Da je kojim slučajem postojao telefon prije 272 godine, u njegovom imeniku za Sarajevo nalazila bi se prezimena poput Simunovich, Jukich, Bagarich, Espo, Struko, Vidovich, Vareska…
Naime, ovo su imena katolika Hrvata iz 1974. po popisu sarajevske župe, a koji su živjeli u naselju koje se zvalo Latinluk. Latinluk je bio naziv ‘mahale’ (gradske četvrti) u starom Sarajevu u kojoj su živjeli katolici. U njoj su dubrovački trgovci imali svoju koloniju, a i ostali stanovnici ove mahale bili su velikim dijelom katolici koji su tu imali i svoju crkvu, piše Večenji list.
Uspomena na ovu mahalu sačuvana je do novijeg vremena u nazivu Latinske ćuprije, no još uvijek poneki stari Sarajlija će ovu četvrt grada nazvati Latinlukom.
Latinluk i Hrvatin
Naime, Vrhbosna ili Sarajevo oduvijek je bio velik „zalogaj“ za povjesničare, jer Vrhbosna nije samo ime nadbiskupije, nego povijesni zemljopisno -političko ekonomski naziv za cijeli kraj koji je u okviru spomenute oblasti i kasnije kroz stoljeća u različitim povijesnim razdobljima uvijek uspijevao sačuvati poneku svoju političku, upravnu i crkvenu cjelinu.
Ako se još malo vratimo u povijest, ne smije se zaboraviti ni da se jedan gradski dio Sarajeva i danas naziva Hrvatin. Prema istraživanjima koje je objavio fra Andrija Nikić, u Hrvatinu je, prema popisu iz 1910., živjelo 1627 katolika, te 12 grkokatolika, dok danas u Hrvatinu živi jedna ili dvije hrvatske obitelji. Vraćajući se na prezimena s početka teksta razvidno je da su se neka i danas zadržala, te da se ona koja su se završavala na “ich” izgovaraju s “ić”. Tako prezimena iz Latinluka Jukich, Bagarich, danas se pišu i izgovaraju Bagarić i Jukić.
Korijeni u BiH
No, prema nabrojanim prezimenima jasno je kako nema obitelji iz tog vremena koje su se prezivale Bošnjak ili Hrvat. Ni u ostalim sarajevskim naseljima od prije 272 godine, prema popisu kojim je raspolagala Sarajevska župa, nema spomenutih prezimena Bošnjak i Hrvat. Međutim, u današnjem telefonskom imeniku sarajevskog telekoma to više nije tako. Pod prezimenima Bošnjak i Hrvat upisano je 149 osoba. No, u cijeloj priči o prezimenima zanimljivo je to što su, primjerice, 95 osoba s prezimenom Bošnjak većinom svi Hrvati, dok ih je samo 10 Bošnjaka.
Zbog svojih prezimena često se nađu u šaljivim zgodama, posebno kada na nekom šalteru kažu svoje prezime, a nakon toga i ime, tada službena osoba s čuđenjem bilježi podatke osobe. S druge strane, sve osobe s prezimenom Hrvat u telefonskom imeniku, a njih je 44, su redom bošnjačke nacionalnosti. Većina prezimena Bošnjak imaju svoj korijen u Hercegovini, dok prezime Hrvat ima svoje korijene u Bosni.
Inače su neka prezimena kod Bošnjaka izvedena iz rijeci Hrvat, i vrlo su česta. Tako su npr. Hrvo, Hrvat, Hrvacic, Hrvatovic, Hrvatinovic itd., većinom Bošnjaci.
(www.jabuka.tv)
PAMETNOM DOSTA.
Pa zna se što su i tko su bili naši muslimani , prije negoli postaše Bošnjaci s velikim B.Di su god došli donesli bi svoje narodno ime Hrvat, i zato se na svakom dijelu BiH, Sandžaka, ili Crne Gore nazivali skraćenicom Hrve, Arvat, ili pak nekom inačicom narodnog imena. Kao na primjer,Hrvić, Arvatin, Arvatinović, ,Hrvaćanin,Hrvatović itd.Na stotine imena ,toponima po Bosni zovu se imenom Hrvat.Većina tih naziva mjesta u kojima živi običan puk pripadaju muslimanima. Stare narodne muslimanske pjesme često uzimaju i koriste riječ Hrvat.Njihove stare pjesme pjevaju o “Hrvi od Hrvata”,Hrvat barjaktaru,Rvackoj divojci,Sinu Hrvatinu i sl. Jedna takva pjesma ide ovako
Platno bjeli rvacka divojka
u Krajini ljepoj begovini,
Begovini,u Hercegovini.
A ta rvacka divojka sestra je Mustajbega hercegovačkog, veli nam ta ista pisma.Ili jedna druga pjesma kaže
Pošetala Arvatova Ajka,
pošetala priko Bazerdžana.
Ona sreta Arvatova Muju.
Tri je puta njega pobratila
Bogom brate Arvatović Mujo
Ili narodna muslimanska uspavanka kada majka pjeva uz kolijevku svom čedu
Nini,paji sine Rvatine,
resti majci do konja viteza,itd
U zbirci pjesama Mehmed Dželalaluddina Kurta”Hrvatske muslimanske narodne ženske pjesme”nalazi se pjesma koju je sabirač zapisao od svoje bake Nazife.
Pošetala Miza Hrvatica, itd.Nije na odmet spomenut ni činjenicu da se u Bosni oduvik govorilo i pisalo isključivo ikavicom.PISALO SE ISKLJUČIVO BOSANČICOM, ILI HRVATSKOM ĆIRILICOM, ILI rvackim pismom.Kad je bosančica ili hrvacka ćirilica ustupila misto latinici, REDOM svi muslimani i Hrvati prihvaćaju latinicu. Kod srba to nije bilo tako.ONOVREMENI pisci svoj jezik čas nazivaju ,ilirskim, slovinskim, ili bosanskim, čas opet hrvatskim -smatrajući sve te pojmove istovjetnima. Hrvatsko ime je dakle sinonim i za bosansko ili ilirsko.Svi ti pojmovi su sadržani u imenu Hrvat.To što te činjenice današnji muslimani izvrću i ne priznaju stideći se svoje (ne)slavne prošlosti, je već neka druga, stara priča o kojoj bi se danima moglo raspravljati.Unatoč svemu istina nema nikakove alternative . Vrijedi je znati i proučavati ,kako se ne bi ponovo razbila o glavu svima nama.
Samo se ti tješi svojom verzijom historije Bosne i Bošnjaka je bilo i prije i biti će je i poslije
nisu svi muslimani loši kao ni hrvati da su dobri.
u svakom žitu ima kukolja,stara poslovica.