Izračun idealne tjelesne težine može biti koristan orijentir, ali nijedna formula ne može sama odrediti što je za neku osobu zdravo.
Mnogi se pri procjeni tjelesne težine oslanjaju na indeks tjelesne mase, poznatiji kao ITM ili BMI. Ipak, stručnjaci upozoravaju da je riječ o okvirnom pokazatelju koji ne daje potpunu sliku zdravstvenog stanja pojedinca.
ITM se često koristi kao brz i jednostavan način procjene odnosa tjelesne mase i visine, no ne razlikuje mišićnu masu od masnog tkiva i ne uzima u obzir građu tijela, dob, raspodjelu masnog tkiva ni druge zdravstvene pokazatelje. CDC navodi da se BMI kod pojedinaca treba promatrati zajedno s drugim čimbenicima, poput krvnog tlaka, kolesterola i liječničkog pregleda.
Što je Creffova formula?
Jedna od metoda koja se spominje kao preciznija od samog ITM-a jest Creffova formula. Ona u izračun uključuje visinu, dob i tjelesnu građu, zbog čega rezultat može biti prilagođeniji pojedincu.
Osnovna formula glasi:
((visina u cm – 100) + (dob / 10)) x 0,9
Kod osoba snažnije građe dobiveni rezultat dodatno se množi s 1,1, dok se kod osoba sitnije građe množi s 0,9.
To znači da dvije osobe iste visine i dobi ne moraju imati isti orijentacijski rezultat ako im je tjelesna građa različita.
Primjer izračuna
Ako je osoba visoka 170 centimetara i ima 40 godina, osnovni izračun izgleda ovako:
((170 – 100) + (40 / 10)) x 0,9 = 66,6 kg
Kod osobe snažnije građe taj bi se rezultat dodatno povećao, a kod osobe sitnije građe smanjio. No važno je naglasiti da se ne radi o strogo zadanoj težini, nego o orijentacijskom izračunu.
Zašto broj na vagi nije dovoljan?
Tjelesna težina sama po sebi ne govori sve o zdravlju. Osoba može imati veću tjelesnu masu zbog razvijenije muskulature, dok druga osoba s istom težinom može imati drukčiju raspodjelu masnog tkiva.
Zbog toga se, uz izračune poput ITM-a ili Creffove formule, često preporučuje pratiti i opseg struka te omjer struka i bokova. WHO u svojim smjernicama navodi da se omjer struka i bokova često koristi kao pokazatelj raspodjele masnog tkiva i mogućeg zdravstvenog rizika.
Kako si još možete pomoći?
Jednostavna metoda je usporedba opsega struka i tjelesne visine. Kao okvirno pravilo često se navodi da bi opseg struka trebao biti manji od polovice tjelesne visine.
Primjerice, osoba visoka 170 centimetara prema tom bi pravilu trebala imati opseg struka manji od 85 centimetara.
Može se promatrati i omjer opsega struka i bokova. Prema smjernicama koje se često koriste u javnom zdravstvu, povećani rizik kod muškaraca povezuje se s omjerom većim od 0,90, a kod žena s omjerom većim od 0,85.
Formula je samo orijentir
Idealnu ili zdravu tjelesnu težinu nije moguće svesti na jedan univerzalan broj. Na nju utječu visina, dob, tjelesna građa, mišićna masa, raspodjela masnog tkiva i opće zdravstveno stanje.
Poseban oprez potreban je kod djece, adolescenata, trudnica i osoba koje imaju ili su imale poremećaje prehrane. NHS, primjerice, navodi da se standardni BMI kalkulator za odrasle ne koristi za osobe mlađe od 18 godina, trudnice i osobe s poremećajima prehrane.
Zato je ovakve formule najbolje promatrati kao pomoćni alat, a ne kao konačan odgovor. Za osobnu procjenu zdravlja i tjelesne mase najpouzdanije je obratiti se liječniku, nutricionistu ili drugom stručnjaku.
(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)
