SKRIPARI.ORG: Sedam dana nisam spav’o Širokom sam život dao, rujan 2005 – Jabuka.tv

SKRIPARI.ORG: Sedam dana nisam spav’o Širokom sam život dao, rujan 2005

Mislim da smo gostovanjem u Bazelu koji je tada bio sve nego bezazlen doživjeli našu potpunu afirmaciju i tada naš maksimum. Jer se na dalekom gostovanju pojavilo preko 300 ljudi iz Širokog Brijega. Raznoraznim prijevoznim sredstvima neki su po gradu bili i 2 dana ranije a sve je kulminiralo na parkingu kraj stadiona gdje se slila velika rijeka ljudi te u korteu došla do stadiona. Neopisivi trenutci, od kojih i danas hvata jeza. A kako je sve to tada izgledalo pročitajte u priči Sedam dana nisam spav’o Širokom sam život dao, rujan 2005

Kako napisati jedan izvještaj o skoro tjedan dana navijačkog puta a da se nešto ne izostavi , teško ali probat ćemo nekako to sve uklopiti dok su sjećanja još tu. Znači ekipa je krenula već u u torak poslijepodne iz Širokog Brijega i već na samom izlazu se lagano počelo cugati zezati, put do Zagreba protiče bez ikakvih problema al’ uz česta stajanja. U putu dodatna kombiniranja, pokušaji dogovora oko nekih stvari, kontaktiranje ostalih ekipa koje su kretale malo za nama ili koje su bile već u putu sve u svemu odmah je na početku bilo veselo. U Zagrebu neplanirani upad u jedan kafić i dogodi se što se zna često dogoditi, ostaje se tu dosta dugo neplanirano ali nikome nije smetalo. Jutro je, mi mamurni, neispavani nastavljamo put sada u drugom prjevoznom sredstvu. Ekipa je jako raspoložena ,samo smo nastavili ono što smo i počeli. Svi se zajebaju lagano se cuga, osim našeg vozača koji je za ovih par provedenih dana provedenih na putu zaslužio veliku ocjenu.Redaju se granice, redaju se zemlje, gradovi, odmarališta i nezaobilazna opskrba a svakim kilometrom dalje i naše raspoloženje je bolje i atmosfera sve veselija. Nastavili smo komunikaciju sa ostalima i već tada smo znali da će nas dan prije utakmice u samom gradu biti dosta (nekima je to bio dobar znak , jer znali smo što nas može očekivati u samom gradu ,al’ o tome kasnije).

Nekako se dokopavamo za nas prvog pravog odredišta Stuttgarta gdje nas dočekuje K… (hvala na svemu) uz masu pive a i orjentalnih jela ostajemo malo duže tako da smo u Basel stigli malo kasnije nego što smo i planirali. Na Švicarskoj granici malo duža provjera, na pitanje: “imate li u kombiju pića,hrane …” dobijau odgovor “ništa posebno” sreća da nisu pogledali jer komotno smo mogli opskrbiti 50 ak ljudi (da je to istina pokazalo se sutradan tjekom zagrijavanju za tekmu). U grad ulazimo bez problema i iz prve čitajući kartu dolazimo do hotela gdje su igrači. Pozdravljamo se sa ljudima i nastavljamo potragu za našim hotelom koji je na našu sreću bio tek par ulica dalje od ovog sa igračima. Lagano se trpamo u sobe, tuširanje i odlazak u grad. Već je bilo kasno ali uspjeli smo se probiti do neih klubova i popiti par pića. Mene je najviše dojmio jedan klub na vrhu najvećeg tornja u Baselu 31 kat, pijete pivu i imate osjećaj da lebdite ,jako dobro. Inače cijene pića po klubovima za naš džep su bile dosta skupe ,a što se tiče samog Basela primjetili smo da je grad dosta lijep,ali nekako miran bez neke velike vreve.

Neki su u gradu ostali duže neki manje kao i obično na našim putovanjima J J. Ujutro se budimo i po dogovoru odlazimo po karte za cijelu ekipu koja je je već bila u Baselu i karte za ekipu koja je bila pred Baselom, kako kod nas to već biva malo smo se zagrijali na par mjesta ali već sada na oprezu , ekipa je ugavnom bila u casual izdanju osim vozača koji je bio u našoj polo majici sa znakom tako da smo već tada potencijalnim napadačima dali do znanja od kuda smo i šta smo. U samom gradu na svakom koraku netko od naših , zeza se pije i do tada nismo čuli niti za jedan problem. Zezali smo se po gradu, preuzeli te karte i krenuli van grada pošto nam je novi hotel bio u predgrađu, pri dolasku upadamo iza jednog našeg busa i zajednički dolazimo pred hotel u kojem su se već smjestili momci iz drugog busa. Mali ali jako lijepi hotelčić je primio jako zanimljivu ekipu, mali problemi pri uzimanju soba al’ sve se rješava i odmah počinje sa pripremom za tekmi. Organizacijski je do tada sve prošlo ok, i na malom dogovoru dogovorena daljnja strategija. Lagano stižu i ostali i tu se već vidjelo da će nas stvarno biti masa, pije se, pjeva se, stalno se kontaktira sa ostalima i navodi se ljude gdje da se dođe. Dosta momaka solo ide i u grad i to dosta njih sa vidjivim obilježjima. Plan je bio da svi zajedno krenemo u 18:00 ali nakon nekih dojava iz grada kreće se već prije 17:00, formira se kolona i dolazi do ST. Jakobsa u jako veselom izdanju.

Prolazi se u korteu okolo stadiona i dolazi ispred našeg ulaza.Ispred stadiona u parku već puno naših, pjeva se, troše velike količine alkohola, pale baklje. Ljudi su se dosta opustili i ekipa se upozorava na moguće napade, ali pod utjecajem alkohola manje više svima je bilo svejedno a neki su prešli granicu i sami počeli tražiti frku “where is Bande Basel” ,”who is fucking Bande Basel” se pjeva u dosta navrata ali od pojave njih samih nije bilo ništa, dok je dogovor bio da se obične navijače niti ne primjećuje. Očekivali smo napade lokalnih ekipa koje podupiru neke istočne klubove ali niti doga nije bilo, ali su se zato naši “zemljaci” pobrinuli za par frka.Naime na par mjesta su prmjećeni u dresovima, šalovima BiH, naši momci shvataju to kao provokaciju, i dosta njih bez istih i ostaje uz još neke vidljive posljedice. Nepotrebno sa njihove strane bolje da nisu dolazili. Kasnije moguće incidente je rješavalo osiguranje tako da je do kraja proteklo sve ok, ali imam informacija da se nakon tekme ponovilo par puta tako da naši momci imaju dosta materijala. Bliži se i početak utakmice , ekipa je sve veselija i lagano se kreće ka samom ulazu.Pred ulazom pjesma sreću se momci iz drugih ekipa, stari frendovi.

Lagano se ulazi kače se samo 4 naše zastave Škripari karirani,Život uz Široki, Široki Guards, te Hrv zastava/naše županije Škripari.Od ostalih tu su Kiseljak, Dusseldorf,Stuttgart,Ludwishafen,Swis Skripari, Buch,Chicago momak je avionom došao iz Amerike… Od početka kordinirano navijanje sa dna i u pojedinim trenutcima je je jako dobro sve izgledalo, s obzirom na sastav ljudi na tribini ja bi rekao i odlično. Na naše iznenađenje ekipa iz dijaspore nas je jako dobro pratila, najviše se pjevalo Širokom , Hercegovini ali i ovaj put se pokazalo kako dišemo i šta volimo tako da je bilo i dosta Hrvatskih pjesama, vidilo se da Švicarcima ništa nije jasno hehe. Unatoč rezultatu koji nam nije bio na ruku pjesma nije stala niti trenutka i s ovim smo pokazali našu vjernost,konstantu jer ne vjerujem da bi puno i većih ekipa nakon 5:0 navijalo kao da se igra u egalu. Kraj utakmice dočekujemo s pjesmom, ponosni da smo se pokazali u dobrom svjetlu (kasnije pohvale su to i potvrdile). Igrači nas pozdravljaju i time se završava epizoda stadion. Izlazi se vani i tek tada je bilo jasno koliko su “materijala” momci uzeli tako da su na par mjesta i zapaljeni. Ispred stadiona par pjesama skupila se reakao bi i respektabilna ekipica koja je mogla dostojno parirati nekoj drugoj ekipi da je došlo do nečeg, i lagano razilaženje, pozdravljanje s prijateljima koji nisu mogli na after party a mi koji jesmo smo zajedno krenuli ka izlazu još uvjek ne vjerujući da nije bilo nikakvog napada na nas. Dolazak do hotela i sumirane svega uz party na parkingu. Po meni jedno dobro izdanje Škripara dolazak 2 prepuna busa, dva kombija i 15-20 ak auta te aviona sa dosta mlađih, starijim ljudima i sponzorima iz Širokog je jako respektabilna brojka, dolazak još 1000-1500 naših iz Europe je isto tako dobra brojka, dobro navijanje, pokazali smo da smo bili spremni na sve i na kraju šta reći negu skromno ,nadglasali smo i baselovce na njihovom stadionu, nije malo i daj Bože da ima još ovakvih tekmi. Masa ljudi je morala raditi tako da se naši prijatelji morali brzo ići, dok smo mi nastavili i dalje u jako veselom ritmu. Neki u hotelu a neki i u gradu. Najbolje se vidilo po ne naspavanim facama ujutro gdje je tko bio. Ujutro spremanje i odlazak svatko na svoju stranu, na masu strana. Mi smo po dogvoru još jednu noć ostali u Stuttgartu, i bilo nam je zahvaljujući prijateljima strašno.Odgledali smo košarkašku utakmicu Bugarska-Hrvatska u jednom lokalu uz navijanje i opet pivu, a navecer se odlično proveli po centru Stuttgarta u nekoliko kafića,klubova i već „jako umorni“ sutradan krenuli ka kući , svratilo se opet do Zagreba tako da smo stigli tek jutros ujutro, umorni ali jako zadovoljni spoznajom da smo dobro predstavili na jednom jakom Europskom gostovanju, da smo dobili dosta novih navijača, da smo upoznali nove prijatelje, vidili se sa starima te najvažnije pokazali našu vjernost. Možemo još i više i samo trebamo nastaviti ovako, vrijeme je pred nama.Hvala svima koji su bili sa nama.

(www.skripari.org)


12 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.