Supervulkan kod naših susjeda može izbrisati čovječanstvo

U Napuljskom zaljevu najopasniji europski vulkanski div pokazuje znakove buđenja iz svog dugog sna. Naravno da nije riječ o Vezuvu, koji Napulju i okolici prijeti s istočne strane, nego o supervulkanu Campi Flegrei, puno većoj prijetnji sa zapada grada koja u prijevodu znači “goruća polja”.

O ovom supervulkanu, kao i još nekima na planetu, povremeno se piše i u masovnim medijima, no BBC si je dao truda pa je objasnio kakav poguban utjecaj na civilizaciju, pa i cjelokupnu ljudsku vrstu, može imati erupcija supervulkana. Ogromne komore s magmom tog supervulkana formirale su se još prije stotina tisuća godina. O kolikom je vulkanu riječ govori već i to da u njegovoj 11 kilometara širokoj kalderi živi pola milijuna ljudi.

Kaldera je trag koji je supervulkan ostavio u erupcijama prije 200.000, 39.000, 35.000 i 12.000 godina. Čovjek taj vulkan ne pamti kao supervulkan samo zato što u doba pisane povijesti nije bilo supererupcije. Posljednja, ona iz 1538., bila je mala, relativno mala, toliko “mala” da je nakon nje ostala “Nova planina”, Monte nuovo. A što je dulje otkako je neki vulkan zadnji put eruptirao punom silinom, to su sile pod njim s protekom vremena sve napetije i napetije.

U prosincu 2016. talijanska vlada je podigla razinu opasnosti o erupcije vulkana nakon što su geolozi izmjerili brzinu kojom se ogromne količine materijala ispod kaldere deformiraju i zagrijavaju. Shvatili su da magma duboko ispod površine sve snažnije pritišće prema gore, da se stanje približava točki u kojoj će doći do naglog otpuštanja vulkanskih plinova i prijenosa ogromne topline u površinske stijene i hidrotermalne izvore.

A odatle do okidanja pokretanja mehanizma erupcije, u ovom slučaju supererupcije, samo je još jedan korak. Istraživanje iz svibnja ove godine pokazalo je da se supervulkan na ovo priprema već nekoliko desetljeća. Antonio Costa s Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju iz Bologne kazao je za BBC da je Campi Flegrei u kritičnom stanju: “U probabilističkim mjerilima, očekujemo nešto što nazivamo ‘žestoku strombolijansku erupciju’, relativno malu u odnosu na supererupciju.”

Najgora supererupcija na ovom mjestu dogodila se prije 39.000 godina, kada je 300 kubičnih kilometara lave i stijenja šikljalo sve do stratosfere, kada je oslobođeno 450.000 sumpornog dioksida, a oblak došao sve do 2000 kilometara udaljene Rusije. Europa je posebno stradala zato što se ionako nalazila u ledenom dobu, pa njenim stanovnicima i živom svijeta doista nije trebalo dodatno zahlađenje.

Od Italije, preko naših krajeva i istočne Europe tada je prekrilo kakvih 20 centimetara vulkanskog pepela, Rusiju pak pet centimetara. Pepeo je sadržavao ogromne količine fluora, što je takva kombinacija da je za pretpostaviti da su i biljke i životinje i ljudi masovno ugibali i umirali. Sljedeća loša vijest je da je sumporni oblak prouzročio vulkansku zimu. Jedna od najvećih erupcija 20. stoljeća, ona na Mount Pinatubou iz 1991., snizila je globalno temperaturu te godine za 0,6°C.

Ova otprije 39.000 godina svijet je ohladila za 4°C na dulje vrijeme. Usred ledenog doba takvo zahlađenje dovelo je do povezivanja izumiranja neandertalaca u Europi otprilike u to vrijeme. Oni znanstvenici koji to nisu vidjeli tako, prigovorili su teoriji da ne objašnjava kao to da su u zapadnoj Europi neandertalci živjeli još 10.000 godina.

No, onda se ispostavilo da to točno odgovara rasprostranjenosti vulkanskog pepela po srednjoj i istočnoj Europi, jer u vrijeme supererupcije tako su pepeo nosili vjetrovi, poštedjevši zapad kontinenta. Toliko o sposobnostima tog supervulkana. A on je samo jedan od nekoliko takvih po svijetu. U SAD-u, na jugoistoku države Colorado, proteže se kanjoj duljine oko 100 kilometara i dubine oko jednog kilometra. Riječ je o ožiljku u kori Zemlje kao uspomenu na jedan od najeksplozivnijih događaja u povijesti planeta.

Kaldera La Garita nastala je prije 28 milijuna godina kada je supervulkan izbacio oko 5000 kilometara kubičnih rastopljenih stijena. Srećom pa je to bilo dovoljno davno da su u međuvremenu tektonske ploče učinile svoje i začepile problematično mjesto. Zato se nije davno dogodila supererupcija na sjeveru Sumatre. Prije 75.000 godina tamo je ruknulo silinom skoro kao u Coloradu, a danas se turisti na tom mjestu dive ljepotama Jezera Toba. Područje je još uvijek geoseizmički aktivno.

U 90-ima znanstvenici su otkrili ogromne naslage pepela na dnu Indijskog oceana, a potom i pepeo istog sastava i iste starosti u Južnokineskom moru, Arapskom moru, u Jezeru Malawi, 7000 kilometara dalje. Ispostavilo se na kraju da je ta erupcija bila tako silovita i velika da je materijal koji je izbacila u atmosferu obuhvatio cijeli svijet. Na Grenlandu su tako pronađeni tragovi sulfata kao njena direktna posljedica.

A onda je slijedilo još jedno otkriće posljedica; prateći mitohondrijski DNK ljudi, znanstvenici su otkrili da je prije između 100.000 i 50.000 godina u prošlost ljudski rod doživio “usko grlo”, razdoblje u kojem se naglo smanjio broj ljudi, očito zbog nekakvog naglog izumiranja. Clive Oppenheimer s Cambridgea za BBC je, međutim, napomenuo da nisu svi znanstvenici uvjereni da je ovaj supervulkan umalo pobio homo sapiensa.

“Kemijska analiza pepela iz Tobe ukazuje da tadašnja magma nije u sebi sadržavala nešto posebno puno sumpora”, kazao je. A tu su i tumačenja po kojima je najveći dio tog pepela očito morao pasti u more, pa nije imao posebno žestok utjecaj na živi svijet, tako ni na ljude. Jedno od posebno nezgodnih mjesta, još uvijek itekako aktivnih, je Yellowstone, čiji se supervulkan u posljednji 2,1 milijuna godina budio triput supererupcijama.

Prvi je bio najgori, oslobodio je 2500 puta više pepela nego onaj na Svetoj Heleni iz 1980. A kako je Yellowstone usred kopna, znanstvenici smatraju da bi bio neusporedivo katastrofalniji nego erupcija kod Tobe. Najveći dio pepela pokrio bi obje Amerike, trovao bi i biljni i životinjski svijet, tlo bi postalo naglo puno svjetlije nego do tada, odbijale bi se sunčeve zrake, uslijedila bi suša…

“Ako eksplodiraju Yellowstone, Campi Flegrei ili Toba, diljem planeta čovječanstvo bi pretrpjelo ogroman gospodarski udarac uslijed ekonomije koja danas izgleda tako kako izgleda”, kazao je Oppenheimer. Primjer za to je dao navodeći relativno malu erupciju na Islandu, Eyjafjallajökull iz 2010. Dogodilo se, primjerice, da je VW pretrpio ogromne gubitke jer je bio u prekidu avionski promet i nisu mu stizali dijelovi iz Japana.

O utjecaju na burze da se ne govori i tome slično. U posljednjih 500 milijuna godina svih pet velikih izumiranja života na Zemlji bile su posljedica velikih erupcija. A gdje se čovječanstvo, pa i život na Zemlji nalazi u tom ciklusu, mi zapravo tek otkrivamo iz perspektive svog sićušnog razdoblja povijesti koji bilježimo.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: