Širokobriježani krenuli na hodočašće preko Padove, San Rema i Avignona do Lourdesa

Četrdeset hodočasnika iz Hercegovine, uglavnom iz Širokog Brijega, krenulo je na hodočašće.

Cilj putovanja bilo je svetište Gospe Lurdske, koje ima duboku povezanost s Hercegovinom, posebice od kada se slična događanja odvijaju u hercegovačkom mjestu Međugorju.

No, dug je put do Lourdesa. Prema riječima vozača autobusa, samo u jednom pravcu moraju prijeći 2000 kilometara, piše Večernji list BiH.

Pred njima je dug put, ali tu je i dovoljno vremena da se hodočasnici pripreme za susret s mjestom Gospinog ukazanja vidjelici sv. Bernardici u Lourdusu. Hodočasnici, od najmlađih koji još nisu pošli u školu, pa do onih koji su zakoračili u sedmo desetljeće života, krenuli su u večernjim satima ispred širokobriješke crkve.

Hodočašća za nas kršćane nisu samo putovanja, to je prigoda da hodočasnik, uz osobnu potrebu i želju, bude izraz intimne pobožnosti, primarno usmjeren u nadu u spas duše ili ozdravljenje neke bliske osobe. Zato ćemo na ovom putovanju, uz molitvu i posebnu pobožnost, nastojati da naš cilj bude uslišan, rekao je na početku putovanja širokobriješki župnik fra Stipe Biško, koji je i inicirao ovo putovanje, a na njega je pao teret i voditelja dok organizaciju putovanja potpisuje G-tour, Međugorje.

Cilj jest Lourdes, ali put do tog svetišta vodi kroz mjesta koji su kroz povijest iznimno značajni za kršćanstvo.

Vožnjom preko Hrvatske i Slovenije, u jutarnjim satima stižemo u Padovu. Tu se zaista ima što vidjeti, ali cilj nam je bazilika svetog Ante, sveca koji se iznimno slavi u Hercegovini, uostalom, kao i u ostatku kršćanskog svijeta, rekao nam je fra Stipe mnogo toga o svetom Anti, od njegovog mjesta rođenja u Portugalu pa do mjesta vječnog počivališta u Padovi.

Prelazimo preko najvećega trga u Italiji Prato della Valle, od njega je veći samo onaj u Moskvi. Površinom od 90.000 m2 veliki eliptični trg, u čijem središtu je vrt sa 78 skulptura slavnih građana Padove, okružen je jarkom Andrea Memmo. Poklanjamo se ovom štovanom svecu, uz molitve za svoje potrebe, dodirujući rukom sarkofag u kojem je sahranjen, ali i gledamo njegov još neraspadnuti jezik i vilicu, a umro je još 1231. godine.

Biti u Padovi i ne posjetiti i grob sveca, naše gore list, svetog Leopolda Mandića, bilo bi zaista šteta. Njegovo tijelo je neraspadnuto. Imao je želju da bude sahranjen u Hrvatskoj, no sahranjen je u Padovi, ali je prošle godine posjetio voljenu zemlju, točnije njegovi posmrtni ostaci.

Uz njegov mali kip stajali su najmlađi hodočasnici, nije nimalo viši od onih koji su tek prije nekoliko godina krenuli u školu, no, bio je velik duhom, tvrdi fra Stipe. Razgledavamo slike i skulpture poznatih umjetnika, čija je vrijednost neprocjenjiva.

Samo ovaj svijećnjak vrijedi više nego cijelo zdanje naše crkve- objašnjava mi Biško, naglašavajući kako ne misli da je širokobriješka crkva bezvrijedna. Poslijepodne krećemo put San Rema, grada cvijeća, festivala, smješten na zapadnoligurskoj obali Mediterana, na sjeverozapadu Italije. Kako doznajemo, prošla su vremena kada je ovaj grad bio najveći proizvođač cvijeća, danas za njih to rade u Maroku, Nizozemskoj i drugim zemljama, ali ima ga dosta i u San Remu.

Žene su, ipak, na dar dobile ruže. Bilo je ugodno prošetati ovim turističkim odredištem na talijanskoj rivijeri, poznat je po svom kazinu (kockarnici), uzgoju i izložbama cvijeća zato ga i zovu “grad cvijeća”. Napuštamo Italiju, idemo za Francusku. Stižemo do Avignona, staroga papinskog sjedišta umjesto Rima u razdoblju od 1309. do 1377. godine, ali nakon toga još dvojice protupapa do 1423. godine. Ukupno je devet papa vladalo iz Avignona, od toga dvojica antipapa.

Nekada velebno izdanje, sada se polako, ali sigurno, raspada. Kažu kako ga je “dotukla” Francuska buržoaska revolucija. Tu je i most Avignon, zapravo ono što je od njega ostalo, točnije četiri luka, a bilo ih je 28. Tim mostom nikada nitko nije ni prošao, srušio se čim se skela “oparala”, a o njemu danas svjedoče četiri luka, a most ne vodi nigdje. Krećemo prema Lourdesu. Divimo se prirodi, cvjetnoj obali, azurnoj obali, Monaku, mnoštvu kanala i lijepih cesta.

No sporo napredujemo, stajemo svakih tridesetak kilometara na naplatnim kućicama. U svakoj pokrajini, a ima ih 26, plaćamo cestarinu, a žuri nam se jer Hrvatska igra svoju prvu utakmicu protiv Nigerije. Dobro je, pobijedili smo, a mi smo stigli u Lourdes.

(www.jabuka.tv)