U kongresnoj sali Hotela Bristol u Mostaru u ponedjeljak je u suorganizaciji Mostarskoga kruga, Asocijacije arhitekata i Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine održana tribina pod nazivom “Nasljeđe koje nestaje – značaj stručnog pristupa kulturno-istorijskog nasljeđa u Mostaru i Bosni i Hercegovini“.
Tribina je organizirana povodom sve glasnijih najava o rušenju nekih od vrijednih spomenika arhitekture austrougarskoga razdoblja u Mostaru te se njome teži alarmirati javnost o stanju kulturno-povijesnoga nasljeđa u Mostaru, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Tribinu je moderirao Dario Terzić, a nazočnima su se obratili Maja Popovac, Boris Trapara, Rijad Ćišić i Tatjana Mićević Đurić.
Maja Popovac ukazala je na alarmantno stanje u Mostaru na području kulturno-povijesnoga nasljeđa te je pozvala struku, posebice arhitekte, konzervatore i povjesničare umjetnosti da prekinu šutnju. Popovac je istaknula važnost politike u očuvanju baštine.
– Politika nas je dovela do toga da je i struka ušutjela. Struka bi konačno trebala reći da je bilo dosta devastacije. To više nije samo stvar struke, između ostaloga, i zbog turista koji posjećuju Mostar upravo zbog spomenika koje prepuštamo propadanju – rekla je Popovac.
– U potrebi da se brzo dođe do profita, zaboravili smo na ulogu struke u obnovi spomenika. A struka je jedini kriterij. Zato je vrijeme da riječ dadnemo struci! – zaključila je Popovac.
Poslije nje arhitekt Boris Trapara istaknuo je važnost kulturno-povijesne baštine u utvrđivanju i potvrđivanju identiteta.
– Povijest Mostara je višeslojna. Od predosmanskoga doba, preko osmanske i austrougarske vladavine pa sve do jugoslavenskoga i suvremenoga doba. Štiteći ove objekte, štitimo arhitektonski kontinuitet Mostara. Svatko od nas ima odgovornost da ono što nas okružuje preda sljedećem naraštaju – naglasio je Trapara.
Rijad Ćišić s pozicije arheologa govorio je o ozbiljnim problemima s kojima se suočavaju arheolozi pri proučavanju baštine. Jedan od vrlo slikovitih i znakovitih primjera bilo je osobno iskustvo koje je sam prošao istražujući lokalitet Name, odnosno ostatke hana koji se prije zgrade Name nalazio na tom lokalitetu.
– Agencija Stari grad i Hercegovački muzej nisu primili arheološku građu koja je pronađena ovim iskopavanjem. Dio čuvam ja u svojoj sobi, a dio kolega u svojemu podrumu – rekao je Ćišić.
Povjesničarka umjetnosti Tatjana Mićević Đurić govorila je ispred Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine.
– Vrijeme je da se čuje glas struke, ali i glas građana, koji su korisnici onoga što smo svi skupa naslijedili. Zgrada Name samo je okidač koji je doveo do ove tribine, a ona nije izoliran primjer devastacije. Očuvanje baštine teško je i u naprednijim sredinama, ali u Mostaru nije problem samo u novcu nego i u nedostatku svijesti o vrijednosti graditeljske baštine. Graditeljske dozvole izdaju se bez kriterija, a u nadležnim institucijama djeluju ljudi koji nisu kompetentni. Ako ovako nastavimo, sumnjam da će nas budućnost pozitivno ocijeniti – ustanovila je Mićević Đurić.
Nakon izlaganja održana je kvalitetna rasprava u kojoj je sudjelovala publika, a zaključak je da struka treba preuzeti konce u svoje ruke i apelirati na kvalitetno djelovanje nadležnih institucija.
(www.jabuka.tv)
