U HNK Mostaru premijerno izvedena predstava “Isus, Sin Čovječji”

Predstava “Isus, Sin Čovječji”, prema istoimenom djelu Halila Džubrana, premijerno je u subotu navečer izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Mostaru.

Kroz kronologiju Isusovog života, smrti i uskrsnuća vodi nas lik Suzane, Marijine susjede iz Nazareta, kao svojevrsne naratorice i praktičnog podsjetnika na temeljnu ideju djela: marginalci kao ključni protagonisti u čijim se iskazima zrcali veličina Isusovog utjecaja na Pojedinca.

Mislim da je ovo vrlo suptilna priča o Mostaru, ispričana nekim kazališnim sredstvima koja nisu pretenciozna prije svega, izjavio je dramski autor Almir Bašović, u povodu premijere nove predstave HNK u Mostaru.

Strindberg je maštao o kazalištu koje bi bilo jedna vrsta Biblije za nepismene, opisao je Bašović, poručivši kako ga je ova predstava podsjetila na to, a sama po sebi je, prema njegovim riječima, stilski čista, kultivirana, a ujedno je ispričana i jedna od temeljnih priča, ne samo unutar kršćanske kulture, nego generalno u povijesti svijeta.

Priča je ovo na koju se mi referiramo kad kažemo da je danas 2021. godina. Mi samo prizivamo taj jedan događaj kojem je povijest dala veliki simbolički opseg. Lijepo je vidjeti da se predstava referira i na povijest likovne umjetnosti, da je vrlo suptilno provučena glazba koja je vezana za ovo podneblje, a da se ni u čemu nije pretjeralo, već se napravio jedan vrlo, vrlo pristojan kazališni čin, naveo je ovaj dramski književnik.

Režiju predstave potpisuje Robert Pehar, a glume Miro Barnjak, Jelena Kordić Kuret, Anja Kraljević, Ivo Krešić, Ana Ljubić, Nikolina Marić, Dražen Pavlović, Robert Pehar, Velimir Pšeničnik Njirić, Ivan Skoko, Iva Šimić, Filip Lukenda, Ivan Prskalo, Zorislav Galić i Branko Kuzmanović.

Pomoćnica redatelja i osoba zadužena za koreografiju je Jelena Kordić Kuret, a tekst je prilagodio i dramaturški obradio Dragan Komadina. Autor glazbe je Gabrijel Prusina, kostimografkinja Mirjana Zagorec, a scenografiju potpisuje Vesna Režić.

Halil Džubran, libanonsko-američki pjesnik, slikar i filozof, bio je pripadnik Maronitske crkve koja je dio tzv. Istočne Katoličke crkve, a pisao je na arapskom i engleskom jeziku. Najviše ga je zanimala kršćanska i islamska filozofija i teologija, koje su ga oblikovale i imale snažan utjecaj na njegovo stvaralaštvo, priopćeno je iz HNK u Mostaru.

(Fena)


3 komentara

  • Naćelno smo za svaku priću koja je suptilna, referentna u odnosu na 2021. i kao takva temeljna u povjesti ćitavog svijeta. Sve u svemu, lijepa prića.

      • Mek’o ć je kreativna impresija onoga artistićkog duha; to je neupitno slobodarska u cijelosti adekvatna aluzija, povrh dakle onoga priznatog, zvućnog, prvo-jutarnjeg svjetlosnog obasjaja sa sunćeva svoda, ne tuđega neba, bisera u kotlini, o kojemu, u nobelistićkom smislu piše pjesnik Andrić, takoreći u artistićkoj koaliciji sa pjesnikom Šantićem, inaće, nekada najćišćemu gradu europskoga poluotoćja, u kojem smislu, naćelno govoreći, stranaćki podržavamo svako ono guranje naprijed jer je to jedna lijepa prića, kao takva, koja se dalje uklapa u razne druge priće od znaćaja za jednog prosjećna istinski  multietnićna natkrovljujućeg žitelja današnjice.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.