Široki Brijeg, 10. kolovoza 2012. – I sinoć je majčinska ljubav i dobrota Širokobriješke Gospe privukla oko deset tisuća vjernika na četvrtu večer devetnice na čast Uznesenju Blažene Djevice Marije. Sabrana molitva Gospine krunice i raskajane ispovijedi pred tridesetak svećenika bili su dio molitvenog programa prije početka svete mise koju je sinoć predslavio fra Ivan Boras, humački župnik. S njime su svetu misu suslavili fra Hrvoje i Vjekoslav Lasić, dr. fra Smiljan Dragan Kožul te širokobriješki župni vikar fra Tomislav Jelić koji je predvodio molitvu Devetnice na čast Širokobriješkoj Gospi. Samo su neumorni cvrčci prekidali sabranu i žarku molitvu upućenu Majci da nam ublaži patnje, rad blagoslovi, misli i želje pročisti, zaštiti napuštene i bolesne, pomogne očevima i majkama koji jedva osiguravaju kruh svagdanji.
U uvodnoj riječi fra Ivan Boras se zapitao: »Zašto je današnji svijet bez radosti i osmijeha i pored tolike visoke tehnike, industrije…? Lako bismo bez osmijeha da nije u životu patnji, križeva, poteškoća pa čak i ratova. Pitamo se: Je li nas Bog napustio? Bog je uvijek na svom mjestu, uvijek nas čeka, ali mi ljudi smo napustili Boga svojim grešnim životom. Večeras ovdje okupljeni želimo se susresti s Isusom Kristom i zato našoj nebeskoj Majci dadnimo svoje srce, neka ga preda Isusu i neka ga pomogne očistiti od svega onoga što smo u njega nabacali.«
Riječi Evanđelja pročitao je fra Tomislav Jelić, a fra Ivan Boras je u propovijedi na temu »S Marijom, našom sestrom« između ostalog rekao: »U Gospinim litanijama ovu veliku ženu zazivamo i častimo raznim zazivima. Nigdje ju ne nazivamo svojom sestrom. Ni Sveto Pismo nam nigdje ne kazuje je li Blažena Djevica Marija imala braće i sestara. Prvi puta sam čuo taj naziv kad su mi naši i vaši fratri s Briga ponudili i zamolili me da govorim o Gospi kao onoj koja je i naša Sestra! A baš me taj zaziv obradovao i zainteresirao kao jedan lijep izričaj koji se u našemu narodu čuje među našim običnim svijetom, kad u velikom povjerenju, velikoj nevolji vapimo: “O sestro moja!« Prisjetite se samo trenutaka kad vas je nešto zaboljelo, zabrinulo, opteretilo… Tko je prvi priskočio u pomoć? Tko vas je prvi posjetio, nazvao, ohrabrio, s vama suosjećao…? Ako su majke žive, onda su to bile one – majke…, ali ako su majke umrle ili su bolesne i nemoćne, onda su svakako to bile naše vlastite sestre, rođene sestre. Ta bića imaju srce, dušu, vole nas. U nama izazivaju poštovanje, zahvalnost, ljubav… Našu nebesku Majku, usuđujemo se usporediti sa sestrom! Kao što naše rođene sestre, imaju srca za nas, svoju braću, smatramo da se Blažena Djevica Marija na neizmjerno više načina, kao naša nebeska Sestra brine za nas…
Večeras stojimo pred našom nebeskom Majkom. Uzbuđeni smo pred njom, pa nam možda usta šute, ali oči govore – oči naše su od milja rasplakane. Usta možda šute, ali srce govori. Usta možda šute, ali ruke govore. Ruke naše sklopljene, krunicom omotane, k nebu pružene spremne prihvatiti plod molitava svojih. Usta možda šute, ali govore noge na kojima smo ovim našim tvrdim putovima došli do svoje Majke.«
Propovjednik se nakon ispričane poticajne priče o čovjeku koji umire u pustinji u samoj blizini plodne oaze misleći da je to varka upitao: »Kako je moguće da danas ima sve više onih koji poduzimaju puno toga da bi ugodili svome tijelu samo da im ovdje na zemlji bude dobro!? Kako je moguće da danas sve manje ima odgovornih roditelja!? Kako je moguće da su nam crkve sve praznije, sve je manje u njima djece, mladih pa i starijih, a danas nas ima više od milijardu koji se priznajemo Kristovim, da smo kršćani, da smo vjernici!? Kako je to moguće da mi kršćani imamo međusobno toliko mržnje? Reći ćemo: ovo je suvremeno vrijeme, vrijeme suvremenih ljudi. Suvremeni čovjek umjesto sreće traži užitak, umjesto ljubavi traži da mu se služi. Suvremeni čovjek se klanja idolima umjesto jedinome i pravome Bogu. To je čovjek koji dok ljubi gleda sebe, dok prašta traži nadmoć nad drugima, dok moli traži svoj probitak. Možda se pitamo gdje je taj suvremeni čovjek. Postavimo sebi pitanje sada i ovdje da nisam slučajno ja suvremen čovjek? Jesmo li možda mi suvremeni ljudi koji smo danas ovdje došli na susret sa svojom Majkom? Moramo danas postaviti sebi ozbiljno pitanje: Tko sam ja danas? Jesam li doista dijete Božje? Gradim li poput Marije svoj život na čvrstoj stijeni – Božjoj riječi, na temeljima kršćanskih vrednota ili sam, pak, samo suvremen čovjek? Zato biraj život ili smrt! Biraj biti dijete Božje i imat ćeš život i to život vječni. Biraj biti suvremen čovjek i izabrao si vječnu smrt. Marija nije bila suvremena djevojka nego dijete Božje. Ona nije tražila svoju volju nego volju Božju. Zato ona hoće da i ti budeš cijelim bićem dijete Božje. a ne suvremen čovjek.
Marija je bila moliteljica. Ona je Bogu zahvaljivala za sva dobročinstva koja joj Bog učinio. I ti u svom životu moli! Zahvaljuj! Moli svoju obiteljsku molitvu, svoju osobnu molitvu. Bez molitve nema kršćanskog života. Najveća molitva je sveta misa. Sudjeluj pobožno nedjeljom na svetoj misi! Primaj u sv. pričesti tijelo Kristovo! Budi poput Marije ispunjen Božjim životom!«
Na kraju je fra Ivan istaknuo: »Ja znam da rado dolazite na devetnicu Gospi. Nije dovoljno biti samo ovih deset dana s Gospom. Neka Gospa bude prisutna u vašem životu svaki dan i na svakom mjestu. Onda ćemo biti ljudi vjere, ljudi koji će davati dobar primjer drugima s kojima se budemo susretali.«
Na kraju svete mise fra Tomislav Jelić se zahvalio svima koji doprinose da devetnice budu u pravom duhovnom ozračju.
Molitvu krunice, misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su mladi iz Knešpolja, a liturgijsko pjevanja animirali su članovi zbora Svetog Ivana Krstitelja predvođeni Markom Salavardom.
Dana 9. kolovoza Širokobriježani se pomole i za fra Zdenka Galića koji je umro 1996. baš u jeku devetnica.
Večerašnju svetu misu predmolit će fra Danko Perutina, župni vikar u Međugorju, na temu ”S Marijom, bez ljage i grijeha”.
(franjevci-siroki-brijeg.info | Jabuka.tv)
