Širokobriježani Antonio i Jozo postali franjevci

U nedjelju 15.7.2012 u Posušju je bio svečani Obred oblačenja franjevačkih novaka. Između njih pet su dvojica naših bivših framaša –  Jozo Mandić i Antonio Musa, ispričavamo se fra Jozo Mandić i fra Antonio Musa. Na obredu oblačenja u prvim redovima se moglo vidjeti mnoštvo rodbine naših novaka, i ostalih uzvanika koji su došli proslaviti s njima ovaj veliki događaj, također se moglo vidit punooo širokobrijeških framašica kako rone suze.

A evo nas četvoricu zapala ta čast da napišemo tekst o ovom obredu i našoj dvojici braće. Sad se pitamo, odakle početi? kako napisati u par redaka nešto dostojno o ljudima s kojima si proveo zlatne srednjoškolske dane, nećemo puno pametovat, evo ovako je to izgledalo. Deveti mjesec 2007. godina. Veliki glasnici, lokacija molitvena dvorana u franjevačkoj galeriji na Brigu. Skupilo se mnoštvo mladih među kojima su se isticali momci (pogađate po čemu?? pa naravno po kilaži) Coka, Zowa i Ćeša, zajedno nekih 320 kg, tako nešto, i Jozo se isticao po svojoj presavršenosti nije dugo trebalo da se složi ekipa, odmah je tu provaljivanje, opuštenost, molitva, sve ono što je potrebno da zbliži četvero maniti ljudi. u srednjoj školi je ta povezanost rasla, Zowa i Coka skupa u razredu, a u drugom odjeljenju Jozo i Ćeša. Iz mnoštva ljudi isticala su se dva momka te kad su bili drugi razred srednje odlučili su doći na framu i hvala Bogu na tome, a njih dvojica su Reno i Naletko. Reno u razredu sa Zowom i Cokom, a Naletko sa Jozom i Ćešom. I onda je to bila ta ekipa, roštilji, igranje nogometa, glazbena sekcija, dramska sekcija, puno sitnica koji su nas formirale kao ljude u , usudim se reći u najvažnijoj životnoj dobi. Toliko toga skupa proživljenog, toliko prepirka, smijeha, dobra, loših stvari. Toliko toga je izgradilo naš odnos i stvorilo od nas PRIJATELJE.

 

Teško je napisati bilo što u ovakvom trenutku, kad u sebi imaš milion emocija, teško je napisati nešto pametno. Ali evo, želimo vam nešto poručiti. Draga naša braćo, dragi naši prijatelji fra Jozo i fra Coka. Hvala vam na svemu, hvala vam za svaki prigovor, za svaku kritiku, hvala vam jer ste uvijek bili iskreni, hvala vam jer nikad niste šutjeli. Hvala vam jer smo mogli učiti od vas, hvala vam jer možemo uživati u vašim pjesmama. Hvala vam što ste postali Njegovi svjedoci, hvala vam što idete Njegovim putem. Mi ćemo moliti za vas, budite ustrajni, budite odlučni i znajte da kad vam god “zapne” da možete računati na nas. Nisu ovo obična prijateljstva, ona ostaju za cijeil život, znamo to jer su građena na molitvi.

 

I odošte vi nama u fratre??? Aaaa??? Mi ćemo za vas moliti, bit ćemo uz vas, a vi budite dobri kao što ste uvijek bili, budite onakvi kakvim ste nam uvijek govorili da trebamo biti. Lipo vam stoje habiti Bilo nam je zadovljstvo biti mali kamenčići u mozaiku vašeg puta i života. A za kraj vam želimo poručiti:

Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva,

neka vas licem svojim obasja i milostiv neka vam bude,

neka pogled svoj svrne na vas i mir vam donese.

(Frama.ba)

27 komentara

Komentiraj: