Grad Bijeljina, u kojem se nalazi jedna od najvećih romskih zajednica u Bosni i Hercegovini, susreće se sa eskalacijom prosjačenja.
Na ulicama nikad više djece zatečene u prosjačenju ili radnoj eksploataciji, a iako se prethodnih godina intenzivno radilo na otvaranju prihvatilišta, sve je stopirano zbog građana koji su se pobunili protiv toga.
Na ulicama Bijeljine u prosjačenju je zatečeno 50 djece iz četiri ili pet, kako govore podaci, romskih obitelji koje roditelji primoravaju na prosjačenje ili radno eksploatiraju. Policija na terenu svakodnevno zatiče neugodne prizore.
Dvoje djece od osam i devet godina da voze kolica koja su teška 130 kilograma da bi kupili otpad, znači netko ih primorava, to su djeca… Oni svakodnevno rade u tim uvjetima, to mi nije normalno, kaže Dejan Minić, inspektor Policijske uprave Bijeljina.
Kada dijete zateknu u prosjačenju, privremeno ga uklanjaju iz obitelji, ali to samo otežava dugoročno rješavanje problema. U nevladinom sektoru već nekoliko godina ističu da je rješenje otvaranje prihvatilišta.
Zamislite da imamo krađe automobile i da se ništa ne radi po tim kaznenim djelima, na šta bi grad ličio.. Ovdje mi se to sve čini da je to jedan nekorektan odnos prema romskoj populaciji, da se predrasude i diskriminacija vidi najviše kroz nesuzbijanje prosjačenja, jer u tom lancu djeca su žrtve, ističe Dragan Joković iz Udruženja “Centar za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja Otaharin”.
Iako je do sada predloženo nekoliko lokacija za prihvatilište za djecu sa ulice, sve je stopirano zbog nezadovoljstva građana koji ne žele prihvatilište u svom susjedstvu.
Čak je izrađen i elaborat, pronađena i lokacija za izgradnju prihvatilišta, koliko sam dobila informaciju je da je lokacija zbog nezadovoljstva građana Bijeljine pomjerena i da se na toj lokaciji neće otvoriti takva vrsta ustanove, navodi Slavica Kovrlija iz Centra za socijalni rad Bijeljina.
Čini mi se da se ne shvaća ova problematika kao ozbiljna, ovo je do sad rekordan broj djece na ulici, čini se da smo svi zakazali ali mi tražimo odgovornost u institucijama, ističe Joković.
Mladi Romi, aktivisti u nevladinom sektoru, smatraju da treba rješavati uzrok, a ne baviti se posljedicom. Poručuju da prosjačenje nije romska tradicija.
Kada meni neko romsko dijete priđe, ja ću njemu prije otići kupiti da jede, znam da ni to nije način i pričam s njim, ali to dijete kaže ja moram… Mislim da je baš potrebnije da se s roditeljima više radi nego sa djecom, jer su oni uzrok tog problema, kaže aktivistica Jovana Barbu.
Sugovornici BHRT-a poručuju i da je prvi korak ne davati novac djeci koja prose. Ističu da im građani time ne pomažu, jer novac koji daju nikada ne završava u dječjim džepovima.
(www.jabuka.tv)
