Biraju predstavnike uime Hrvata, a istodobno tim istim Hrvatima brane zapošljavanje u institucijama – ovo je najkraći mogući sažetak odnosa prema nacionalnom balansu zaposlenih, a koji je vidljiv u nekoliko većinski bošnjačkih županija.
Eklatantni primjeri su Tuzlanska i Sarajevska županija, kao i Zeničko-dobojska županija u kojima, unatoč zakonskim i ustavnim rješenjima kojima se pozivaju na popis iz 1991. godine, broj Hrvata zaposlenih u institucijama ne odražava stanje s popisa, piše Večernji list BiH.
Ustavne i zakonske odredbe
Krenimo od Sarajevske županije iz koje se redovito bošnjačkim glasovima bira jedan izaslanik iz reda Hrvata u Dom naroda, ali tim istim Hrvatima ne pružaju istu razinu “zaštite” kada je riječ o tijelima uprave.
Zakon o državnoj službi u Sarajevskoj županiji kaže kako će u tijelima državne službe u županiji Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno s ostalima, i građani Bosne i Hercegovine biti proporcionalno zastupljeni. Kao ustavni princip, proporcionalna zastupljenost bazira se na popisu stanovništva iz 1991. godine dok Aneks 7 ne bude proglašen realiziranim.
Na terenu je situacija sljedeća. Od ukupno 1.156 zaposlenih u tijelima i institucijama na razini SŽ-a, na dan 30. rujan 2019. godine, 725 je Bošnjaka ili 91,1%, Hrvata 27 ili 3,4%, Srba 15 ili 1,88%, dok je ostalih 30, odnosno više od Hrvata kao konstitutivnog naroda.
Kada je riječ o Tuzlanskoj županiji, u Ustavu još piše kako će konstitutivni narodi biti proporcionalno zastupljeni u Vladi, ministarstvima županije, županijskim i općinskim sudovima, u županijskim i općinskim tijelima vlasti i upravi, a takva zastupljenost održavat će popis stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa 7.
Zakon o državnoj službi precizira kako će u tijelima državne službe Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno s ostalima, i građani BiH, biti proporcionalno zastupljeni, a kao ustavni princip, proporcionalna zastupljenost bazira se na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok Aneks 7 ne bude proglašen realiziranim.
Pogledajmo stanje na terenu. Nacionalna struktura zaposlenih u tijelima i institucijama na razini Tuzlanske županije na dan 30. rujan 2019. godine pokazuje kako je od ukupno 555 zaposlenih, Bošnjaka bilo 302 ili 86,5%, Hrvata 32 ili 9,17%, Srba 10 ili 2,87% te ostalih sedam ili 2%.
Zeničko-dobojska županija također je primjer u kojemu je vidljiv nacionalni debalans i na štetu Hrvata. Naime, Ustav Zeničko-dobojske županije kaže kako će konstitutivni narodi i skupina “ostali” biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama, a proporcionalna zastupljenost bazirat će se na popisu stanovništva iz 1991., dok se Aneks 7 u potpunosti ne provede.
Prema popisu iz 1991., Hrvata je bilo 18,63%, Bošnjaka 57,90% te Srba 15,31%. Na dan 30. rujna u tijelima županije radi 631 osoba, a od toga 398 ili 83,1% Bošnjaka, 55 ili 11,48% Hrvata, 16 ili 3,34% Srba te 10 ili 2,09% ostalih.
Jedna od županija koja bi trebala održavati paritet Hrvata i Bošnjaka je Srednjobosanska županija, u kojoj je amandmanom 13. na Ustav navedeno kako sastav svih tijela u županijama i jedinicama lokalne samouprave mora odražavati nacionalni sastav stanovništva županije, odnosno jedinice lokalne samouprave po popisu stanovništva iz 1991. dok se Aneks 7 u potpunosti ne provede.
Postoji debalans
Uvidom u popis iz 1991. vidljivo je kako je na prostoru općina koje sad ulaze u sastav županije bilo 39,13% Hrvata, 43,30% Bošnjaka i 11,39% Srba. Na dan 30. rujna 2019. u tijelima uprave imamo sljedeće rezultate.
Od ukupno 508 zaposlenih, Bošnjaka je bilo 237 ili 63,2%, Hrvata 130 ili 34,67%, Srba osam ili 2,13% te ostalih dvoje. Nepovoljna nacionalna struktura i nepoštivanje pariteta vidljivo je i na višim razinama; u svim institucijama i tijelima na razini FBiH Bošnjaka je zaposleno tri puta više nego Hrvata.
(www.jabuka.tv)
Sto prije povratak HR Herceg Bosne. Naši ne žele u Sarajevo, sve protjerano, tko se još vraća na mjesto zločina, niti se nasi vracaju u Kakanj, Zenicu, Banja Luku, Doboj, Konjic, Jablanicu. Nad hrvatskim narodom je ucinjen genocid jer nas je istalo pola. Dok ostali se pokusavaju vratiti na naša podrucja. Zakljucak je da se nitko ne vraca na mjesto genocida, jedino su Hrvati dozivjeli genocid od Muslimana, mudžahedina,Srba i zato se ne žele vratiti.
Odlasci iz Sarajeva i drugih gradova su bili retorzija. Nitko nije prisilno otjeran. Zato ne laži.
“multikulturalno”Sarajevo
Multikulturalni “stolni” grad Mostar u kojem je “psima i Muslimanima” zabranjen ulaz u Aluminij, ljudi slati u logore, mučeni, ubijani zbog imena, izgladnjivani, istjerivani iz stanova, čak im ni penzije ni kompenzacije nisu isplaćene. Ljudi nemaju pamćenje dužine trajanja vinske mušice.