Punih je deset godina od kada je prestao organizirani otkup duhana u Hercegovini.
Traljavo je taj nekada najvažniji sezonski posao u nizinskoj Hercegovini, nastavljen nakon rata, jer u eri konzumerizma koja je uz tranziciju koračala krupnim koracima, proizvodnja je potiskivana u drugi, a tetošeni uvoz u prvi plan.
Piše: Dušan Musa/Ercegovina u slici riječi
O posljedicama – demografskim, za brdsko područje s obje strane Neretve, suvišno je govoriti, ali to i nije povod za ovu priču, nego jedan drugi podatak koji je prije tri godine bio tema na koju su manje-više svi mediji u Bosni i Hercegovini, skrenuli pozornost.
Kada je izgledalo da je stvar s duhanom u Hercegovini zaključena za vjeke vjekova, stigla je informacija iz udruge „Duhan – hercegovački ravnjak“ u Grudama, da je ta autohtona sorta dobila certifikat zaštite izvornosti pri Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo!
S obzirom na tretman kojeg je dobila ta autohtona hercegovačka sorta jedini zaključak bio je – svjetsko, a mi ga nećemo. Naravno, o toj iznenadnoj temi u svibnju i lipnju pandemijske 2020. godine, pisao je i ‘Večernjak’.
Ovih dana na Ledincu kod Gruda potražili smo Marka Vukoju predsjednika udruge „Duhan – hercegovački ravnjak“ i pitali ga, je li priča o ravnjaku zaključena s dobivenim svjetskim priznanjem.
Ideja o oživljavanju proizvodnje nije umrla. Naprotiv Udruga „Duhan – hercegovački ravnjak“ i dalje radi na oživljavanju proizvodnje. Trenutno smo u fazi nastupa prema jednoj multinacionalnoj kompaniji (MNC), putem mini studije kojom se trebamo predstaviti, kaže predsjednik Vukoja, te pojašnjava:
Trenutno je navedena studija u izradi. Kad bude gotova uslijedit će nastup prema multinacionalnoj kompaniji (čije ime ne mogu govoriti jer posao je u tijeku), nakon čega udruga „Duhan – hercegovački ravnjak“ očekuje pozitivan odgovor.
Poslije, eventualnog, odgovora od strane multinacionalne kompanije oglasit ćemo se u medijima. Glavni cilj nastupa je primjerena prosječna cijena za duhan hercegovački ravnjak, kako bi se proizvođačima isplatila njegova proizvodnja.
Za razliku od razgovora objavljenog u ‘Večernjaku’ 25. lipnja 2020. godine, gospodin Vukoja veliki zaljubljenik u tradicijske vrijednosti Hercegovine, bio je suzdržan iz čega smo zaključili da na „domaćem terenu nije bilo adekvatne reakcije“.
Kako to u ovoj zemlji obično biva deklarativna podrška nije izostala, ali nije bilo realizacije.
Naravno, u eri borbe protiv pušenja čemu priča o duhanu i kako je uopće jedna sorta dobila prestižan svjetski certifikat?
Odgovor je jednostavan, a znaju ga u oblast duhanarstva verzirani stručnjaci. Hercegovački ravnjak je jedna od rijetkih sorti na svijetu, moguće i jedina, koja se može pušiti bez dodatka različitih nerijetko po zdravlje upitnih aditiva.
Ravnjaku nikakvi dodaci nisu potrebni, pa je samim tim manje štetan za zdravlje! Zato je više od stoljeća služio za oplemenjivanje cigareta od različitih drugih sorti, za razliku od kojih ravnjak ima jednu manu.
U odnosu na sorte od kojih se duhan danas masovno proizvodi, ravnjak ima samo dvadesetak listova i uspijeva isključivo na tlima od crvenice. Prema tome, prinosi su mali, a benefiti od te sorte veliki, bez dodataka čim se list osuši, može u cigaru, cigaretu, cigarilos, lulu…
*Tekst prenesem u dogovoru s autorom.
(Tekst i Foto: Dušan Musa/Ercegovina u slici riječi)
