Povećanje trošarina na gorivo od kojih bi se financirala izgradnja autocesta, odnosno magistralnih i regionalnih cesta, po prijedlogu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, pomoći će popravljanju stanja cestovne infrastrukture u državi, ali ne i riješiti problem. Bosni i Hercegovini nedostaju stotine kilometara autocesta, ali i saniranje postojećih putnih pravaca niže kategorije, no trošarine ne mogu biti jedini izvor financiranja, ukazuju stručnjaci.
Prema predloženom modelu, trošarine za izgradnju autocesta iznosile bi 10 eurocenti po litri goriva, a isto toliko izdvajalo bi se i za izgradnju magistralnih i regionalnih cesta. Prijevoznici su, očekivano, novim nametima nezadovoljni, no građani optimistično gledaju na mogućnost da Bosna i Hercegovina u skoroj budućnosti bar sa sjevera do juga bude povezana autocestom, te da se ne voze po oštećenim i lošim cestama.
Ipak, i ekonomski, i prometni stručnjaci ukazuju da se ni trošarinama, kao ni izdvajanjima iz cestarina s postojeća 124 kilometra autocesta ne mogu graditi novi cestovni pravci.
”Izgradnja autocesta treba da ide u dva pravca samofinanciranja i kreditiranja onih dionica koju su isplative, odnosno koje imaju zadovoljavajući prosječni godišnji dnevni promet (PGDS) viši od 12.000 vozila na dan. Autoceste treba graditi kreditom jer je moguća otplata, a pogotovo tu mislim na dionice prema sjeveru koridora Vc – od Zenice prema Žepču i Doboju”, predlaže Osman Lindov, profesor na sarajevskom Fakultetu za promet i komunikacije.
Po njegovom prijedlogu, dionice koje u ovom trenutku nemaju veliki dnevni promet ”treba graditi iz domaćeg novca od cestarine, goriva i osiguranja”. ”To su one dionice na jugu koje trenutno nemaju PGDS veći od 1.000 vozila na dan. Trenutno je u BiH obratno – planira se više graditi na jugu, nego na sjeveru”, konstatira.
‘Bh. ceste ne vode nikuda’
I jedan od vodećih ekonomskih stručnjaka u BiH, Vjekoslav Domljan smatra kako je ”nužno napraviti analize da se vidi gdje su infrastrukturni jazovi najveći, prije svega u zaostajanju za drugim zemljama, a sve to korigirano za veličinu dohotka, područja, stanovništva itd”.
Po njemu, nužno je provesti cost-benefit analizu kako bi se vidjelo ”gdje bi se euro najbolje oplodio i tako osigurala najveći povrat”, uz napomenu kako je ”eliminatoran kriterij naknada uloženih sredstava”.
Na pitanje kako ubrzati izgradnju, odgovara kako je nužno ”privući što više sredstava Europske investicijske banke (EIB), jer nema nikog drugog (ako zanemarimo EBRD) tko bi ulagao u bh. ceste”.
”Razlog je jednostavan: bh. ceste ne vode nikuda, pa nema tranzita robe i putnika, dok domaćih putnika i robe nema. To što EIB ulaže, ulaže u ime europske transportne solidarnost, a EBRD ulaže jer želi sebi napraviti posla i osigurati svoj opstanak. S druge strane, postavlja se i pitanje zašto ubrzavati izgradnju cesta u zemlji koja se deindustrijalizira i depopulizira”, ukazuje Domljan.
BiH treba još 1.000 kilometara autocesta
Upravo je uz spomenuti prometni koridor Vc i bila smještena glavnina industrije BiH, te mu i gravitira najveći dio bh. populacije, pa je Domljanovo upozorenje, iako katastrofično, zapravo i surova realnost. Stoga se opravdanim postavlja pitanje je li, u budućnosti, Bosni i Hercegovini dovoljna samo autocesta koja prolazi Koridorom Vc i hoće li, u tom, slučaju biti zapostavljeni istok i zapad države? Samim tim, i nastavak trendova deindustrijalizacije i depopulacije na koju upozorava Domljan.
”Koridor Vc je dio paneuropskog koridora V i tu BiH, i kad bi htjela, ne može ništa promijeniti. Kolika je bh. moć vidi se po tome što na koridor Vc gravitira 4,3 milijuna ljudi od čega na Budimpeštu otpada 3,3 milijuna, a na hrvatski i bh. dio – milijun osoba. Ako BiH ne pristupi iniciranju i razvoju koridora Vc (prometnog, logističkog, ekonomskog i razvojnog), istok i zapad zemlje će biti u boljoj situaciji jer neće biti odgovorni za stvaranje duga koji se ne može servisirati”, napominje Domljan.
Ukazujući na poražavajuće brojke, a BiH ima samo spomenuta 124 kilometra autocesta, Lindov podsjeća da bi autocesta dijelom koridora Vc kroz BiH trebala biti duga 330 kilometara. No, Bosni i Hercegovini bi trebalo najmanje 1.100 kilometara autocesta kako bi se mogla ravnati sa srednje razvijenim zemljama Europe, napominje Osman Lindov.
”Pod hitno bismo trebali usvojiti državnu strategiju autocesta koje bi uključile entitetske planirane autoceste, a prije svega potencirati izgradnju onih koje bi mogle ‘vraćati’ uložena sredstva. Svakako da je sljedeći najvažniji pravac za BiH, poslije koridora Vc, pravac od zapada prema istoku, tj. od Karlovca u Hrvatskoj preko Jajca prema Sarajevu i dalje preko Goražda na istok”, ukazuje Lindov.
(Al Jazeera Balkans)
