer nema dovoljno trenja pa po njoj klizi.
Je li blavor doista neprijatelj zmija?
U narodu se blavora često naziva čuvarom kuće, a poznata je i izreka da ondje gdje ima blavora nema zmija.
Burić navodi kako se blavor potencijalno može hraniti manjim gušterima i zmijama jer ima snažan zagriz, ali tijekom svojega rada nije osobno primijetila da napada zmije.
U cijeloj Dalmaciji kažu da, ako imate blavora, nemate zmije. Možda je netko jednom vidio da ovaj gušter napada zmiju, ali osobno to kroz svoj rad nisam primijetila.
Na njegovu jelovniku najčešće se nalaze:
- puževi
- skakavci i drugi kukci
- miševi
- manji gušteri
- ponekad manje zmije i druge sitne životinje
Mlade jedinke izgledaju drukčije
Boja blavora mijenja se tijekom njegova razvoja. Mlade jedinke nisu smeđe, nego su svijetlosive sa smeđim mrljama.
Kako rastu, postupno poprimaju smećkastu boju, dok najveće jedinke mogu biti izrazito tamnosmeđe. Blavor može narasti do približno metar i pol, ali raste sporo.
Riječ je o zaštićenoj mediteranskoj vrsti koja obitava u Dalmaciji, dok je na kontinentalnom području nema.
Što učiniti kada ugledate blavora?
Kada mu se čovjek približi, blavor najčešće pokušava pobjeći, pri čemu se može čuti šuškanje u vegetaciji. Ponekad se, međutim, potpuno ukoči i promatra osobu koja mu se približava.
Ustvari promatraju što će predator napraviti. Budući da smo veći, tako nas doživljavaju i procjenjuju trebaju li pobjeći ili ne.
Blavora ne treba dirati, podizati niti hvatati, osobito ne za rep. Poput drugih guštera, ima sposobnost autotomije, odnosno odbacivanja repa kada se osjeti ugroženim.
Rep se nakon toga može djelomično obnoviti, ali više nikada ne doseže prvotnu veličinu niti izgleda jednako kao prije.
Zato ih se ne preporučuje dizati ili dirati za rep kako ga ne bi odbacili. Regenerirat će se samo jednim dijelom, nikada u punoj veličini niti će više biti istoga izgleda.
Engleski naziv za blavora je glass lizard, odnosno stakleni gušter, upravo zbog sposobnosti odbacivanja repa koji se može raspasti na više dijelova.
Gdje se blavor najčešće skriva?
Najčešće se skriva ispod grmlja, među vegetacijom ili u suhozidima. Tijekom dana izlazi kako bi se zagrijao na suncu, a nakon što dosegne potrebnu temperaturu ponovno traži zaklon.
Kada je u potrazi za hranom, obilazi područje na kojem boravi, nakon čega se ponovno sunča ili povlači u zaklon.
Sve je isto kao i kod drugih guštera, samo što nema noge i izgleda kao zmija.
Na dubrovačkom području živi i sljepić, još jedan beznogi gušter koji nalikuje blavoru, ali je znatno manji i tanji. Zlatnosmeđe je boje i izgledom može podsjećati na većega crva.
Dok je blavor karakterističan za mediteransko područje, sljepić je uobičajeniji na kontinentu, a na dubrovačkom području mogu se pronaći obje vrste, prenosi Dubrovacki vijesnik.
(www.jabuka.tv | Foto: Milan Sabic/PIXSELL)
