Prevaranti bez većih problema i za ”male pare” utječu na kilometražu vozila te im se nikako ne može ući u trag.
Jedan korak naprijed, dva koraka nazad. Tako se može opisati zasad neuspješna borba Europskog parlamenta s brojnom, pa i prilično inovativnom vojskom prevaranata koji se odlučuju smanjiti broj prijeđenih kilometara i tako, pokazalo je svojedobno istraživanje, na štetu kupca svojem rabljenom automobilu u prosjeku povećavati vrijednost za 3.000 eura.
Što god smislili u Bruxellesu, prevaranti su barem dva koraka ispred njih i već imaju pripremljeno rješenje kako nastaviti sa svojom prljavom rabotom. Problem je, doduše, što je riječ o prilično neravnopravnoj borbi.
Glomaznoj, pa samim time i dosta inertnoj administraciji EU treba poprilično vremena da usuglasi što i kako poduzeti kako bi se stalo na kraj prevarantima, dok samim prevarantima galopirajući razvoj tehnologije postupak skidanja kilometara svakoga dana čini sve bržim i jednostavnijim. Možda najveći problem pritom je što posljednjih godina prevaranti niti ne trebaju skidati kilometre kako bi postigli svoj cilj, nego ih jednostavno – blokiraju.
Diljem EU, a posebno u Njemačkoj od kuda naši vozači najčešće uvoze rabljene automobile, masovno se počela ugrađivati elektroniku koja već u startu blokira nabiranje kilometara i tako onemogućava da se prevari ikako uđe u trag. Uređaj ne veći od nekoliko centimetara s pripadajućim konektorima spaja se na upravljačku jedinicu motora (ECU) i filtrira kilometre ovisno o želji vlasnika, piše Jutarnji list.
Dakle, čak se može uključivati i isključivati po želji, a kako je riječ o ”plug-and-play” rješenju, za samu instalaciju (pa i kasnije skidanje) nije potrebno više od 15 minuta. Nema tu nikakvog lemljenje kablova, niti rastavljanja instrumentne ploče. Za postavljanje je dovoljan tek dijagnostički priključak, obavezan u svim automobilima proizvedenima nakon 2000. godine.
Nije tu, doduše, riječ o nekakvoj novoj tehnologiji. Neke od tvrtki koje nude blokade brojača kilometara – poput superkilometerfilter.com – uspješno posluju već godinama te prema vlastitom priznanju imaju ”tisuće zadovoljnih korisnika”. Korištenje ove tehnologije, međutim, postala je iznimno popularno posljednje dvije godine, posebno nakon što su se brojni prijevoznici našli u financijskom škripcu po izbijanju pandemije.
Javna je tajna da blokade brojača kilometara revno koriste njemački taksisti, i to ne samo kako bi zavarali buduće kupce, nego i leasing društva s kojima su ugovorili godišnju kilometražu. Ova tehnologija im omogućuje da kroz godinu bezbrižno prevale i pedesetak tisuća kilometara, a kad auti budu vraćeni brojači im pokazuju da su prešli tri do četiri puta manju udaljenost.
Prijevari zasad nikako nije moguće ući u trag, pa činjenica da današnji automobili zapisuju i pamte prijeđene kilometre na više mjesta (primjerice, i na ključu) ništa ne znači. Do tog zapisa, ako vozač baš ne želi, uopće ne dolazi. Prevaranti pritom čak ne trebaju strahovati da će netko primijetiti kako su koristili blokadu brojača kilometara – njega, naime, upravljačka jedinica doživljava kao i svaki drugi dijagnostički alat.
Iz svega toga možda se najbolje vidi koliko je jalov bio svojedobni plan Europskog parlamenta, koji se još u travnju 2018. digao na noge suočen s poraznim rezultatima Studije o prijevarama s kilometražom u EU. Ta studija je, naime, pokazala da se u nedostatku primjerene pravne zaštite prijevare samo množe, posebno u slučaju kad rabljeni nakon kupnje mijenjaju registraciju države. Kod njih, pokazalo se, čak je 50 posto onih s umanjenom kilometražom.
Europski parlament pritom je kao ključnu mjeru za rješenje ovog problema najavio razmjenu podataka o kilometrima preko sustava Eucaris, koju policije već godinama koriste za razmjenu podataka o prekršiteljima. Ta zamisao nikad nije zaživjela u praksi, no i da je ne bi baš ništa promijenila. Od toga, nije teško zaključiti, nema nikakve koristi ako država prve registracije barata lažiranim podacima.
Nekakvu nadu za kupce rabljenih ipak predstavlja što sve više vozila ima SIM karticu koja se koristi za stalnu razmjenu podataka s proizvođačem. Tako ipak je moguće ući u trag prijevari, jer se može primijetiti da se pri kretanju vozila ne povećava kilometraža.
Upravo zato u institucijama EU sad planiraju propisati redovito slanje kilometraže nekom još neznanom službenom tijelu i tako pokušati stati na kraj prevarantima. To već ima više smisla, no dok tako nešto zaživi u praksi proći će još godine, piše Jutarnji list.
A do tada, tko živ – tko mrtav. Problem je i u tome što u Njemačkoj ne postoji pravna zapreka za prodaju uređaja kojima se može manipulirati brojem prijeđenih kilometara. Iako je ondje manipulacija kilometrima zabranjena još u kolovozu 2005. i Zakon o cestovnom prometu za taj čin predviđa kaznu do jedne godine, Savezni ustavni sud odlučio je da je proizvodnja i prodaja elektronike kojom se može zaustaviti nabiranje kilometara dopuštena. Što, naravno, širom otvara vrata svima koji požele varati, jer nije nikakav problem doći do potrebne opreme. Koja, pritom, nije niti pretjerano skupa.
Poželi li netko blokirati kilometre na, primjerice, Mercedesu C-klase to će platiti svega 245 eura, u slučaju VW Passata 299 eura… Niti vlasnici skupljih modela neće pasti na prosjački štap zbog ovog ulaganja. Uređaj za blokiranje kilometara za Rolls Royce Phantomu stoji isto kao i onaj za Passat – svega 299 eura. Dovoljno je tako tek posjetiti jednu od brojnih internetskih stranica trgovaca, izabrati elektroniku prikladnu za konkretan model i priča je gotova.
Kako se prevareni kupci rabljenih s manipuliranom kilometražom na sudu u pravilu ne trebaju nadati ničemu dobrom pozivajući se na odredbe Kaznenog zakona pokazuje presuda Vrhovnog suda iz 2013., koji je odbio žalbu oštećenog uz objašnjenje da ”ne postoji dostatan stupanj osnovane sumnje da bi osumnjičeni prilikom prodaje auta oštećeniku kao tužitelju prešutio izmjenu prijeđenih kilometara”, jer je vozilo prethodno promijenilo više vlasnika i on kao posrednik nije bio u prilici provjeriti kilometražu.
Vrhovni sud odbio je žalbu oštećenog i prihvatio stav nižeg suda koji je smatrao da nema dovoljno elemenata kako bi se prodavača osudilo za prijevaru prema Kaznenom zakonu, piše Jutarnji list.
Nekoć se brojač kilometara namještao mehanički, a dolaskom digitalnih brojača počela se koristiti elektronika. No, ta rješenja – koliko god bila učinkovita – nisu savršena. Kod mehaničkog skidanja kilometara prevaranta bi često otkrio oštećeni zupčanik, dok kod novijih auta prevarantima prijete zapisi o broju prijeđenih kilometara na skrivenim mjestima, poput ključa.
Takav problem ne postoji kad se s kilometrima manipulira pomoću blokade brojača kilometara, obzirom da se prijeđeni put uopće ne bilježi. Osim toga, cijena ove elektronike nije ništa veća od iznosa koji se traži za tradicionalno ”skidanje” kilometara.
(www.jabuka.tv)
