Poremećaj manjka prirode znači da se današnji čovjek, a pogotovo djeca, zbog sve manje vremena koje provode vani, susreću sa sve više problema u ponašanju. Ovaj termin skovao je Richard Louv 2005. u svojoj knjizi “Posljednje dijete u šumi”, ali on nije službeno proglašen poremećajem. Sam Louv kaže da njemu ni nije namjera da se to proglasi medicinskom dijagnozom već da služi kao opis ljudskog otuđenja od prirode.
Današnja djeca sve više vremena provode pred ekranima bilo mobitela, tableta, računala ili televizora, a sve manje u prirodi. Velikim dijelom je uzrok i roditeljski strah te utjecaj medija. Putovao je Amerikom 10 godina i istraživao navike djece i roditelja, i u urbanim i u ruralnim sredinama te njihova iskustva u prirodi.
Prema njegovim saznanjima, roditelji sve više drže djecu u zatvorenim prostorima kako bi ih sačuvali od opasnosti te da to ide do te mjere da to postaje problem i da djeca u potpunosti gube sposobnost povezivanja s prirodom. Zbog straha od stranaca, nepoznatog i mogućih zaraza u prirodi ili gradskim parkovima, a često su ti strahovi potpomognuti medijskim izvještajima, roditeljima je draže držati djecu u kući i ispred kompjutora nego da vani istražuju prirodu.
Prosječno američko dijete provede 44 sata na tjedan zabavljajući se elektroničkim medijima. To je više od šest sati na dan. Problem je, kaže Loev, što se u gradskim parkovima sve češće vide znakovi “zabranjeno hodati ovuda” i sl. što još više odvlači djecu od istraživanja prirode.
Kako to utječe na djecu?
Zbog vrlo malo vremena provedenog u prirodi današnja djeca imaju i ograničeno poštovanje prema svom prirodnom staništu. To će imati dugoročne posljedice u budućnosti, a moguće je i da će imati kraći životni vijek od svojih roditelja. Poremećaji manjka pažnje i depresija mogu biti sve češći.
“To je problem jer djeca koja ne provode dovoljno vremena u prirodi sklonija su tjeskobi, depresiji i poremećaju pozornosti.”, ističe Louv te dodaje:
- Boravak u prirodi, u tišini i miru jako puno pomaže, a posebno djeci s ADD-om, poremećajem deficita pažnje.
- Djeca koja su malo u prirodi češće imaju promjene raspoloženja te lošije ocjene u školi.
- Deblja su jer se manje kreću, a više vremena provode pred ekranima.
- Manjak prirodnog svjetla može rezultirati i problemima s vidom.
- Loev ističe da je boravak u prirodi ljekovit, a za djecu je nužan – jer potiče kreativnost, maštu, osjećaj za istraživanje te kognitivni razvoj.
- Mnogi stručnjaci slažu se s Loevom i ističu da treba poticati dječji boravak vani. No neki kažu da je za to odgovoran i sam životni stil roditelja, koji također sve manje vremena provode u prirodi.
(24sata.hr)
Klikni OVDJE i posjeti naš LIFE kutak
