Rikić se prisjetio vremena u Širokom i Zrinjskom: Ne idite tamo dok su ti ljudi u klubu

Robert Rikić, trenutni košarkaš MZT-a, u posljednjem se intervjuu prisjetio svojih početaka i nastupa za HKK Široki.

Sada već iskusni Mostarac seniorsku karijeru je započeo u Zagrebu iz kojeg je 2012. prešao u Široki gdje se zadržao dvije godine.

U Širokom je dobio priliku da pokaže kvalitetu, što je sjajno iskoristio, a potom je prešao u podgoričku Budućnost.

U Širokom sam odigrao odličnu drugu sezonu, u kojoj sam imao sjajnu statistiku, bio sam najbolji košarkaš i MVP Lige BiH, dominirao sam na obje strane parketa. U finalu smo s 3:1 izgubili od Igokee, a ja sam u tim trenucima imao kilu, s kojom sam igrao četiri mjeseca. Sljedeće ljeto sam otišao u Budućnost, prisjeća se Rikić za MeridianSport koji se u Podgorici zadržao do 2016. godine kada prelazi u Igokeu.

Tema razgovora bio je i Zrinjski, u koji je Rikić prešao 2019., poslije završetka suradnje s Igokeom. Iako je to klub koji mu je u srcu od rođenja, razdoblje provedeno u njemu mu nije ostalo u lijepom sjećanju.

U mojoj posljednjoj godini u Aleksandrovčanima, bili smo suspendirani iz domaćeg prvenstva, ali ljudi iz Igokee su gospoda, rekli su nam da ćemo svejedno biti plaćeni, da to nije naša krivica i da možemo da idemo kući, a tako je i bilo. Potom su me zvali iz Zrinjskog i moram naglasiti da nismo potpisali nikakav ugovor već smo si pružili ruku. Znao sam da oni imaju financijske probleme, a volio bih kazati da nikome ne bih poželio da ide tamo, dok god su u klubu određeni nestručni ljudi.

Ako se netko i odluči na taj potez, moj savjet svima je da se prilikom potpisa ugovora dobro osiguraju na sve moguće pravne načine. Zvali su me s pričom: “Dođi, pomozi nam, ti si naš Mostarac”, na temelju čega smo si i pružili ruku, a ne potpisali ugovor, što je bila moja velika greška. Kada si iz grada na Neretvi, Zrinjski ti je sve, ne moraš pratiti svaku utakmicu, ali opet ga voliš. Drago mi je zbog nogometa, a žao zbog rukometa, koji je propao. Žao mi je i što košarka propada, jer da se razumijemo, to područje je izuzetno bogato talentima iz mnogih sportova. Visoki smo, ili kako bi rekli za nas, kršni smo i nadareni za sport, a nemamo uvjete za razvoj sportaša.

Tu pogotovo mislim na dvoranske sportove, a svi znamo da je Mostar poseban slučaj kada je u pitanju dvorana. Kada pogledaš reprezentaciju Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, shvatiš da ne može funkcionirati bez Hercegovaca. Nije mi jasno kako neki to ne prepoznaju, a ljudi koji vode HKK Zrinjski su po mom mišljenju nestručni. Vjerujem da bi momci, koji su kao i ja bili dio te ekipe, imali dosta toga kazati o tome kako su tretirani i koliko su zapravo dobili, u odnosu na prvobitno potpisane ugovore, ogorčen je Rikić.

Nastavio je u istom tonu:

Sve je bilo bazirano na njihovim obećanjima, a neću ni reći jesu li ili nisu ispoštovali dogovor sa mnom, neka to ide na njihovu dušu. Suigrači su mi govorili da su im odbijali pozive. Umjesto da oni zovu tebe da te umire, ne javljaju ti se na telefon. Dok sam bio u tom klubu, dao sam sebe za njega. Volim Zrinjski kao obitelj i želio bih da u svakom sportu bude uspješan. Dao sam sve i ozlijedio sam se igrajući za taj klub, to se dogodilo u devetoj od deset utakmica Lige 6 protiv Sparsa.

Dobio sam udarac u mišić, koji mi je pukao, tako da nisam odigrao desetu utakmicu Lige 6 i prvi polufinalni duel protiv Sparsa, koji smo izgubili. Vratio sam se u drugom susretu, nezaliječen, bez treninga i pobijedili smo, a upravo ja sam bio najbolji igrač u toj utakmici i tako dao nadu za majstoricu. Riskirao sam dodatno povećanje rupture kvadricepsa, jer još nisam bio oporavljen. U trećoj utakmici se osjetilo da nisam dovoljno spreman, poraženi smo, a potom sam se krenuo liječiti, želio sam se u potpunosti vratiti u normalno stanje. Znamo što sam dao ja, a što oni.

Nesposobni su da vode bilo kakav sportski kolektiv i smatram da će upropastiti klub ako ostanu na njegovom čelu. Dok su ova trojica u klubu, svim košarkašima bih savjetovao da se, ako već dolaze tamo, a preporučio bih im da to uopće ne čine, dobro pravno i zakonski ograde te potpišu FIBA-ine ugovore. Da se razumijemo, u karijeri mi se dogodilo da sam zbog lošeg vođenja propustio neke financijske ponude i nikad se nisam okrenuo za tim. Život ide dalje, tako da gorak okus nije ostao zbog novca, nego poslije tapšanja po ramenu i onog: “Ti si naš Mostarac”. Što se mene tiče, završio sam s njima.

(www.jabuka.tv | Foto: ABA 2 liga/Dragana Stjepanovic)