Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi proglašena je nacionalnim spomenikom kulture.
Nacionalni spomenik čine crkva sv. Uznesenja Blažene Djevice Marije, stara i nova samostanska zgrada te sljedeće pokretno nasljeđe: zbirka slika, arheološka zbirka, numizmatička zbirka (oko 1200), zbirka tekstilnih predmeta, knjižnica, ferman o dozvoli izgradnje crkve i orgulje.
Koliko vjernici župe Tolisa vole svoju crkvu, govori i podatak da je isključivo darovima župljana u crkvi obnovljen oltar.
Vrijednost radova je oko 200.000 KM, doznaje se od gvardijana toliškoga samostana fra Marija Jurića.
Evo, nakon četiri godine oltar je zasjao u starom-novom ruhu. Godine 1930. napravljen je oltar ovdje u župnoj crkvi. Budući da je stari izgorio u velikom požaru, napravljen je novi oltar. Veliki problem naše crkve jest vlaga pa je osamdesetih godina protekloga stoljeća renoviran oltar u skladu s mogućnostima kada je, zapravo, samo zaštićen od daljnjeg propadanja.
Uposljednje četiri godine konačno smo obnovili oltar i vratili mu stari sjaj i izgled koji zaista zaslužuje naša nebeska majka. Mi volimo kazati, ovo je naša posavska katedrala i zaslužuje nešto ovako prelijepo, objašnjava za Večernji list gvardijan fra Mario.
Župa Tolisa nalazi se na vratima Bosne pa je upravo takvo ime dobio i nedavno novoosnovani Muzej “Vrata Bosne” koji se nalazi pod krovom samostana. Od samoga početka ravnatelj muzeja Jozo Jezerčić na suvremen način otvara javnosti vrata tog prekrasnog zdanja s bogatim fundusom knjiga i nekoliko vrijednih zbirki, od arheoloških, numizmatičkih i drugih vrednota posavskoga kraja koje su stoljećima franjevci vrijedno prikupljali i sačuvali za povijest.
Župa Tolisa osnovana je 1802. godine, dakle, stara je više od 200 godina. Tijekom povijesti posavski franjevci uvijek su bili uz svoj narod, pa i za vrijeme Domovinskoga rata kada je župu vodio fra Marko Oršolić Keja, samostan je otvorio vrata Ratnoj bolnici iz koje je danas izrasla Županijska bolnica Orašje.
Prvi fratar fra Ilija Starčević osnovao je prvu pučku školu u Bosni i Hercegovini upravo ovdje u Tolisi. Fratri, vjera i naša nebeska majka nekako su zaštitni znak ovog posavskog kraja župe Tolise i Grada Orašja. Danas župa Tolisa ima oko 6.000 vjernika, a toliko otprilike imamo i dijaspore koja redovito dolazi u rodni kraj sa svih strana svijeta za sve naše velike svetkovine i za vrijeme godišnjih odmora. Župa je jako živa, i vjerski i u svakom drugom pogledu. Provodimo brojne akcije, mnoge radionice, tri su aktivna župna zbora, ministranti, framaši, dvije molitvene zajednice, ponosno ističe za fra Mario za Večernji list.
Na kraju obilaska samostana Tolisa uvijek se može doznati ponešto novo o povijesti ovog duhovnog središta Posavine. Toliški samostan potječe iz druge polovine 19. stoljeća. Franjevci su, međutim, u tom dijelu Bosne prisutni već od srednjega vijeka i tamo su imali više samostana (Modriča, Skakava, Sv. Marija u Polju…), od kojih je većina stradala u 15. i 16. stoljeću.
Dozvolu za gradnju crkve franjevci dobivaju 1864. godine, a na dan uznesenja Blažene Djevice Marije 11. srpnja 1864. godine fra Martin Nedić, u prisutnosti mnogobrojnog naroda i svećenstva, počinje gradnju crkve po uzoru na staru isusovačku crkvu u Osijeku. Crkva je osposobljena za uporabu do 1873., ali će u potpunosti biti dovršena tek 1881. godine, a obnovljena 1911., kao i njezino oslikavanje.
Od tih davnih vremena do danas župna crkva u Tolisi bila je središnje mjesto okupljanja vjernika, pa i u vrijeme zvuka granata, jer tu se uvijek dobivala duhovna snaga za sve ono što nas očekuje u izazovima vremena u kojem jesmo.
(www.jabu
