Selfie generacija: Podižemo li narcisoidnu i sebičnu djecu?

Samoživost je potpuno normalna pojava u razvoju i odrastanju djeteta. Vrijeme je to kad djeca vode računa samo o sebi i svojim potrebama. Iako je istina da su djeca i mladi mnogo sebičniji od odraslih osoba, stručnjaci tvrde da nikada prije djeca nisu u tolikoj mjeri bila koncentrirana na sebe kao što se to primjećuje u današnje vrijeme.

– Stalno postavljanje vlastitih fotografija, popularnih “selfieja”, na društvenim mrežama, beskonačan broj mladih koji misle da sami po sebi i svojim postojanjem zaslužuju život na visokoj peti i unosne, dobro plaćene poslove odmah nakon školovanja ukazuje na to da je ova nova generacija sebična i narcisoidna – upozorava dr. Laura Markham, klinički psiholog u New Yorku i autorica knjige “Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting” (“Miran roditelj, sretno dijete: Kako prestati vikati i postati povezan”).

Istraživanja
Najnovija američka istraživanja, među kojima je nekoliko i onih koje je proveo dr. Jean M. Twenge, profesor psihologije na Državnom sveučilištu u San Diegu, ukazuju da je narcizam ne samo među tinejdžerima već i među nešto starijim studentima u sve većem porastu. Zašto je to tako i je li tajna u snažnom samopoštovanju ili prenapumpanom egu? Potpuno je razumljivo da svaki roditelj želi da njegovo dijete tijekom odrastanja razvije jak osjećaj samopouzdanja i istraživanja pokazuju da današnja djeca imaju snažnije samopouzdanje nego što su ga imale prethodne generacije. Neke američke studije otkrile su da je 80 posto učenika srednjih škola 2006. godine pokazalo mnogo veću razinu samopoštovanja nego što su je imali oni iz generacije 1998. godine.

Druga studija objavljena u Journal of Experimental Social Psychology otkrila je da su u posljednjih pet godina djeca razvila nivo samopouzdanja koji je usporediv s onim odraslih osoba. Iako je visoka doza samopoštovanja dobra stvar, neki stručnjaci kažu da mnogi roditelji zapravo podižu sebičnu djecu, a jedan od problema je tzv. helikopter roditeljstvo.

Ne mogu funkcionirati bez mame ili tate – čest je slučaj koji se odvija između bogatih roditelja ili onih koji žele svojoj djeci pružiti bolji život nego što su ga oni sami imali. To stvara određenu zabrinutost i osjećaj anksioznosti kod djece, ali s druge strane stvara i lažni osjećaj važnosti. Naime, potpuno je jasno da svaki roditelj svom djetetu želi samo najbolje, a pod tim se misli da mu hoće pružiti kvalitetan život, dobre i kvalitetne uvjete odrastanja, ali i da dijete s druge strane razvija samopouzdanje i sigurnost u sebe. Međutim često se događa da snažna roditeljska želja da djetetu priskrbi sve nabolje preraste u roditeljsku opsesiju i pretjerano bdjenje nad djetetom, što se negativno naziva helikopter roditeljstvom. Roditelji nad svojim potomcima kruže kao helikopteri.

Iako imaju najbolje namjere, oni su prenapadni, u svakom trenutku spremni su rješavati probleme svog djeteta koje im je centar svijeta. No, takva djeca, umjesto da postanu samostalna daleko su od tog zamišljenog ideala. Djeca koja odrastaju uz roditelje helikoptere teže prestižnom životu, visokom standardu, jer su naučeni da su nezamjenjivi i idealni, ali bez velikog vlastitog ulaganja. Znaju da se ne moraju previše truditi jer su navikli da roditelji sve rješavaju umjesto njih. Zato lako odustaju od životnih izazova i ustvari odrastaju u nesigurne osobe.

Roditeljstvo nije jednostavan pothvat, to je vrlo važna i ozbiljna životna uloga, naglasak treba biti na razumijevanju, ljubavi i podršci, ali bez pretjerivanja. To je ključ za podizanje zdravog i razumnog djeteta, onog koje se neće razvijati u samoživu osobu koncentriranu samo na sebe i svoje potrebe. Bez obzira na dob svojeg djeteta, pokušajte vidjeti svaku situaciju iz svoje perspektive i biti empatični, ali uvijek postavite granice. Ako neprestano potrebe svog djeteta stavljate ispred tuđih i ne postavljate granice u njegovu ponašanju, u onome što smije ili ne smije, šaljete mu poruku da je ono mnogo važnije od svih i iznad potreba drugih ljudi.

Zahvalnost
Umjesto da previše naglaska stavljate na vrhunske rezultate u školi i u sportu, što kod njega može stvoriti anksioznost, usredotočite se na stvaranje jake radne etike i odgovornosti.

Naučite ga zahvalnosti. Nađite priliku učiti svoje dijete zahvalnosti tako da cijeni ono što ima i bude empatično prema drugima. Na primjer, djeca mogu donirati igračke, volontirati, pomagati starijima.

Djetetove granice
Neka osjete i nesreću, to nije nikakva tragedija: morate dijete pustiti da bude i nesretno, no morate ga podržati i osnažiti da prođe kroz taj osjećaj, da shvati i nauči da je nesreća podnošljiva. Tako djeca postaju otpornija i kompetentnija.

Djeca čiji su ih roditelji stalno precjenjivali govoreći im da su posebniji od drugih ili su im neprestano davali poseban tretman odlaze u narcisoidnost. Bolji i zdraviji pristup je reći im: volim te, zagrljaji i poljupci mnogo su važniji. Puno bolje se gradi dobro samopoštovanje ako djeca imaju osjećaj istinske topline, nježnosti i prihvaćanja od svojih roditelja.

Roditeljstvo je velik izazov, velika odgovornost, ali i obaveza. Ne ustručavajte se učiti, čitajte knjige o roditeljstvu, dobrom i kvalitetnom odnosu sa svojim djetetom i puno ćete više shvatiti, naučiti i znati postaviti svoje i djetetove granice. Svatko je jedinstven, ali nitko nije poseban. Umjesto da ih stalno kritizirate ili dižete na pijedestal, volite ih baš onakvu kakva jesu.

Većina roditelja složit će se da podizanje sretne djece nije lako. Jeste li ih hvalili previše ili premalo? Jeste li ih dovoljno stegnuli? Učite li ih pravim vještinama i vrijednostima? Na to je teško naći pravi i jedinstven odgovor jer je svako dijete drugačije. Najveća stvar koju možete učiniti je shvatiti i biti u kontaktu s djetetovom osobnošću, razumjeti ga tko je, jer tek kad shvatite i uočite njegove talente, pomoći ćete mu da napreduje i zdravo se razvija.

(jutarnji.hr)

Klikni OVDJE i posjeti naš LIFE kutak

Komentiraj: