Životna priča Ivana Perišića: Umalo je poginuo na gradilištu i morao je napustiti Hrvatsku

Znate, on vam je znao uzeti loptu od golmana, krenuti naprijed pa uz nekoliko driblinga i duplih pasova doći do protivničkoga gola i zabiti.

Tako kaže jedna od priča iz ranih nogometnih dana Ivana Perišića.

A tako je nekako popularni Koka izgledao i na utakmici s Islandom.

Moćno i nezaustavljivo, jurio je, maltretirao Islanđane i na kraju zabio za stopostotni učinak Hrvatske na SP-u.

Dugo su Ivana Perišića (27) smatrali još jednim u nizu promašaja Hajdukove struke. Kao, pustili su ga da ode sa 17… Sve dok njegov otac Ante nije objasnio da je Ivan – spasitelj, piše 24sata.hr.

Imao sam velikih poslovnih problema, ogromne dugove, i za obitelj je bilo najbolje da se maknu od mene i mojih muka. Odluka je bila teška, ali uvjeti su bili odlični. S Ivanom su otišli i kći te supruga, objasnio je godinama poslije Ivanov otac.

Iako mu je bilo tek 17, Perišić je tog ljeta 2006. trebao postati jedan od ključnih igrača Hajduka.

No zvali su ga Anderlecht i Sochaux, nudili velik novac, a kad su Francuzi po njega poslali privatni avion, odluka je pala.

To što su poslali avion po mene bio mi je dovoljan znak, time su me zapravo kupili, kazao je Ivan.

Obitelj se godinama izvlačila iz financijskih problema, ali sve je to ništa u usporedbi s događajem iz 1999.

Tad je Ivan izvukao živu glavu, i to za djelić sekunde.

Uh, kao da se drugi put rodio u tom trenutku. Nedostajalo je desetak centimetara da nastrada. S prijateljima je ušao na nekakvo gradilište, a radnici su sa zgrade bacali žbuku i građevinski materijal. Nasreću, samo ga je okrznulo po ramenu. I danas se naježim kad pričam o tome, ispričao je otac Ante.

Svjestan svega što je prošao u životu i karijeri, Ivan će danas i u trenucima predviđenim za euforiju ostati skroman.

Dobro sam igrao? Pustite sad to, važna je Hrvatska, često govori nakon velikih utakmica reprezentacije u kojoj posljednjih godina igra doista sjajno.

A takav je i izvan terena. Oženjen svojoj srednjoškolskom ljubavi Josipom, otac kćerkice Manuele i sina Leonarda, sin koji pomaže ocu i unuk koji je obožavao pokojnu baku.

Od nje se oprostio emotivnom porukom:

Riječi ne mogu opisati kako se trenutno osjećam. Srce mi se slama zbog toga što znam da te više neću vidjeti, tebe – osobu koja mi je dala tako puno. Otišla si bez pozdrava i pokazala mi koliko je život nepredvidljiv. Ali nastavit ćeš živjeti u mojim mislima i duhu, draga moja bako. Moj anđele čuvaru. Počivaj u miru dok ja radim sve kako bih te činio ponosnom.

Tvoj unuk.

Ako ga gleda negdje s neba, baka je danas ponosna. Kao i cijela nacija. Ivan Perišić, onaj mali kojeg nisu željeli u Sochauxu, izrastao je u izvanserijskog igrača. Put mu je bio težak, kompliciran, ali nakon ovog ljeta mogao bi ga dovesti na sam vrh.

Ne prođe prijelazni rok da se ne javi netko od velikana, spominjali su se Barcelona i Manchester United, a gol Islandu upravo u njegovu stilu sigurno će zainteresirati i druge…

1999. Preživio nesreću pa u Omladinac

Malo je nedostajalo da kao desetogodišnjak pogine u igri na gradilištu u Omišu, ali izvukao se za milimetar. Ubrzo nakon toga je iz Omiša prešao u Omladinac pa zatim u Hajduk. 2006.

Umjesto u prvih 11 – u Francusku

Zoran Vulić računao je na njega kao prvotimca već sa 17, ali odlučio je otići u Sochaux. Poslali su avion po njega, sve je izgledalo idealno, ali nije ispalo tako.

2009. Karijeru spasio odlazak u Belgiju

Otišao je na posudbu u Roeselare, a zatim i potpisao za Club Brugge. Postalo je jasno da je onaj tko ga je otpisao u Sochauxu – budaletina.

2011. Ni kod Kloppa on ne sjedi na klupu

Došao je do Borussije, popeo se na vrh, ali nije dovoljno igrao. A nije želio čekati. Otišao je u Wolfsburg i izborio transfer u Inter.

2015. Kralj Milana i hrvatski broj 1

I u Interu je njegova vrijednost nastavila rasti, ključan je igrač u klubu, a jedan od ključnih je godinama i u reprezentaciji.

Koka je zbog očeve farme, a koka je i s loptom na nozi…

Kako se njegov otac bavio uzgojem kokoši nesilica, Ivana su prijatelji u djetinjstvu prozvali Koka. U međuvremenu je otišao iz svog Omiša, u kojem je počeo igrati s pet godina, preko Hajduka i Sochauxa otišao je na nogometni Mont Blanc, ali na kokoši ga podsjeća tetovaža na desnoj nozi – kokoš s loptom u nogama.

(www.jabuka.tv)

1 komentar

  • Koliko mladih talenata propadne zbog interesa vodećih ljudi u klubovima…očiti primjer Perišića…kad bi sport i talent bili ispred svega sve bi bilo drugačije…

Komentiraj: