Prolaze mandati dijaspore u Hrvatskom Saboru a mi i dalje sami

Gruđani su, zajedno sa ostalim hrvatima iz dijaspore, prije četiri godine izabrali svoje predstavnike u Hrvatski sabor. Podsjećamo, to su Ivo Andrić, Ivan Bagarić, Rade Bošnjak, Dragan Vukić i naš sugrađanin Goran Marić. Oni su se kandidirali i prošli nudeći puno obećanja, a posebno obećavajući unaprijediti odnos Hrvatske i Hrvata u BIH, lobirati u Saboru i Vladi za interese Hrvata koji žive u BIH, od Gruda preko Ljubuškog, Sarajeva, Jajca, Mostara do Posavine.

Što se tiče samih Gruda izgledalo je obećavajuće. Imali smo jednog „našeg“ među izabranima kojem je u opisu posla štititi interese izborne jedinice za dijasporu u Saboru. Barem smo tako mislili. Saborska plaća nije mala, a neće biti ni mirovina, pa je normalno nadati se da će čovjek zapeti te za Grude nešto konkretno „uštipnuti“ od tih silnih milijunskih projekata hrvatske Vlade. I tako, godina za godinom, lagano prođe „našem“ Goranu Mariću mandat, a od njega ni traga ni glasa. Svake godine imamo proslavu Dana općine, (ako se može ono okupljanje u kino dvorani i prežderavanje u „Otoku“ zvati Danom općine). Bilo je nešto kulturnih i sportskih manifestacija (tu bi trebao biti svoj na svome). Koliko smo mogli zamjetiti niti na jednoj ga nije bilo, nikakvih obraćanja, niti jedne inicijative kojom bi uzvratio na ukazano povjerenje njemu i njegovoj stranci. Barem nas mediji nisu o tome informirali. Češće su nas se prisjećali, računajući političare iz Hrvatske, Bandić, Leko, Jurčić i HDSSB-ovac Glavaš. Njih nismo birali, ali nas nisu zaboravili. Dovedu kakav klub na gostovanje u Grude (Glavaš), Bandić platio i pumpu za nesretni vodovod, pokrenuo inicijativu za kružni tok na Bobošci…

Ne borite se više za nas, MI ćemo SAMI

Zašto je onda stranka stavila na listu ljude kojima je cilj samo primiti saborsku plaću i osigurati sebi povlaštenu saborsku mirovinu?

Kada ćemo umjesto partijskog ulizivanja vidjeti borbu za opće interese? Ovi ljudi koji su trebali predstavljati Hrvate iz BIH, nisu to radili. Cijelo vrijeme zapravo predstavljaju sramotnu politiku i odnos Hrvatskog Sabora i Vlade prema jednom dijelu svoga naroda. I još dižu ruke za smanjenje broja zastupnika iz dijaspore, podržavajući političku ideju Jadranke Kosor kojom su smanjili broj zastupnika u Saboru a koji će zastupati prava Hrvata izvan Hrvatske na samo tri.

Goran Marić i družina rade kako im se kaže u Zagrebu bez obzira koliko i kako će to utjecati na interese dijaspore, iste one u kojoj su se rodili. A mi opet kao da još čekamo da nam netko iz Zagreba dođe i riješi naše probleme.

Opet se iste stvari ponavljaju te one koje biramo s nama ne žive, s nama neće ni umrijeti, s nama niti zlo podnositi. Računaju na to kako će se sve zaboraviti, isto kao što smo zaboravili zastupnike prije njih, a koji su nas na isti način zastupali pa nas uvjerili da nije ni važno hoće li se za nas zauzimati. Važno je jedino da baš njih i njihovu stranku izaberemo.

Nakon ovog i ovakvih primjera nameće se pitanje je li moguće da Hrvati u BiH pronađu svoj vlastiti politički put, potpuno neovisan o bilo kakvoj politici Zagreba na koju nas uporno upućuju njihove sestrinske stranke u BIH. Je li moguće provesti ideju kao što je „MI SAMI“, a koja podrazumijeva okretanje Hrvata iz BIH samima sebi, kako to predlaže urednik jednog poznatog portala.

Smatram da je moguće, ali jedino ako mladi SAMI preuzmu inicijativu u okviru nekog sasvim novog pokreta/projekta, manje tromog i opterećenog raznim skrivenim i neskrivenim interesima koje smo imali posljednjih 15 godina i čije smo politike, oni to neće priznati, taoci svih tih godina.

(www.grude-online.info)


1 komentar

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.