One postoje – etikete – ta mala strašila kojih se plaši svaka shopping-kraljica. Osobito onih na kojima piše da je pranje ovog komada odjeće zabranjeno. A to se obično događa kod materijala poput čiste svile, kašmira, a ponekad i vune. Što onda napraviti? Kao prvo, određeni komad odjeće ne treba ni kupiti. Ili ćemo ga kupiti pa ćemo ga jako rijetko nositi, jer nemamo volje stalno ga nositi u kemijsku čistionicu. Ili ćemo – što je najbolja od ove tri mogućnosti – kupit ćemo je, redovito koristi i same je prati!
Jednostavno perite same!
Zašto? I, prije svega – kako?! To se pitate s pravom. Krenimo najprije sa zašto: ako odnesemo komad odjeće koji se ne smije prati u kemijsku čistionicu, uglavnom se događa sljedeće – operu ga i to najčešće u stroju za pranje rublja.
Treba paziti na jednu stvar
Dakle, ostaje pitanje: kako? Što rade u kemijskim čistionicama drugačije od nas? Točno: ne puno toga! Dakle, u većini slučajeva ih možemo oponašati – s ovim trikom!
Osjetljivi materijali ne smiju se prati s deterdžentom za pranje rublja, nego samo s omekšivačem.
Ukratko: odjeća koju je “zabranjeno prati” treba oprati u stroju za pranje rublja s omekšivačem, a ne deterdžentom – i to na programu za pranje osjetljivih tkanina. Ako nemate stroj za pranje rublja s tim programom, možete oprati ručno – i nećeš oštetiti tkaninu.
U stroj za pranje rublja!
Zašto onda uopće služi etiketa? Ako uputa na etiketi nije točna, koja joj je onda svrha? Jedan komentar je dao objašnjenje za to: Etikete ne služe jedino kao orijentir za korisnika, nego i kao osiguranje proizvođača kako ne bi došlo do reklamacije od korisnika. Tako proizvođač može dokazati da se korisnik nije držao uputa, prenosi miss7.
(www.jabuka.tv)