Svi već znamo da Karl Benz nije izmislio automobil, već “samo” predao patent. Isto tako znamo i da je Volvo i njihova manijakalna opsesija sigurnošću urodila prvim sigurnosnim pojasom u tri točke. Znamo i da su se svojevremeno Henry Ford i Enzo Ferrari svađali kao dvije srednjoškolke. No ovi su detalji u sklopu top-liste možda toliko nebitni, da o njima niste imali pojma…
5. Automobili 95% svog života provedu na parkiralištu
Ako ste ikada pomislili kako puno vozite svoj automobil, vjerujte da ste bili u krivu. Jer prosječan automobil svoje dane najvećim dijelom provodi parkiran.
Gledano kroz tu prizmu gužve u prometu odjednom i nisu toliki problem, a samim time ni ideje poput dijeljenja automobila (tj. prevoženja nepoznatih ljudi od točke „A“ do točke „B“) zajedno s još pokojom inicijativom nisu baš pretjerano smislene.
Takvim se inicijativama doduše jednim malim dijelom smanjuje količina automobila u prometu, ali se zato količina parkiranih automobila eksponencijalno povećava.
A to je za automobile izuzetno loše, jer zapravo stoje, propadaju i pretvaraju se u kvarljivu robu.
4. Izumitelj tempomata bio je slijep
Ralph Teetor bio je itekako uspješan izumitelj unatoč tome što je bio slijep od svoje 5. godine.
Njegov prvi posao nakon diplome sa strojarstva na Sveučilištu u Pennsylvaniji bio je na rotoru parnih turbina kakvima su se koristili u mornaričkim razaračima torpednih brodova.
Kasnije je g. Teetor postao prvi čovjek jednog velikog proizvođača automobilskih dijelova, ali sve je to skupa samo životopis.
Nas zanima tempomat. A inspiracija za tempomat pojavila se kada je striček Ralph jednom prigodom putovao sa svojim odvjetnikom.
Ubrzanje i usporavanje dok su razgovarali iritiralo ga je do krajnjih granica, pa je njegovo stvaranje i patentiranje prvog sustava za kontrolu brzine od tog momenta bilo samo pitanje vremena.
3. Jedan je prosječan automobil sastavljen od nekih 30.000 dijelova
To je činjenično stanje stvari. I zapravo kao takvo ne mora nužno biti iznenađujuće.
Ono što jest iznenađujuće svodi se na korelaciju između ogromne hrpetine dijelova i pouzdanosti istih. Jer ako ćemo realno, većina nas popravlja tek one više ili manje potrošne dijelove, dok za neke druge možda nismo nikada ni čuli.
Uglavnom, prema nekim statistikama u današnje vrijeme životni vijek prosječnog automobila iznosi 11 godina. A nekada davno je i 5 godina ili pak 50,000 kilometara bilo puno.
2. Vjerojatnosti umiranja u automobilskoj nesreći je 1:5,000
Šanse za smrt u avionskoj nesreći su nevjerojatno male. Šanse za smrt uzrokovane padom klavira s osmog kata zgrade su još manje.
No avion i šetnja ispod zgrade s koje visi klavir imaju jednu zajedničku točku: relativno kratko vrijeme provedeno u toj situaciji. Jer letovi većinom traju kratko, dok stajanje ispred zgrade mnogi uopće ne prakticiraju, pa su šanse za pogibelj stvarno jako male.
S druge strane u automobilima provodimo dosta vremena i u prometu se nalazimo kraj drugih ljudi koji isto tako u automobilima provode dosta vremena.
Samim time nikada ne možete znati što vas u prometu čeka i kada će se dogoditi neka užasna situacija koja potencijalno može završiti s terminalnim posljedicama.
No usprkos tome su šanse za pogibelj za volanom izuzetno male. Točnije 1 naprama 5,000. Tako barem kažu statistike…
1.Radio-uređaj u automobilu je umalo bio zabranjen
Postoje svakojaki razlozi zbog kojih raznorazne „moralne vertikale“ na globalnom planu žele regulirati ili zabraniti neke stvari – bilo da se radi o automobilima ili ne.
U ovom slučaju, kada je auto-radio po prvi put izumljen i montiran u automobil, neke su se države itekako pobunile i potrudile se staviti ih s one strane zakona.
Vjerovali ili ne, temelj ideje oko zabrane radio-uređaja u automobilima bio je u distrakciji vozača i samim time povećanju mogućnosti za prometne nesreće.
Stoga zapravo čudi kako smo uspjeli od tih vremena do danas evoluirati u minus, povezivati infotainment-sustave s pametnim telefonima i time dozvoljavati tikvanima da tipkaju po društvenim mrežama za vrijeme vožnje, piše Automobili.hr.
(www.jabuka.tv)
