U Mostaru otvorena izložba radova likovne kolonije ”Krešimir Ledić”

Izložba radova s likovne kolonije Krešimira Ledića otvorena je u Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru. Izložena djela, koja će se moći pogledati idućih tjedan dana u ovoj galeriji, nastala su na likovnoj koloniji održanoj u Mostaru u svibnju, u čast i u sjećanje na akademskog slikara Krešimira Ledića (1933. – 2013.).

Ledić je preminuo u listopadu prošle godine. Sve do mirovine radio je kao redoviti profesor na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti (FPMOZ) Sveučilišta u Mostaru, gdje je obavljao dužnost pročelnika Odjela za predškolski odgoj. Samo nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, ovaj je fakultet organizirao koloniju, a izložba radova s ove kolonije otvorena u ‘Kosači’ ujedno je i posljednji program kulturne manifestacije “Jesen na FPMOZ-u”, koji ovaj fakultet organizira. Dekan prof. Mario Vasilj podsjetio je da su se na prvu koloniju odazvali brojni umjetnici, cijeneći likovno djelo Krešimira Ledića, uključujući ga u tradiciju s kojom vrijedi komunicirati, uspostavljati odnos i razgovarati jezikom umjetnosti i ljubavi.

Ljubav i plemenitost

Bez namjere polemizirati može li umjetnost mijenjati društvo, Vasilj je naglasio potrebu stvaranja jer bi, naglasio je na otvorenju izložbe, svijet bez umjetnosti bio nijem; ne bi znao govoriti o sebi, izgubio bi vlastiti glas.

“Budući da nas je sve okupljao i još uvijek zajedno drži čovjek čijeg se prijateljstva sjećamo, u čijim djelima i dalje uživamo, Krešimir Ledić, ne mogu ne reći još jednom da smo zahvalni Bogu za vrijeme provedeno s njim, za njegovu ljubav i plemenitost. I dalje će biti naš uzor u pedagoškom djelovanju i umjetnik čijem ćemo se djelu uvijek iznova vraćati i napajati na tim izvorima. Bio je i ostat će naša inspiracija i nadahnuće. I mi smo u Kreši vidjeli čovjeka kojega je trebalo slijediti, jer je do posljednjeg daha vjerovao u stvaranje i umjetnički govor o čovjeku i svijetu”, rekao je Vasilj.

Naime, Vasilj nam kaže da su koloniju organizirali nekoliko mjeseci nakon Ledićeve smrti – jer su željeli reći da su oni živjeli s njim, poznavali ga, cijenili i da zaslužuje da kolonija nosi njegovo ime. Jer, Ledić je, kaže, uzor – i kao čovjek i kao pedagoški djelatnik, a kao umjetnik o njemu govori i podatak da su svi profesori koji su s njim radili na dar dobili barem jednu njegovu sliku kako bi se sjećali njega i njegovog rada. Njih su se dvojica poznavali duže vrijeme i Vasilj kaže da ga brojne slike podsjećaju na Ledića i u njegovoj obitelji imaju posebno mjesto.

Već najavili i iduću koloniju

Na prvoj koloniji nastalo je oko 50 djela, koja su izložena u Galeriji kraljice Katarine, a iduća kolonija bit će održana od 4. do 11. svibnja 2015. godine, također u kampusu Rodoč, gdje je održana i prva kolonija.

“Na toj koloniji ćemo uraditi jednu temu i podtemu, a tema izložbe će biti Hercegovina, ljepota zemlje Hercegovine (Nigdje takve ljepote nema kao u Hercegovini), a podtema će biti voda”, kaže Vasilj. Umjetnici iz regije rado su se, kaže, odazvali na ovu koloniju, a već se vode razgovori s nekim umjetnicima iz Italije, i ne samo s njima.

“Bio je ovdje i veleposlanik Kine, pa smo i s njim razgovarali o mogućnosti da iduću godinu dođu i umjetnici s tih prostora. Na ‘Jeseni na FPMOZ-u’ smo imali suradnju s Japanom i umjetnikom Nakazawom koji je našem fakultetu donirao violinu, pa smo s Veleposlanstvom Japana razgovarali da na koloniju dođe i neki umjetnik iz te zemlje. Vidjet ćemo koliko ćemo u tome uspjeti, ali mi sve umjetnike koji se žele pridružiti ovoj likovnoj koloniji čekamo raširenih ruku i srca”, kaže Vasilj. Umjetnost je itekako značajna, i uvijek vrijedi podsjećati na njezinu snagu i važnost.

“Ako nema umjetnosti, onda nema lijepoga; čovjek nema vremena ni trenutka stati i kazati: ‘Ovo želim pogledati, u ovom želim uživati, to je nešto što me veseli, to je nešto što me interesira…’ Ako svijet bude satkan samo od interesa ili onoga od čega imamo interesa, onda to nije svijet u kojem ja želim živjeti”, kaže nam Vasilj na kraju.

Ljude nije mjerio prema tome koliko imaju, nego koliko su ljudi

Na pitanje čega se on prvo sjeti kad pomisli na Krešimira Ledića, Vasilj spremno odgovora: prelijepih druženja. “On je rekao: Nema izgubljena vremena koje je provedeno s čovjekom i s ljudima. Smatrao je da svaki čovjek, svaka osoba jednako vrijedi i da od svakoga svatko može nešto novo naučiti. To je po meni nešto najljepše. Čovjeka je doživljavao kao čovjeka – nije ga mjerio prema tome koliko vrijedi ili koliko ima, nego je svaka osoba za njega bila jednako važna i imala posebno mjesto u njegovu srcu”, kaže Vasilj.

(Dnevni list | Foto: hercegovina.info)




Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.