Rađa poslao oštru poruku roditeljima: Ne može svaki klinac biti Messi ili Kukoč

Dino Rađa (51), legendarni hrvatski košarkaš i član košarkaške Kuće slavnih, i jedan od čelnika Hrvatskog košarkaškog saveza ponovno se javio fanovima putem Facebooka.

Međutim, umjesto čestih anegdota iz svoje bogate karijere, ovog puta Splićanin je govorio o tome kako roditelji pokušavaju od svoje djece stvoriti nove Messije i Kukoče te kako se sve vrti oko love.

Njegov status prenosimo u cijelosti.

Evo jedne koju moram napisati jer me to godinama mori, ali zbog nedavnog događaja bas moram. Izbjegavat ću imena jer ne želim nikome radit niti reklamu niti vrijeđati. Dakle, zove me prijatelj dobar i pita mogu li popit kavu s jednim roditeljem čiji mali igra balun. Kažem ja njemu da nemam nikakve veze s nogometom, ali frend je frend i ajde. Nađemo se mi i lik traži sponzora.

Kaže da ako mali trenira u Nike ili Adidas da ga drugačije gledaju skauti. Ja gledam u nevjerici. Baš si meni naša tu priču prodavat i kažem ja njemu lijepo da to nema veze s vezom.

Onako fino ga pokušam osvijestiti i kažem da ću prvo pitat nekog prijatelja koji se bavi nogometom ‘ko je mali uopće. I onda nakon par dana shvatim sve. Mali se slika’ sa mnom naravno i stavi na instagram da sam mu ja menadžer i da smo potpisali ugovor. Tako da ako čujete da se bavim s time apsolutno nije istina. Ne želim se baviti s time niti u košarci a kamoli tamo gdje nemam pojma. I na kraju čujem da mali i nije baš neki talent kako mi je prezentirano. Klasika.

To je samo jedan primjer što danas rade roditelji tim jadnim klincima. Gdje god dođeš vise po ogradama i deru se na djecu što trebaju raditi. Svi su završili fakultete košarkaške, nogometne, kondicijske i sve druge potrebne za stvaranje igrača.

Jadnu djecu maltretiraju psihički i fizički u nastojanju da od njih naprave Messija ili Kukoča.

Ne razumiju da to trebaju radit klubovi i treneri. Da djeci u glavi rade problem jer bijedni ne znaju koga će slušati.

Prisustvova’ sam utakmici na Gripama gdje trener viče klincu da priđe bliže u pritisak igraču a roditelj s tribine viče da se makne od njega jer je brži ovaj. Sad vi meni recite što je u glavi klincu od 15 godina. Ako ne priđem izvadit će me trener i vikati, a ako se ne maknem stari će mi vikati poslije utakmice. I što mislite što će bit od njega. Ništa. Ka’ što ništa nije bilo ni od ovog jer je to dijete nestalo s radara ozbiljne košarke, a predispozicije su bile tu.

Raznorazni advokati, računovođe, doktori, mesari, frizerke, zidari i ostali molim vas ostavite djecu na miru. Potičite ih da se bave sportom ali svaka opsesija novcem i uspjehom je totalni promašaj. Sport kojim se baviš moraš prvo voljeti i guštati kad ideš na trening svaki dan. Ipak je to samo igra. Sve ovo drugo dolazi samo od sebe. Neko ‘ko je talentiran se vidi iz aviona. Ali to vi roditelji ne možete vidit osim ako se niste tim sportom profesionalno bavili.

I još za kraj jedna bitna stvar i zamjena teza. Menadžeri bi trebali radit za igrače a ne igrači za menadžere, zaključio je Rađa.

(www.jabuka.tv)