Zagonetni niskofrekventni zvuk, poznat i kao Hum, koji pojedinci diljem svijeta prijavljuju već više od 50 godina, u mnogim bi slučajevima mogao biti oblik tinitusa. Pokazuje to novo istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu PLOS One.
Niskofrekventno tutnjanje koje čuje samo dio populacije, pojedini su stručnjaci dosad povezivali s pojačanim osjetilom sluha, no novo je istraživanje pronašlo znatno izvjesnijeg uzročnika.
Istraživanje je predvodio stručnjak za sluh Bonifaz Baumann iz Njemačkog centra za vrtoglavicu i poremećaje ravnoteže. Autori ističu kako njihovi rezultati ne isključuju mogućnost da u pojedinim slučajevima zvuk doista potječe iz vanjskog izvora, ali smatraju da je kod mnogih ljudi riječ o subjektivnoj percepciji niskofrekventnog tinitusa.
Fenomen koji traje od sedamdesetih godina
Fenomen “brujanja” prvi je put privukao veću pozornost tijekom 1970-ih godina, kada su stanovnici Bristola počeli prijavljivati postojan niskofrekventni zvuk frekvencije oko 50 herca. Slične su prijave kasnije zabilježene u Australiji, Novom Zelandu te na više lokacija u Sjevernoj Americi.
Osobe koje čuju taj zvuk opisuju ga kao neprekidno zujanje, brujanje ili tutnjavu. U većini slučajeva ljudi u njihovoj blizini ne čuju apsolutno ništa, a zvuk se pojavljuje samo u određenim situacijama ili prostorijama.
Umjesto traganja za mogućim vanjskim izvorom zvuka, istraživači su proučavali same osobe koje ga čuju. U istraživanje je uključeno 28 dobrovoljaca koji su putem društvenih mreža prijavili da čuju neobjašnjive niskofrekventne zvukove.
Mit o “nadljudskom sluhu” je srušen
Znanstvenici su ispitali dvije vodeće hipoteze:
- Prva je pretpostavljala da osobe koje čuju brujanje imaju iznimno osjetljiv sluh za niske frekvencije.
- Druga je polazila od mogućnosti da čuju vrlo slabe zvukove koje proizvodi njihovo unutarnje uho (otoakustičke emisije).
Rezultati testiranja pokazali su da većina ispitanika nema natprosječno osjetljiv sluh za niske frekvencije. Samo su dvije osobe odstupale od prosjeka što, prema autorima, upućuje na to da pojačana osjetljivost sluha vjerojatno nije glavni uzrok fenomena, piše Science Alert.
Mjerenja otoakustičkih emisija također nisu pokazala neuobičajene rezultate.
Istraživači su stoga zaključili da se kod dijela ispitanika radi o subjektivnoj percepciji zvuka bez prepoznatljivog vanjskog izvora.
Rijedak oblik tinitusa
Takva se pojava u medicini naziva tinitus. Iako se on najčešće povezuje sa zviždanjem ili visokofrekventnim šumom u ušima, autori ističu da se kod manjeg broja pacijenata tinitus može javiti i u obliku niskofrekventnog brujanja.
Znanstvenici naglašavaju kako njihovo istraživanje nije dokazalo da su svi slučajevi brujanja posljedica tinitusa, ali smatraju da bi to moglo objasniti velik broj prijavljenih iskustava. Dodaju da bi takvo tumačenje oboljelima moglo omogućiti pristup postojećim metodama liječenja i strategijama za ublažavanje simptoma koje se već koriste kod osoba s tinitusom.
Autori također ističu da subjektivna priroda simptoma ne znači da iskustvo čitatelja nije stvarno. Tinitus je priznato medicinsko stanje povezano sa slušnim sustavom i obradom zvuka u mozgu, a njegovi su uzroci i dalje predmet intenzivnih znanstvenih istraživanja.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
