Žalbeno vijeće Suda BiH izreklo drugostupanjsku presudu u predmetu Enes Ćurić i drugi za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva za zločine počinjene u sjevernom dijelu Mostara, pretežno mjestima Potoci, Kuti Livač.
Enesu Ćuriću, Ibrahimu Demiroviću i Habibu Čopelju prvostupanjske kazne su uvećane i svaki je dobio još po tri godine zatvora.Ono što je čudno u cijeloj priči jest činjenica da je ova odluka donesena još u rujnu ove godine, ali je Sud BiH nije objavio.
Stoga su reagirali iz Udruge hrvatskih logoraša koji prate ovaj predmet. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
U logoru u Osnovnoj školi u Potocima bilo je zatočeno 109 hrvatskih civila, od čega 15 malodobnih osoba, osmero djece do 10 godina, 26 starijih od 70 godina i 38 žena, koji su fizički i psihički svakodnevno maltretirani, premlaćivani, silovani, izvođeni na prvu crtu sukoba na kopanje rovova i druge prisilne radove, pri čemu je dvoje hrvatskih zatočenika poginulo, a 5 namjerno ubijeno.
Budući da ni jedno tiskano niti elektronsko glasilo u Bosni i Hercegovini do danas nije o istom izvijestilo javnost, opravdano se postavlja pitanje: Smije li se o žrtvi, torturama, silovanjima i drugim ratnim zločinima nad Hrvatima u proteklom Domovinskom ratu javno govoriti u Bosni i Hercegovini?
Propuštaju li “neovisni mediji” u Bosni i Hercegovini svjesno izvijestiti javnost o stradanju Hrvata kako bi se prikrilo postojanje zločina tzv.”Armije BiH” prema već odavno uhodanom obrascu kojim se nastoji izmijeniti istina o proteklom ratu u Bosni i Hercegovini, pitaju hrvatski logoraši koji su zatvarani uglavnom u logorima Armije BiH.
Ono što je nevjerojatno u ovoj priči jest činjenica da Sud BiH presudu nije objavio ni na svojoj internet stranici.
Ne ulazeći u detalje izvještavanja “neovisnih medija” u BiH koji tako ekskluzivno i konstantno najavljuju i informiraju javnost o ratnim zločinima počinjenim nad druga dva naroda u BiH, ne možemo, niti ćemo, ostati nijemi na ovu u najmanju ruku “uvredu i gaženje” istine o zločinima nad Hrvatima.
Također, ostaje nejasno i zašto na službenoj stranici Suda BiH nigdje nije objavljeno, niti se nalazi tekst izrečene presude Apelacijskog vijeća Suda BiH, kako pod okončanim, tako niti pod predmetima u tijeku, a za ostale predmete se unaprijed najavljuje izricanje presuda, odluke o puštanju iz pritvora i slično.
Zašto se, poštovani predsjedniče Suda BiH, ne objavljuju presude u kojima stoji istina o ratnim zločinima, nečovječnom postupanju, prisilnom zatvaranju i silovanju, žrtvi i torturama koju su prošli Hrvati u Bosni i Hercegovini? Je li taj propust učinjen bez Vašeg znanja i je li Odjeljenje za informiranje javnosti i suradnju sa zajednicom u Sudu BiH odgovorno za isto?
Ili pak odgovorna osoba za učinjeni propust ima opravdan i razuman odgovor? Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH i javnost očekuje Vaš odgovor, kao i reakciju “neovisnih medija” u Bosni i Hercegovini, stoji u pismu kojeg su hrvatski logoraši uputili javnosti.
Inače, ova presuda je od velike važnosti jer je potvrđeno kako je tzv. Armija RBiH imala logore, a ne sabirne centre i da su logoraši prošli strašne torture, a određen broj njih je ubijen.
Izbjegavanje objave ove presude jasan je pokazatelj kako pojedinci u pravosuđu i dalje pokušavaju skriti istinu, promijeniti povijesne činjenice i sakriti istinu o logorima tzv. Armije RBiH.
(www.jabuka.tv)
svatrijici treba dati po zlatnog ljiljana i drzavnu penziju 1000km