Širokobriježanin Danko Bevanda prosvjeduje u Savskoj već 120 dana!

Danko Bevanda

Danko Bevanda, dragovoljac Domovinskog rata, Koji prosvjeduje već preko 120 dana ispred Ministarstva branitelja, pojasnio je kako prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja zbog odnosa trenutnih obnašatelja vlasti u Republici Hrvatskoj prema svim hrvatskim braniteljima, a osobito najtežim stradalnicima Domovinskog rata.

Imali smo tu privilegiju da doživimo i djelatno sudjelujemo u borbi za ostvarenje stoljetnih težnji hrvatskog naroda

Osobno sam bio spreman položiti život za slobodnu, samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku koju su sanjali naši djedovi i očevi. Mi smo bili ti sretnici koji smo živjeli u vremenima kada su se ostvarili njihovi snovi i imali smo tu privilegiju da doživimo i djelatno sudjelujemo u borbi za ostvarenje stoljetnih težnji hrvatskog naroda.

Svjestan sam da svi hrvatski državljani, a među njima nažalost i pripadnici mog hrvatskog naroda, nisu bili oduševljeni činjenicom da je došao povijesni trenutak stvaranja hrvatske države. Sve gore navedeno, kao i naša nastojanja da se konačno prizna da je Domovinski rat i žrtva hrvatskih branitelja zajedno sa svim istinskim domoljubima, najzaslužnija za stvaranje suvremene države Hrvatske. Toga bi trebali, u svakom trenutku, biti svjesni svi oni koji trenutno obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj, ali i oni koji bi u budućnosti mogli doći u prigodu da se nađu na čelu naše države.

Sudjelovao u blokadi vojarne ”Maršal Tito” u Zagrebu te u slamanju srpske pobune na Plitvicama

Pristupio sam kao dragovoljac 22. studenoga 1990. godine u posebnu jedinicu policije Kumrovec MUP-a RH. U siječnju 1991. godine kao pripadnik navedene jedinice, zajedno s ostalim pripadnicima iste, sudjelovao sam u blokadi vojarne ”Maršal Tito” u Zagrebu. Početkom ožujka iste godine, zajedno s kolegama, bio sam angažiran u deblokadi policijske postaje u Pakracu koju su zaposjeli pobunjeni Srbi zajedno sa pripadnicima policijske postaje u Pakracu srpske nacionalnosti. U Pakracu smo imali prvi oružani sukob sa pobunjenim Srbima, na sreću bez smrtno stradalih.

Krajem ožujka iste godine, 31. ožujka 1991., sudjelujem sa kolegama u slamanju srpske pobune na Plitvicama. Budući da smo u toj akciji imali prvog poginulog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića te da je toga dana bio najveći katolički blagdan Uskrs, akcija je poznata kao ”Krvavi Uskrs”.

Zajedno sa pripadnicima jedinice 28. svibnja 1991. godine sudjelujem na prvom postrojavanju ZNG RH na stadionu NK Zagreba u Kranjčevićevoj ulici. Nakon toga formiraju se 1., 2., 3. i 4.A brigada ZNG RH. Zajedno sa dijelom jedinice pristupam u zapovjedništvo 2.A brigade sa sjedištem u Radničkom naselju u Trsteniku nedaleko od Dugog Sela. Prvi teren mi je bio na Pokupskom ratištu, zatim slijede Banija, istočna Slavonija, Dubrovačko bojište. Nakon toga sa postrojbom sam angažiran na očuvanju crte razdvajanja na Sisačkom bojištu. Za vrijeme trajanja VRA ”Bljesak” moja postrojba bila je u stanju borbene spremnosti prvog stupnja za slučaj možebitne angažiranosti na Sisačkom ili drugim bojištima. Obzirom da nije bila potreba za angažmanom postrojbe tijekom ”Bljeska” nastavljamo sa redovitim zadaćama u zoni odgovornosti naše postrojbe.

Krajem srpnja i početkom kolovoza 1995. godine pripremamo se za zapovijed o konačnom oslobođenju domovine. Dana 4. kolovoza 1995. godine u 5 sati ujutro stiže dugoočekivana zapovijed o oslobađanju privremeno okupiranih dijelova RH. Dan poslije oko 11 sati teško sam ranjen od topničkog projektila koji je došao sa položaja pobunjenih Srba. To se dogodilo u selu Stari Brod. Tom prigodom dvojica mojih suboraca su smrtno stradala, a dvojica su teško ranjena.

Kao što sam gore već naveo ranjen sam u Starom Brodu, selu uz rijeku Kupu, od neprijateljskog topničkog projektila. Posljedice ranjavanja su bile opasne po život. Naime, dijelovi projektila završili su u mojoj glavi, plućima, rebrima, rukama i nogama. Geler koji je ušao u glavu zaustavio se u trećoj moždanoj komori i načinio mi velika oštećenja u mozgu. Tri tjedna sam bio u besvjesnom stanju tijekom kojih sam od strane liječnika dobivao male izglede za preživljenje. Desna strana mi je bila oduzeta, oštećen mi je vid, imam ispade u vidnom polju, jaki tremor desne ruke i povremeno propadanje desne noge. Zadnjih petnaest godina liječim se od extrapyramidalnog tremora (parkinsonizam) .

Unatrag pola godine osjetio sam trnjenje desne ruke i desne strane lica te sam bio hospitaliziran na klinici za neurologiju u KBC-u Zagreb. Sve ove godine nakon ranjavanja pijem razne vrste medikamenata u velikim količinama. 100%-tni sam HRVI I. skupine. Sva ova događanja oko braniteljskih prosvjeda dodatno utječu u negativnom smislu na moje zdravstveno stanje.

Doma često razgovaramo o Domovinskom ratu i stvaranju neovisne Republike Hrvatske

Rođen sam 31. ožujka 1969. godine u Mostaru. Živio sam u selu Jare, općina Široki Brijeg. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao sam u Jarama, a od petog do osmog u Biogracima. Srednju elektrotehničku školu završio sam u Širokom Brijegu. Stekao sam zvanje tehničar elektroenergetike. Oženjen sam i otac sam četvero djece u dobi od 19, 18, 16 i 10 godina. Doma često razgovaramo o Domovinskom ratu i stvaranju neovisne Republike Hrvatske. Razgovaramo o razlozima zbog kojih su počeli, a i danas traju prosvjedi hrvatskih branitelja. Slažu se da su prosvjedi opravdani i da institucije hrvatske države trebaju promijeniti odnos prema hrvatskim braniteljima, uvažavati njihovu žrtvu i doprinos u Domovinskom ratu koji je temelj suverene Države Hrvatske.

U Domovinski rat sam otišao jer sam htio da ja i moja željena obitelj živimo kao slobodni i samosvjesni ljudi u domovini koju su toliki sanjali i za koju je proliveno mnogo nevine krvi hrvatskih kćeri i sinova. Htio bih da moja domovina Republika Hrvatska bude ravnopravna sa svim ostalim državama i narodima svijeta.

(Narod.hr)

3 komentara

  • SVAKA ČAST DANKO a ovaj prvi je TITINO GOVEDO s Kočerina pa ne zamjeri jer i sada je gore JAKA UDBA NAŽALOST IMAMO IH DOSTA U ŠIROKOM KOJI NISU SRETNI ZBOG SLOBODNE I NEZAVISNE DEMOKRATSKE DRŽAVE HRVATSKE ali će valjda ŽIVINA IZUMRITI TVOJI JARANI SU PONOSNI NA TEBE I SVE OSTALE UČESNIKE KOJI SU OSJETILI POTREBU POMOĆI SVOJOJ BRAĆI U HRVATSKOJ

  • ma jebla te vaka hrvatska di tisuce i tisuce mladi ljudi svaki dan odlazi iz nje…uzgred i ja sam bivsi branitelj i nemam nikakvi prihoda, a pojedini su debelo naplatili svoje braniteljstvo i naplacuju

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.