Primjena pepela drveta za popravak tla i gnojidbu

Stari narodi su unazad najmanje 3.000 godina poznavali uporabu stajnjaka, otpada, komposta, zelene gnojidbe i pepela radi poboljšanja plodnosti tla. Pepeo drveta je potencijalno vrlo koristan industrijski, šumarski ili kućni ostatak, a s aspekta poljoprivrede može se svrstati u gnojiva. Sadrži dva glavna hranjiva elementa fosfor i kalij (P i K), druge makroelemente: kalcij i magnezij (Ca i Mg), te neke mikroelemente: bakar i cink (Cu, Zn).

Zbog niza razloga nije uputno koristiti samo pepeo kao izvor navedenih biljnih hranjiva, jer pepeo značajno utječe i na kemijska svojstva tla. Pepeo se osim u gnojiva može svrstati i u poboljšivače ili kondicionere tla. Uporabu pepela u uzgoju bilja treba analizirati s tri osnovna aspekta: promjene pH reakcije, fertilizacijskog (gnojidbenog) učinka i ekološkog učinka.

Koristiti isključivo na kiselim tlima

Pepeo drveta, koji se u domaćinstvima često baca kao otpad, uputno je koristiti kao vrijedno gnojivo i poboljšivač tla.

Kao gnojivo ili poboljšivač tla pepeo se smije koristiti isključivo na kiselim tlima. Alkalne je reakcije i njegovom primjenom dolazi do porasta pH reakcije tla. Neutralizira se dio kiselosti tla. U slučajevima kada se pH vrijednost alkalnog tla primjenom pepela poveća na 6 – 7 tlo postaje pogodno za uzgoj većine povrtlarskih kultura.

Uporaba pepela na slabo kiselim i neutralnim tlima (viši pH), rezultirala bi pogoršanjem svojstava tla. Tada bi se biljkama smanjila pristupačnost hranjiva, prije svega fosfora, a potom i mikroelemenata što pospješuje gubitak rezervi humusa u tlu.

S druge strane uporaba pepela može neutralizirati zakiseljavanje tla, što je čest proces u šumskim i oraničnim tlima u područjima s dosta oborina, iznad 600 mm godišnje.

Za neutralizaciju kiselosti tla pepeo se koristi u manjoj mjeri, jer se uglavnom koriste vapnenac, dolomit i karbokalk. Pepeo u odnosu na vapnenac djeluje brže i neutralizira otprilike upola manje kiselosti tla nego vapnenac. Zbog osobina pepela nije uputno aplicirati dvostruku količinu pepela u odnosu na količinu vapnenca, jer neutralizacija kiselosti tla nije jedini aspekt aplikacije pepela.

U skandinavskim zemljama, SAD, i Kanadi generalno je pravilo ne aplicirati više od 1 – 1,5 t/ ha svake 2 – 3 godine uz obaveznu kontrolu pH reakcije tla. Na izuzetno kiselim šumskim ili livadnim tlima preporuke jednokratne aplikacije pepela mogu biti i do 5 t/ ha.

Gnojidbeni učinak pepela

Gnojidbeni učinak pepela posljedica je koncentracije hranjiva u pepelu. Neovisno o vrsti drveta, u pepelu nema dušika, vrlo je malo fosfora, (prosječno 1 – 2 %, maksimalno 4 -7 % P2O5 ), a značajne su količine kalija (prosječno 7 – 12 % K2O). Opravdana je gnojidba pepelom na kiselim tlima siromašnim kalijem, i za kaliofilne biljne vrste. Pepeo ne smije biti glavni izvor kalija za gnojidbu budući da su količine kalija kojima treba gnojiti povrće i ratarske usjeve često 200-300 kg K2O / ha godišnje, a za to bi trebalo 2,5 – 3,5 t/ ha pepela.

To je najmanje 5 puta više od optimalne količine s aspekta učinka na pH tla (1 – 1,5 t/ ha svake 2 – 3 godine). S ekološkog aspekta u pepelu se nalaze i značajne količine sekundarnih hranjivih elemenata kalcija 26 – 40 % i magnezija 3 -5 %. To pepeo čini povoljnim poboljšivačem za kiselija tla i za drvenaste nasade, a budući da drveće iznosi i treba velike količine kalcija. Pepeo može sadržavati značajne količine cinka i bakra koji su biljkama esencijalni, ali kao teški metali mogu predstavljati i ekološki problem.

Ekološki aspekt primjene pepela najznačajniji je aspekt, i dva su osnovna ekološka problema vezana za pepeo: ostaci pesticida i teški metali. Aplikacijom pepela kemijski tretiranog drveta može se značajno povećati koncentracija PAH (policiklički aromatski ugljikovodici), li PCB (poliklorirani bifenilni spojevi), piše Savjetodavna služba.

Potencijalno štetne tvari su i teški metali koji su usko vezan i sa ishranom bilja i gnojidbom, jer su neki teški metali neophodni za biljke, a u tlu mogu biti u toksičnim koncentracijama (Zn, Cu, Mo, Ni). Posebno su značajne koncentracije kadmija (Cd), kroma (Cr), bakra (Cu) i cinka (Zn). Sreća je što se u nas šume uzgajaju prema FSC strandardima (Forest Stewardship Council), što daje garanciju odgovornog upravljanja šumama.

Kod teških je metala prisutna i jedna naoko olakotna okolnost. Aplikacijom pepela povećat će se pH tla. Direktna posljedica povećanja pH jest manja pristupačnost teških metala biljkama, što rezultira i manjim transferom toksičnih teških metala iz tla u prehrambeni lanac. Međutim, ekološka onečišćenost tla nije definirana koncentracijom teških metala koja je pristupačna biljkama, već ukupnom koncentracijom teških metala u tlu.

Kada pepeo možemo koristiti za popravak tla i gnojidbu

Primjena pepela drveta za popravak tla i gnojidbu može dobiti zeleno svjetlo uz ispunjavanje sljedećih preduvjeta:

• kiselo tlo čiji pH treba približiti slabo kiseloj ili neutralnoj reakciji
• tlo siromašno kalijem
• pepeo ne smije sadržavati previsoke koncentracije ostataka pesticida ili teških metala
• obavezna kontrola promjene pH reakcije tla i koncentracije teških metala

Uporaba pepela je prvenstveno prisutna u šumskim ekosustavima, jer osigurava povrat kalcija u tlo i neutralizira kiselost tla, zatim na livadama, a u hortikulturi za pripremu gredica za cvijeće, za vrtove sa povrćem (djeluje protiv puževa) i za drvenaste biljke.

Poseban su aspekt alternativni oblici poljoprivrede kao ekološka poljoprivreda, gdje se pepeo može koristiti za proizvodnju vlastitih miješanih gnojiva, kao komponenta kojom se osigurava kalij. Često se koristi za neutralizaciju kiselosti i kao dodatak kalija i drugih minerala masi za kompostiranje.

(www.jabuka.tv)