Sestre Čuljak se nakon 30 godina sastale sa svojim herojima

Malo tko ne zna priču o sestrama Čuljak, Šimi i Draženki, koja je u siječnju 1985. godine digla na noge cijelu tadašnju Jugoslavija. Tada 18-godišnja Šima i njezina 17-godišnja sestra Draženka krenule su po snježnoj mećavi prema Širokom Brijegu te su upale u jamu duboku deset metara i tu provele nevjerojatnih sedam dana, a jedina ‘hrana’ su im bile žvakaće gume! Spasila su ih tri lovca koja su čula njihove pozive upomoć. Objema su tada amputirane obje noge, no danas, zahvaljujući medicinskim protezama, žive život ‘punim plućima.’

Sestra Čuljak

Žive život ‘punim plućima’

I upravo su se u četvrtak, sestre Čuljak, po prvi put nakon 30 godina, sastale sa svojim herojima. Sastajali su se i prije, ali nikada sestre nisu bile zajedno. Emotivno okupljanje prožeto suzama, smijehom i prisjećanjem na tu nesreću, dogodilo se u restoranu Lavanda u Širokom Brijegu.

”Došli smo ovdje kako bi obilježili 30 godina i to prvi put smo ovdje svi na broju. Namjerno smo došli i ja i sestra zajedno kako bi se napokon svi skupili i obilježili obljetnicu. Zadnji put sam bila 2010. godine kada smo obilježili 25 godina, ali evo sada kada obilježavamo 30 godina, odlučili smo da baš svi budemo na skupu”, izjavila je u ekskluzivnom razgovoru za portal Jabuka.tv Draženka Čuljak.

Sestre Čuljak su već na samom početku druženja u razgovoru s lovcima Dragom, Radom i Krešom Ćavarom, te njihovim suprugama, govorili o tome koliko im puno znači ovaj susret te da im se nikada ne mogu dovoljno zahvaliti.

”Kako netko može da se zahvali za život, nema riječi, bilo što da kažemo, nikad neće biti dovoljno da ovim ljudima izrazimo hvala”, kroz suze je izgovorila Draženka u razgovoru za portal Jabuka.tv

Koliko ovaj susret, i naravno sam taj čin spašavanja, znači sestrama, svjedoči i činjenica da je Draženka jednostavno morala nakratko prekinuti razgovor jer su u tim trenucima sve emocije isplivale na površinu, a nitko od nazočnih nije mogao ostati ravnodušan.

Sestre Čuljak

Uspješne žene s hobijima u kojima ih ne sprječava hendikep

”Naša jedina zahvala je bila da mi živimo život kako treba i dobro i fino je da to njima bude na neki način i uspjeh. Naš uspjeh je njihov uspjeh, tako ja to nekako vidim. Da se nisu džaba penjali po onim stijenama i snijegu da bi nas spasili. Mi stvarno nikada ne možemo reći dovoljno hvala što su oni uradili za nas,” zaključila je u ekskluzivnom razgovoru za portal Jabuka.tv Draženka Čuljak.

Već spomenuti lovci Drago, Rade i Krešo sa suprugama su došli na ovo okupljanje, a raduje činjenica, da su iako u poznim godinama, i dalje aktivni lovci, a kako su nam kazali, najviše ih veseli to što se i nakon 30 godina čuju i okupe sa sestrama Čuljak te da im je drago što su danas to veoma uspješne žene.

”Kad smo ih tada pronašli, mislio sam da se netko zeza te nas pokušava zavarati da su unesrećeni, no kada sam vidio o kome se radi i koliko su dugo dole (op.a. u jami), nisam mogao vjerovati. Drago nam je bilo kad smo ih spasili, a još je njima draže danas kad smo mi još kao lovci živi i zdrav i evo da se nađemo skupa”, izjavio je za portal Jabuka.tv Drago Ćavar, koji se prvi spustio do sestara Čuljak u jamu.

Sestre Čuljak postale su uspješne poslovne žene s hobijima u kojima ih ne sprječava hendikep. Obje žive i rade u kanadskom Torontu od 1993. godine.

Prisjetimo se 1985. godine: Hercegovačko čudo obišlo svijet 

Tada 18-godišnja Šima i njezina 17-godišnja sestra Draženka, učenice Ekonomske škole odnosno Gimnazije ”Veljko Vlahović” u Mostaru, tog 6. siječnja 1985. godine oko 14.00 sati zaputile su se iz Bogodola, planinskog sela 20-ak kilometara od Mostara, prema Širokom Brijegu, odakle su planirale ići za Mostar, gdje im je radila majka Radica. Zima je bila jaka, snijeg i mećava, ali ni to ih nije sprječilo u njihovoj namjeri. Upale su u jamu duboku više od 10 metara, u njoj provele sedam dana i osam noći. Otac je mislio da su kod majke u Mostaru, majka je mislila da nitko po takvom snijegu ne izlazi iz kuće. Telefona nije bilo, veze nisu bile kao što su danas.

Sestre Čuljak

Sestre Čuljak nakon rehabilitacije

Bila je nedjelja, 6. siječnja. Šimine pozive upomoć u iduću nedjelju, 13. siječnja 1985., čuo je Drago Ćavar Macugić, koji je bio u lovu sa svojim prezimenjacima Radom i Krešom. Prvo je mislio da ga netko zafrkava – kada mu je Šima rekla tko su i čije su i da su u toj jami sedam dana. On se prvi i spustio do njih u jamu, a prvi je i koji nije član obitelji, a kojeg su pustili da ih posjeti na VMA u Beogradu.

Bile su odjevene ‘tanko’: imale su traper jakne, tanku odjeću i čizme. Njihovo preživljavanje i danas se u svijetu smatra čudom.

Priča o čudesnom preživljavanju sestara Čuljak na noge je podignula cijelu tadašnju Jugoslaviju čiji su stanovnici novčanim donacijama pomagali obitelji Čuljak. Priča je veoma brzo obišla svijet, brojni mediji danima su trubili o ‘nemogućem preživljavanju u ekstremnim uvjetima’. O sestrama Čuljak kanadska televizija željela je snimiti film. U Kanadi im je to nemoguće, jer nema ni slične prirode kakva je ovdje bila tog siječnja 1985. da bi mogli tako nešto napraviti, no jedna kanadska televizija snimila je kratki dokumentarni film o njima.

(www.jabuka.tv)

24 komentara

  • to su naše mačke sa 9 života imam želju da mi osobno pričaju kako je to moguće 7 dana je vječnost na takvom ledu šta kada san dodje na oči pa to je nevjerovatno

  • Prelijepa priča a osobno znam sestre …ovdje se može postaviti i jedna slobodna ali na žalost istinita postavka…sva sreća da su ove vrijedne i neustrašive žene otišle u svijet jer ovdje bi bile jadnice,tuznice,invalidne osobe,redoviti gosti biroa za zapošljavanje,socijalni problemi,depresivne pacijentice…osim ako bi bile promotori vladajuće elite…ovako Bog im je osvijetlio i pokazao put i sada su onakve kakve ih je On stvorio sebi na sliku i priliku sto dobra većina svijeta ovih prostora pritisnuta nedaćama režima i elita nismo….Bogu smo svi jednaki samo sto su se neki odvojili od Boga ,drugih i od sebe samih!

    • Odlican komentar,slazem se s vama. Bog je taj koji upravlja nasim zivotima i obasjava nam puteve.Sama sam invalid,na moju srecu otisla sam sa tih prostora u jednu normalnu socijalnu zemlju,koja se brine za svakog covjeka,posebno invalide. Drago mi je za sestre Culjak,tako je lijepo vidjet ih da su sretne i uspjesne zene.Kod nas nazalost na tim prostorima zdravi ljudi ne dobiju sansu da rade i pokazu svoju strucnost,a osobe sa hendikepom su briga blize obitelji,nazalost.

  • Veliki pozdrav sestrama Čuljak, a još veći našem kumu i susjedu Dragi. Drago, pravi si heroj!Živio ti nama sto godina!

  • Meni je zao sto jos nesto vise niste rekli o njima…muzevi,djeca ako ih imaju…Bave se hobijima-kojim hobijima?sto rade inace u zivotu,kakav posao obavljaju i sl… pozz za sestre ☺

  • O njima je tada prva pisala Slobodna Dalmacija veoma opširno. Hvala državi Kanadi jer je normalna socijalna razvijena država. Za razliku od Lijepe Naše koja je uništena ekonomsi politički moralno od velikih takozvanih hrvatina jebem im mater lopovsku dvoličnu licemjernu..

  • A što reći nego diviti se herojima ove priče…….nema prepreka,sve se može…nema plakanjajer živ ot je dar nebeski i treba iskoristiti.Ugledajmo se u njih i zahvalimo buđenje bogu što nam je podario još jedan dan.Zato osmijeh na lic….pozdrav sestrama koje nam svojim životima šalju poruku koju svi možemo pročitati

  • Bio sam klinac 85god. Al se dobro sjecam ovog dogadjaja cak su ljudi poslije isli do te jame pa je to bilo kao neko mjesto za molitvu i zahvalu za zivot ja cak imam sliku iz te jame…

  • Svaka cast sestrama Culjak zelim njima puno zdravlja i srece ,da su ovdje ostale kakav smo mentalitet bilo bi im tesko jer se osobama s bilo kojim invaliditetom ili bilo cim samo izruguju ,niko svoj mentalni ne primjecuje i svi za sebe misle da su normalni i dobri ali drugi bolje vide.
    Svugdje ljudi podrsku i pomoc daju ako vide da ste u problemu samo kod nas podsmjeh ,ali opet nedaj Boze da iskuse kod sebe tugu.

  • Dobro se sicam tog dogadaja mislim da je cak jedna od sestara i moje godiste(65) puni im zelim srece u daljem zivotu a frankopan je dobro komentira . Svako dobro sestrama culjak

  • Hvala svima na podrsci i lijepim recima a najvise hvala nasim dragim spasiocima Dragi, Kresi i Radi Cavaru. Naravno nasim andjelima cuvarima koji su nas sacuvali jer bez njih ne bi prezivjele.

    Ja radim kao informaticar za Hyundai i imam sina, a sestra Sima radi u jednoj dobrotvornoj organizaciji sretno udata vec 26 godina.

    Puno pozdrava iz Toronta, bilo nam je super u nasoj lijepoj Hercegovini i nadam se da se uskoro vidimo. Zelim vam svima puno srece i ljubavi u zivotu.

Komentiraj: