Prođu vas trnci kada vilica zagrebe po tanjuru? Evo zašto tijelo tako reagira

Dovoljan je zvuk metalne vilice koja struže po keramičkom tanjuru da mnogima izazove jezu, trnce i trenutačnu nelagodu, a razlog se krije u načinu na koji ljudski mozak obrađuje određene frekvencije.

Zvuk struganja vilice po tanjuru kod brojnih ljudi izaziva gotovo automatsku reakciju. Tijelo se zgrči, koža se naježi, a neki instinktivno prekrivaju uši ili pokušavaju što prije zaustaviti neugodan zvuk.

Takva reakcija nije neuobičajena. Iako postoje znatno glasniji zvukovi, upravo struganje metala po keramici mnogima izaziva izrazitu nelagodu jer se njegove frekvencije nalaze u području na koje je ljudsko uho posebno osjetljivo.

Zašto nas taj zvuk toliko iritira?

Zvuk struganja metala po keramici sadrži frekvencije između približno 2.000 i 5.000 herca. Riječ je o rasponu u kojem ljudski slušni sustav vrlo lako registrira zvukove iz okoline.

Znanstvenici smatraju da bi takva osjetljivost mogla biti povezana s evolucijom. Naši preci morali su brzo reagirati na zvukove koji su mogli upozoravati na opasnost, poput vriska, pucanja ili lomljenja.

Zbog toga određeni visoki tonovi mogu snažnije aktivirati dijelove mozga zadužene za emocije, pozornost i prepoznavanje prijetnje.

Zašto osjetimo trnce kroz tijelo?

Nelagoda se često ne zadržava samo na sluhu. Ljudi mogu osjetiti stezanje čeljusti, trnce niz kralježnicu, ježenje kože ili kratkotrajno ubrzanje otkucaja srca.

Mozak neugodan zvuk može vrlo brzo povezati s mogućom prijetnjom i aktivirati kratkotrajnu stresnu reakciju. Iako takav odgovor nije opasan, može biti vrlo neugodan.

Intenzitet reakcije razlikuje se od osobe do osobe. Netko će zvuk jedva primijetiti, dok će drugoj osobi svega nekoliko sekundi biti dovoljno da poželi napustiti prostoriju.

Zašto su neki ljudi osjetljiviji?

Na osjetljivost mogu utjecati individualne razlike u radu živčanog sustava, ali i trenutačno psihofizičko stanje.

Ljudi koji su prirodno osjetljiviji na buku često snažnije reagiraju na neugodne zvukove. Reakciju dodatno mogu pojačati umor, stres i nedostatak sna, jer iscrpljen mozak intenzivnije obrađuje podražaje iz okoline.

Osobe osjetljivije na zvuk ponekad lakše primjećuju sitne detalje i promjene u svojoj okolini, no sama osjetljivost na određeni zvuk ne predstavlja osobinu ličnosti niti nužno upućuje na zdravstveni problem.

Kada reakcija može upućivati na mizofoniju?

Kod manjeg broja ljudi određeni zvukovi izazivaju izrazito snažne emocionalne reakcije. Takvo stanje poznato je kao mizofonija.

Osobe s mizofonijom mogu osjećati intenzivnu nervozu, ljutnju ili potrebu da napuste prostoriju kada čuju zvukove poput žvakanja, lupkanja prstima, pritiskanja kemijske olovke ili struganja metala po keramici.

Mizofonija nije isto što i uobičajena iritacija. Reakcije mogu biti znatno snažnije i ozbiljno utjecati na svakodnevni život, odnose i boravak u zajedničkim prostorima.

Zašto mozak ne može zanemariti neugodan zvuk?

Ljudski mozak neprestano filtrira velik broj informacija iz okoline. Zbog toga često ne primjećujemo zvuk hladnjaka, ventilatora ili udaljenog prometa.

Međutim, određeni tonovi snažno aktiviraju centre za pozornost pa ih mozak teško može zanemariti. Upravo zato neugodan zvuk može ostaviti dojam kao da prolazi kroz cijelo tijelo.

Na reakciju ne utječe samo zvuk, nego i prethodno iskustvo. Ako je neka osoba određeni ton više puta povezivala sa stresom ili neugodom, mozak ga sljedeći put može još brže prepoznati kao nešto uznemirujuće.

Može li se reakcija ublažiti?

Povremena nelagoda najčešće nije razlog za zabrinutost. Osjetljivost se može pokušati ublažiti jednostavnim promjenama:

  • izbjegavanjem nepotrebnog izlaganja posebno neugodnim zvukovima
  • odmorom i smanjivanjem stresa, osobito u razdobljima iscrpljenosti
  • slušanjem opuštajuće glazbe ili bijelog šuma koji može prikriti neugodne tonove
  • razgovorom sa stručnjakom ako reakcije postanu vrlo snažne i počnu ometati svakodnevni život

Iako osjećaj nije ugodan, reakcija na struganje vilice po tanjuru pokazuje koliko brzo mozak procjenjuje podražaje iz okoline. U ovom slučaju pokušava upozoriti tijelo na moguću opasnost, čak i kada ona zapravo ne postoji, prenosi Edukujsee.com.

(www.jabuka.tv | Foto: Unsplash)





Komentiraj: