Što kada ukinu lajkove – umjetno zadovoljavanje osjećaja za pripadnošću

S pojavom društvenih mreža došlo je do pojave “like” opcije. Ono što je zanimljivo, je činjenica kako se ta opcija razvijala s vremenom i kako je počela utjecati na današnju populaciju.

Dolazi do drugačijeg stila življenja, a samim time i načina izražavanja. Ljudi od pamtivijeka u sebi imaju potrebu za pripadnošću pa kao rezultat toga danas imamo velike društvene platforme poput Facebooka, Instagrama, Twittera, itd. koje imaju veliki broj korisnika.

Uz pojavu tzv. pravila “nije se dogodilo ako nije objavljeno” dobivamo ogromnu količinu informacija čija kvaliteta sadržaja i sami smisao postaju upitni, a ljudska privatnost postaje zanemariva. Starosna dob korisnika nije određena i skoro da ne postoji osoba koja barem jednom u životu nije bila korisnik neke društvene mreže.

Potreba da svoj život dijelimo sa drugima je dio ljudske prirode, no drugačijim načinom života u kojem nedostaje vremena i u kojem puno toga, pa i odnosi, poprimaju etiketu površnosti, otvorio se prostor za razvoj društvenih mreža koje nam na umjetan način omogućuju zadovoljavanje osnovne ljudske potrebe – za pripadnošću.

Broj lajkova – mjerilo popularnosti?

Može li se naša sreća i uspjeh mjeriti brojem virtualnih prijatelja ili “lajkova”? Jesu li naši profili na društevnim mrežama zaista slika nas samih ili samo slika onoga što želimo biti u očima drugih? Znači li to onda da na neki način stvaramo “umjetne” živote u kojima nema nesavršenosti? Stručnjaci upozoravaju kako život na društvenim mrežama krije u sebi mnoge opasnosti, prije svega za one ljude koji nisu mentalno jaki ili zadovoljni životom koji sami vode. Primjerice, pregledavajući profile drugih ljudi, nerijetko se može stvoriti dojam da svi žive puno uzbudljivijim i uspješnijim  životom od vas.

Jeste li znali da sve što ste ikada objavili na internetu je negdje sačuvano – zar to nije pomalo zastrašujuće?

Ono što pretražujemo na internetu daje sliku nas samih – tko smo, koji su naši interesi, planovi… O tome svjedoči i primjer jednog američkog kongresmena koji je sasvim slučajno na svom twitter profilu, greškom objavio neke rasističke slike, koje je htio poslati svojoj prijateljici, te samim time uništio svoju karijeru. Ako želite vidjeti 22 ljudi koji su sebi uništili živote zbog objava na internetu stisnite na link:

Ljudi koji su uništili živote preko društvenih mreža

Stručnjaci preporučuju oprez, pa savjetuju da na društvenim mrežama nastojite ograničiti količinu osobnih podataka; pazite koje fotografije objavljujete jer jednom kad ste ih poslali u virtualni svijet, više ih nećete moći kontrolirati. I, vrlo važno, baš nikada nemojte zaboraviti stisnuti ‘log out’, jer otvorena e-mail adresa ili profil otvara vrata za mnoge nečasne namjere u koje se još lakše upustiti – virtualno.

Instagram ukida lajkove

Što  je to nagnalo ljude u Instagramu da ukinu lajkove? Sigurno da se to nije dogodilo slučajno, nego iza toga stoje istraživanja i ozbiljni razlozi. Da su lajkovi poput droge jer opasno djeluju na lučenje dopamina nije velika tajna, ali kada su brojevi lajkova postali znatno važniji od sadržaja i kada se sve više korisnika žalilo da se “umorilo” pa im hitno treba digitalni detoks, ljudi iz Instagrama ozbiljno su se zabrinuli i odlučili poraditi na digitalnom wellbeingu.

I doista,  u Kanadi je uveden probni program – Instagram bez lajkova, a ubrzo se pridružilo još šest zemalja – Australija, Brazil, Irska, Italija, Japan i Novi Zeland. Kako to izgleda na feedu? Tako što vas pratitelji i dalje lajkaju, a samo vi možete vidjeti lajkove. Navodno u Instagramu ozbiljno razmišljaju i o tome da maknu iz profila vidljivu brojku pratitelja, kako će se to odraziti na korisnike pokazat će vrijeme.

Serija Black mirror nije šala

Ako ste ikada gledali britansku seriju “Black mirror” (2016.), onda vam je jasno o čemu je riječ. U epizodi  “Pad”  koja je još 2016. vizionarski predvidjela distopiju suvremenog društva u kojem se sve svodi na ocjene, lajkove, komentare – ukratko na život u kojem nas neprestano ocjenjuju, bilo da treniramo, telefoniramo, naručujemo hranu ili odjeću, kao da smo na najtežem ispitu. U takvom scenariju svi imamo određeni sociološko-ekonomski status, a on utječe na sve ostalo – koji ćemo auto smjeti kupiti, gdje ćemo sjediti u kinu, restoranu ili avionu, čak i na to hoće li vas zvati kao gosta na vjenčanje.

Danas možemo ocijeniti vozača Ubera, profesora na fakultetu, liječnika u ordinaciji, kolegu na poslu, te na neki način utjecati na živote drugih i okolinu koja nas okružuje. Koliko je to zaista dobro i kako utječe na kvalitetu življenja pitanje je.

Možda su prijašnje generacije bile zakinute za sva ta “čuda tehnologije”, a možda smo upravo zakinuti mi, tko zna.

(www.jabuka.tv/Marijana Baković)


1 komentar

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.