Uz razne epitete, Hercegovina, površine oko 11.500 četvornih kilometara, s pravom se smatra i zemljom raznolikosti.
Taj već poznati sud potvrđen je nakon posjete ljubinjskoj Ivici, sjeveroistočnom području općine Ljubinje.
Okoliš i geomorfologija identični su brdskom dijelu općine Ljubuški, s tim što nema drače i smreke. Međutim, tu je morfološki identičan kamenjar, a od vegetacije rasprostranjeni su crnograb, jasen, hrast…
Obradivih površina je malo, a raspoređene su na doce i dubrave s pedološkom razlikom u sastavu tla.
Umjesto zapadnohercegovačke sveprisutne crvenice, koja je na istoku ljubinjske općine rijetkost, tlo je protkano zemljom crnicom, koja je, po našem sudu, “sporija” za dozrijevanje, ali plodnija za usjeve. Djelatnost su ekstenzivno stočarstvo, poljoprivreda – u prvom redu proizvodnja crvenog luka te prodaja drva za ogrjev.
Redovito s tog rijetko naseljenog područja na čapljinsku veletržnicu u Tasovčićima i “zelenu” tržnicu u Ljubuškom stižu kamioni s grabovim, hrastovim i jasenovim drvima. Goveda se slobodno šetkaju cestom kroz Donju i Gornju Ivicu, dok su ovce, zahvaljujući lijepoj jeseni, još koji dan na planinskoj ispaši.
Za zimu stočari su, osim sjena, pripremili lisnike, koje su na zapadu Hercegovine zvali lišnjacima. Riječ je o koncem ljeta ili početkom jeseni usječenim jasenovim, rjeđe hrastovim granama, koje se nakon sušenja slažu, “diju”, u stogove poput sjena i zimi polažu ovcama, piše Večernji list BiH.
Lišnjaka u zapadnoj Hercegovini nestalo je početkom ovoga tisućljeća, dok se, eto, na istoku zemlje Hercegove tradicija još održala. Mještanin Mladen Kalajdžić je rekao da osušeni grm zimi dobro dođe u slučaju obilnijih snjegova, kao i raznovrsnosti ishrane.
(www.jabuka.tv)
Mali ovaj lišnjak na slici. Naši su prije bili veći, ali ipak ga lijepo za vidjeti