Prije određenog vremena, zahvaljujući dojavama dobrih ljudi, Vicepostulatura postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” počela je s istraživanjima na području drniškog kraja.
Došlo se, naime, do saznanja da se u jami Golubinka, kraj sela Mratova, u zaseoku Radasi, nalaze posmrtni ostatci tri ubijena hercegovačka franjevca, piše Pobijeni.info.
U skladu s dosadašnjim istraživanjima radi se o skupini koja se pred jugokomunistički napad na Široki Brijeg sklonila u franjevačku mlinicu i hidrocentralu na rijeci Lištici, ispod samostana. Budući da su dijelovi postrojbi iz sastava 8. dalmatinskog korpusa, koje su 7. veljače 1945. na Širokom Brijegu pobile i zapalile 12 franjevaca, već bili otišli prema Mostaru, 9-oricu franjevaca izišlih 8. veljače iz franjevačke mlinice i hidrocentrale, jednostavno nije imao tko ubiti s potrebnim dopuštenjima.
Zbog toga su njih 8-oricu, ostavivši jednoga da im pokaže rukovanje mlinicom i hidrocentralom nakon čega su ga ubili, i veliku skupinu uhićenih civila postrojbe koje su išle na odmaranje povele sa sobom.
Sudeći prema iskazima i rekonstrukciji događaja, u selu Kozica razdvojili su se u tri smjera. Jedni su otišli prema Makarskoj, preko Biokova, gdje su pobili zarobljenike koje su vodili sa sobom, među kojima je, po svjedočenjima, bila i skupina hercegovačkih franjevaca.
Drugi dio skupine otišao je prema Zagvozdu i tu su pobili dovedene uhićenike, među kojima su već ranije ekshumirana trojica hercegovačkih franjevaca. Treća skupina otišla je prema Sinju, gdje su svoje uhićenike zatvorili u štalu jednog tamošnjeg orjunaša, čiji je sin u to vrijeme obnašao visoke vojne dužnosti u jugokomunističkoj vojsci.
Međutim, kako je otac rekao sinu da zarobljene fratre vodi iz njegove kuće, on ih je poveo prema jami Golubinki, u čemu mu je navodno pomagala jedna visokopozicionirana jugokomunistkinja iz toga kraja. Zadatak da ih se likvidira dobila su tri odbornika iz tih krajeva.
Iako su jugokomunisti skrivali svoje zločine, istina se nikada ne može sakriti. Prema dosada dostupnim svjedočenjima, dok su hercegovačke franjevce, zajedno s drugim uhićenicima dovedenima iz Širokog Brijega, vodili na ubijanje, oni su iza sebe odbacivali dijelove habita, krunica, ali i papiriće sa svojim imenima.
Sve su to gledale iz prikrajka čobanice pa čim se ukazala prilika pokupile su odbačeno. Nažalost, koliko je Vicepostulatura do sada uspjela utvrditi, malošto se od toga sačuvalo izuzev papirića s imenima. Na jednome je pisalo fra Radoslav Vukšić, na drugome fra Fabijan Paponja, a na trećem fra … ić (ostalo je izgrizao zub vremena).
Ostaje otkopati spomenutu jamu i utvrditi daljnje pojedinosti. Nadamo se i vjerujemo da će hrvatska država imati snage za to.
Podsjetimo, u Drugom svjetskom ratu i poraću jugokomunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca, što je oko 1/3 tadašnje Provincije.
Druga trećina je izbjegla ili se nije smjela vratiti, tako da je Provincija nastavila život u domovini samo s jednom trećinom svojih članova. A do pada jugokomunizma, na duže ili kraće tamničke kazne osuđeno je 90-ak hercegovačkih franjevaca.
Unatoč svemu Hercegovačka franjevačka provincija nije se predavala. Nastavila je tragati za svojim pobijenim članovima u tišini, s iznimkom onoga kratkog razdoblja Hrvatskog proljeća. Sve se zahuktalo pokretanjem vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”.
Brojka poznatih posljednjih počivališta pobijenih hercegovačkih franjevaca posljednjih se godina popela na 34.
Pobijeni.info ⌋ Lucijana Kožul
Jugokomunisti ili komunisti po prirodi i po zanimanju su rođeni zlotvori, zlikovci , ubojice i ljudi bez imalo ljudskosti u sebi.To je zla, pogana, ubilački nastrojena sorta neljudi koja je po svojemu zadrtom i neljudskom poimanju shvaćanja životauništavala sve oko sebe.
Ta je opaka ,đavolska i pogana sorta trovala svojim zadahom i ubojitim ujedom sve ono što je bilo plemenito, dobro, vrijedno i napose sve ono što je bilo kršćansko i još više hrvatsko.Svojim zmijskim, ubilačkim, pljačkaškim kandžama trgali su , drobili, i komadali sve što bi im došlo u opake i zlotvorske kandže.
Otišli su u ropotarnicu povjesti, bačeni su na smetlište povijesti gdje im i jeste mjesti i kamo su oduvijek i pripadali a da se nikad nisu pokajali za svoje brojne znane i još više ne znane zločine.
Iza sebe su ostavljali pustoš, kako fizičku, tako isto i više , onu duhovnu, moralnu i poražavajuču pustoš koja je čovjeka čeesto ubijala više od one stvarne fizičke likvidacije po bezbrojnim stratištima i kazamatima jugokomunstičke, srpsko četničke šugoslavije koja se jedino znala održati ubijanjem, terorom, masovnim egzekucijama , brojnim znanim i još brojnijim neznanim grobnicama i jamama gdje su bacali stotine tisuča nedužnih hrvatskih vojnika, civila, žena i djece koje su smatrali narodnim neprijateljima.
O tempora o mores!
Ubijali su svakoga za koga bi makar i posumnjali da nije na njihovoj ideološkoj, liniji zla , liniji jednog đavolskog, bezbožnog, antihrvatskog i antiljudskog pokreta koji je nastao i koji je stvoren samo s jednim ciljem kako bi što više nedužnih ljudi ubio, pobio i ostavio iza sebe grozu pustoši svojstvenu svakom đavolskom, antiljudskom pokretu koji samo oko sebe vidi neprijatelje..
Stvorili su sustav koji se zasnivao i počivao na ideologiji laži, klevete, neistine i upiranja prstom u onoga bliskoga kako bi ga eliminarvši preduhitrio, opljačkao, sebi prisvojio ono što je njegovo i tako se nadao nekoj imaginarnoj, boljoj i svijetlijoj budučnosti koja bi se trebala ukazati na obzorju sutrašnjice a da se pritom skriva istina kako je sve zasnovano i ostvareno na laži, kletvi, krađi i ubijanju -osuđeno na propast!Sustav koji je bio sustav zla, dičio se onim čime se jedan ljudski , humani, krščanski svjetonazor, sramio i stidio.
Nestali su sa pozornice Europe ti satrapi, komunistički zlotvori i zločinci , ideološki i političko ubilački komesari, bešćutni ubojice i neljudi kakvi se ne viđaju često a da nikad u Hrvatskoj, nažalost nije provedena pravedna i ljudska lustracija koja bi ih zakonom i zakonski obiljžila kao ubojice i zločince po prirodi i zanimanju kojem se oni ne mogu oduprijeti nikakvim ideološkim oprjekama jer su to doista svojim nečasnim životom i potvrdili.
Iza tog đavolskog, neljudskog i bešćutnog svjetonazora ostalo je desetine milijuna mrtvih ljudi u Europi..Bešćutni politički komesari i ubojice po prirodi i u hrvatskim zemljam tijekom dvadesetog stolječa ostavili su svoj krvavi vučji trag u neskrivenim brojnim zločinima koji su svjedočili njihovom prisustvu u hrvatskim krajevima, Boke, Kotorske, Vojvodine, Srijema, Bačke i Banata u Bosni I HERCEGOVINI KAO I NA BROJNIM HRVATSKIM OTOCIMA KOJI SU I DANA PUNI ZNANIH I neznanih jami bezdanki u koje su zdušno i krvoločno bacali svoje ideološke protivnike onako kao bešćutno i opako samo oni znaju.
UGLAVNOM BEZ SUDA I BEZ I BEZ PRAVEDNOG SUĐENJA.
Brojni dalmatinski otoci, prelijepi hrvatski krajolici koji su stolječima svjedočili o burnoj i ponosnoj hrvatskoj prošlosti i tisučlječima života i bivstvovanja na njima u jednom neljudskom vremenu postaše mračna mjesta prepuna skrivenih jama punih kostiju nedužnih ljudi koje pobiše dalmatinski , hrvatski, i još više srpsko crnogorski beščutni komunisti, i ubojice bez imalo milosti.
Bravar, šloser, Šaban, Valteri još tko bi zna kako se sve zvao ili ne zvao taj masovni ubojica i habzburški masom J. BrozTito svrstan je od strane Vijeća Europe medju jednog od največih ubojica dvadesetog stolječa-
Zauzeo je taj šloser, Šaban visoko mjesto medju deset največih ubojica u ljudskoj povijesti nečasno svrstan među opake ubojice, demonske sljedbenike jednog crvenog, nakaradnog, bezbožnog i đavolskog političkog zla koje se nadvilo nad ni krivu ni dužnu , pitomu i seljačku srednju i istočnu Europu.
Ostavili su iza sebe te ubojice 50 milijuna mrtvih samo u razdoblju od 1919 godine i početka građanskog rata u Ukrajini i RUsiji koje je trajalo sljedečih 30 godina po Europi, ostavši svud gdje god bi došli iza sebe zlo, bijedu, pustoš i plač.To je sva ostavština komunizma koju je u proteklom stolječu ostavio iza sebe..To je ostavština ,krvi, ubijanja, zločina, i pada čovjeka na razinu koja se po svojoj đavolsko i opakoj žestini ne može porediti čak ni s životinjama jer one ne znaju biti toliko okrutne ,bešćutne i tako umješno sposobne u izmišljanju načina ubijanja koje je moglo biti inspirirano samo od največeg zla koje i jeste začetnik tog neljudskog pokreta , pokreta zlašto u stvarnosti i jeste pravo ime za komunizam.
Žalosno je kako se u Hrvatskoj nikad ideološki i biološki nasljednici i sljedbenici tog zla nisu ispričali niti pokajali za zločine svojih ideoloških i bioloških predaka.
Pokojni račan, titin (šabanov) politički komesar i progonitelj hrvatskih intelektualca, seljak i svih slobodomislečih ljudi progonio je krajem šezdesetih godina ipočetkom sedamdesetih godina Hrvatskog Prolječa, brojne hrbatske ljude i,muškarce i žene, zajedno s onim nesretnikom, političkim klaunom , krivokletnikom i lažovom po prirodi Stevanom Mesićem , urođenom nesrećom koja je na naš užas čak dva puta bila na mjestu hrvatskog predsjednika.
Tko je tu spodobu i notornog kriminalca, lažova i vođu svih antihrvatskih nakaza čak dva puta instalirao na časno mjesto predsjednika R.H.-mi vjerojatni nikada nećemo doznati pravu istinu ali su sve okolnosti takve da ukazuju kako je sa zapadnih stran i centar moći smještenih na zapadu i sjeveru današnjeg svijetainstalirano jedno zlo, političko biće, kako bi hrvatskom nacionalnom biću zadalo što više rana i razjedinilo ga na svim poljima.
Te moralne, ljudske, i političke lešinare hrvatska povijest i narod najlakše će pamtiti po tome što se u vrijeme najžešće srbo četničke ,crnogorske agresije na državu Hrvatsku , okrenuše protiv volje večine hrvatskog naroda kada u časnom hrvatskom Saboru izglasaše odluku o prekidu svake političke veze s bivšom Jugoslavijom i izglasaše hrvatsku neovisnost..
Tada ti komunisti, politički i biološki sljedbenici ubojica i zatornika svake plemenite misli izađoše iz hrvatskog Sabora ne htjedoše glasati u toom teškom trenutku za hrvatsku državotvornu i stvarnu neovisnost..
tolike su godine prošle a ti se zlotvori, ubojice i neljudi nikad nisu pokajali.
Nikada hrvatsko sudstvo, pravosuđe i insstitucije reda i zakone te zlotvore ne pozvaše na odgovornost.
Danas nam je tako kako nam je upravo zbog tih zlotvora, komunističkih ubojica njihovih nasljednika u drugoj i trečoj generaciji koji drmaju svim važnijim sferama države Hrvatske i ne daju s eiskorijeniti poput opake gube koja se ne liječi ni lako ni brzo.
Primjer, onog parazita M.Pupavca svjedoči kako je Hrvatska i danas mrežena i premrežena mrziteljima svih vrsta koji u njoj žive a da je nikad nisu željeli nego su je kao paraziti cjedili na svakom koraku , htijuči samo njezine vrijedne Kune koje su im trebale za visoki standardu u skladu s onim s kojima su desetlječima prije živjeli njihovi biološki i ideološki pređi, ubojice, pljačkaši, otimači tuđeg i paraziti koji su kao napasnici živjeli na kičmi i grbači hrvatskog naroda koji bi skupo plaćao njihovu neskrivenu zlobu i mržnju na sve hrvatsko i katoličko.
Našim pobijenim svečenicima, kao i stotinama tisuča ubijenih hrvatskih žena, djece, mladića, i staraca, vojnika i seljaka, ubijenih na pravdi Boga i bačenih po tisučama graba, tenkovskih rovova,,pećinama, jamama bezdankama, i otočkim škrapama razasutim od plodne Vojvodine do granica AUSTRIJE I SLOVENIJE, PO BEZBROJNIM stratištima Bosne i Hercegovine do ponosne hrvatske Boke Kotorske neka je vječlni pokoj i mir.
Samo u današnjoj Hrvatskoj ima oko tisuću i pol otkrivenih i neotvorenih stratišta u kojima počivaju kosti naše brače i sestara čekavši našu snagu i pravdu kako bi im barem kosti ugledale svjetlo dana svjedočivši da nisu mrijeli umrijeli uzalud nego da je ona plemenita ideja svoga na svome hrvatskom ozemlju barem pravedno zaživjela danas kad nije mogla onda,u njihovom vremenu kad su vuci nadjačali jagnje i kad se stado činilo izgubljenim.
Samo u Maceljskoj šumi (MACELJU)danas ima oko 60 otkrivenih grobišta s nađenim ostatcima hrvatskih žrtva a ima ih još oko sto(100) neotkrivenih i neotvorenih..
Kao da senetko danas u modernoj i demokratskoj Hrvatskoj boji istine i otkopavanja onoga što je odavno trebalo biti otkopano.
Zar je zaista strah od istine toliko jak da žrtve jednog suludoh, đavolskog političkog pokreta nikad ne će ugledati pravdu iznešenuu na svijetlo dana???????Dokle!!!!!???????”
A sad ove velike hrvatine pljackaju kradu ubijaju i dusu i tijelo i protjerase nas posteni narod u inozemstvo i rade jos vece zlocine nego komunisti koji su progonili crkvu i vjeru a ovi danas pune crkve i primaju sakramente a pljackaju jadni hrvatski narod
Ovo su hrvatski zlotvori koji pod hrvatskim stijegom ne daju svitu da živi, samo sebi grabe, i još su prvi kod fratara prid oltarom pa sebi u džep a ruku na srce
Fratri vrijeme je da se opredijeliti,narod ili politika!!!