Istraživanje srednjovjekovnih nekropola na području Mostara pokazalo je da se na širem gradskom prostoru nalazi najmanje 111 lokaliteta sa stećcima, dok dio njih još uvijek nije precizno lociran. Riječ je o višegodišnjem terenskom radu čiji je cilj bio, prije svega, sagledati stvarno stanje na terenu i objediniti postojeća saznanja.
O tome je u emisiji “Izvan okvira” govorila arheologinja i povjesničarka umjetnosti, profesorica na Sveučilištu u Mostaru, dr. sc. Edita Vučić.
Istraživanje je pokrenuto na inicijativu Muzeja Hercegovine, a osnovni cilj bio je rezimirati stanje nekropola na području Mostara. Koristili smo postojeće podatke, posebno iz druge polovice 20. stoljeća, kada je istraživanje stećaka bilo intenzivnije, ali i proveli opsežan terenski rad, navela je Vučić.
Dodaje da su, unatoč opsežnom radu, ostali lokaliteti koji još nisu pronađeni.
Evidentirali smo 111 lokaliteta, ali procjenjujemo da ih još oko petnaest nismo uspjeli locirati. Istraživanje će se nastaviti u narednom razdoblju, kazala je.
Široki Brijeg dobiva digitalnu mapu stećaka: Doznajte što skriva nekropola Barevište
Posebno zanimljiv segment istraživanja odnosi se na odnos lokalnog stanovništva prema ovim spomenicima.
Na terenu nam je mnogo pomoglo lokalno stanovništvo. Taj odnos varira – od izraženog pijeteta do potpunog nerazumijevanja. Ljudi često ne znaju točno što su ti spomenici, nazivaju ih “turskim” ili “grčkim grobljima“, ali ipak osjećaju da ih ne treba dirati, pojasnila je.
S druge strane, ističe i prisutnost praznovjerja, ali i svijesti o vrijednosti naslijeđa.
Ima i onih koji vjeruju da će se dogoditi nešto loše ako se stećci pomiču, ali i ljudi koji razumiju njihovu vrijednost. Neki čak sami ograđuju lokalitete i pokušavaju ih zaštititi, dodaje.
Otkrivena teško oštećena nekropola: Stećci prekriveni građevinskim i metalnim otpadom
Identiteti u srednjem vijeku – oprez u tumačenju
Vučić naglašava da je pitanje identiteta u srednjem vijeku kompleksno i da ga nije moguće jednostavno preslikati na današnje kategorije.
Teško je govoriti o identitetima u srednjem vijeku. Možemo nešto reći o rodnim identitetima na temelju osteoloških nalaza, ali o vjerskim mnogo teže. Postoji mali broj natpisa koji to potvrđuju, ali to nije dovoljno za šire zaključke, kazala je.
Upravo zbog toga upozorava na opasnost suvremenih interpretacija koje pokušavaju prisvojiti stećke.
Mnogi danas nisu svjesni da je to naslijeđe ovog prostora, ali ga istodobno pokušavaju povezati s današnjim identitetima. Ne možemo inkorporirati suvremene konstrukte u srednji vijek.
To je svijet koji je postojao prije 600 ili 800 godina i ima svoje zakonitosti, ističe.
Mostar: Arheolozi SUM-a sačuvali zapuštene stećke na trasi Koridora Vc
Hercegovina kao jezgra fenomena stećaka
Govoreći o širem kontekstu, Vučić podsjeća da se najstariji stećci nalaze upravo na prostoru Hercegovine.
Hercegovina je kolijevka stećaka. Najstariji primjeri nalaze se na području Konjica, Nevesinja i Stoca, a datiraju od druge polovice 12. do kraja 15. stoljeća, navela je.
Naglašava i da je riječ o naslijeđu koje prelazi današnje granice.
Stećci se nalaze i u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori jer su to nekada bili dijelovi srednjovjekovne bosanske države. Zbog toga govorimo o bosansko–humskom naslijeđu, kazala je.
Podsjetila je i na značaj procesa nominacije stećaka na UNESCO–ov popis svjetske baštine, u kojem su sudjelovale četiri države, a koji je, kako kaže, bio važan upravo zbog zajedničkog pristupa ovom kulturnom fenomenu.
Vučić zaključuje da se u svojim istraživanjima strogo drži znanstvenih činjenica, naglašavajući potrebu za oprezom u interpretacijama.
Ne bih se usudila vezivati stećke uz bilo koju današnju zajednicu. Naš zadatak je da ih razumijemo u kontekstu vremena u kojem su nastali, poručila je.
Dr. Edita Vučić arheologinja je i povjesničarka umjetnosti te profesorica na Sveučilištu u Mostaru, gdje predaje na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti i Filozofskom fakultetu.
U svom radu bavi se srednjovjekovnom grobnom kulturom, posebno fenomenom stećaka, kao i širim pitanjima kulturnog naslijeđa i njegove interpretacije, piše N1info.ba.
Autorica je i koautorica više stručnih i znanstvenih radova, a njezina istraživanja usmjerena su na interdisciplinarni pristup i povezivanje arheologije s teorijskim i suvremenim interpretativnim okvirima.
(www.jabuka.tv | Foto: N1)
Prof. Marušić aka Špica nam je dosta toga ispričao o stećcima za vrijeme sata povijesti. Ako se dobro sjećam a možda haluciniram, on se posvetio istraživanju te teme.
Mi imamo problem s rimskom povješću tu je sve u krivo otišlo taj narativ institucija je svuda prisutan, mišljenja sam da su stećci puno starij od srednjeg vijeka s obzirom na njihovu ogromnu količinu, samo manji broj se veze za srednjovjekovnu vlastelu pitanje je sad jesu mozda i oni iskoristili postojece stećke, motivi na stećcima su isklesani a nisu uklesani što govori o količini posla trebalo cijelu površinu skinut da bi se dobio motiv, plus treblao je sav taj kamen nać iskopat, naše ovo Dinarsko Panonsko područje je staro što govori genetika, mi smo stara civilizacija.
Nije većina stećaka iz srednjeg vijeka, čitajte Nikolića i druge autore, neki hoće stećke povezati sa Bošnjacima i današnjom državom BiH, stećci s tim nemaju blage veze. U pitanju su Iliri i samo oni…
Stvarno nemam ništa protiv “Bošnjaka”, ali u njima očigledno ima nekakvih kompleksa. Malo više. Svi oni znaju da su kršćanskog podrijetla ( većinom hrvatskog), ali to uporno negiraju. I to od rata 91. Smatraju da je islam bolja vjera. Ni to im ne zamjeram. Neka smatraju. Imaju pravo. Samo mi nije jasno, odakle im pravo da negiraju Hrvate u Bosni? Nisu ljudi izmislili da su Hrvati. To su od dolaska na ove prostore. I oni znaju da su i oni bili, ali licemjerno izmišljaju neku naciju. Zamisli koja zloba i zloća. Ali neće ići, drago “cvijeće”. Opstali su Hrvati u Bosni i u vrijeme opsnijih i okrutnijih Turaka. I opstat će svoji na svome uvjek!