Prije 55 godina održan je govor koji je promijenio Ameriku

Samo jednom rečenicom izgovorenom prije 55 godina predvodnik pokreta za građanska prava Martin Luther King Jr. uvrstio se u redove onih velikana čija se imena navode kao najzaslužnija u oblikovanju suvremene Amerike.

King ju je izgovorio kolovoza 1963. sa stuba Lincolnova spomenika ispred 250 tisuća sudionika Marša za Washington, prekretnice u borbi američkog pokreta za građanska prava.

Nije, međutim, krenulo dobro ili barem ne onako kako se King nadao. Bilo je to naporno popodne; iako iscrpljeno nesnosnom vrućinom, nepregledno mnoštvo ispred Lincoln Memoriala bilo je spremno za retorički adrenalin, za iskonsku poeziju.

Kingova je zadaća bila da govor iz običnog pretvori u historijski, iz svjetovnog u posvećeni. Pred sobom je imao najveću publiku u životu. Televizijske kamere prenosile su njegove riječi u američke domove, predsjednik Kennedy slušao ga je iz Bijele kuće, a propovjednik se mučio s tekstom koji je imao nekoliko verzija i na čijem je oblikovanju radilo previše ruku u danima prije skupa.

Masa nije odgovarala na poruke i činilo se da je King na rubu toga da propusti povijesnu šansu.

Tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, gospel pjevačice Mahalie Jackson: “Ispričaj im o snu, Martine.”

Sanjam

King se tada odmaknuo od relativno nenadahnutog, unaprijed sastavljenog govora i krenuo u improvizaciju, izgovorivši riječi koje su postale važne za američku naciju kao i one Abrahama Lincolna, ispred čijeg je spomenika stajao, i Thomasa Jeffersona, čiji mu je grob bio u daljini s desne strane.

‘Sanjam… da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože nego po osobnosti.’

O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi ‘I have a dream’ ponovio je osam puta.

Milijuni Amerikanaca bili su fascinirani.

Govor koji se iz slabog starta pretvorio u remek-djelo retorike bit će 1999. u jednoj anketi izglasan za najbolji govor u američkoj povijesti.

‘Sanjam…’ nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta.

Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropstvo, na slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju.

Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

Izlizana fraza?

Organizatori Marša na Washington za radna mjesta i slobodu toliko su bili zaokupljeni logističkim pripremama za taj događaj, jedan od najvećih skupova za ljudska prava u američkoj povijesti, i ponajviše brigom da sve prođe mirno, da im je pisanje govora bilo posve u drugom planu.

Kako je rekao jedan od njegovih savjetnika, King je imao nekoliko skica, ali 12 sati prije govora još uvijek nije znao što će točno reći.

Frazu ‘sanjam…’ King je koristio i ranije, pa i na jednom skupu u Detroitu dva mjeseca prije.

Jedan savjetnik nagovarao ga je da je ovaj put ne upotrijebi jer je klišej nevrijedan važnog događaja koji će se prenositi na nacionalnoj televiziji.

Prokleto dobar

Govor su u danima nakon marša pratili hvalospjevi. New York Times napisao je da će proći mnogo vremena prije nego što Washington zaboravi melodičan i melankoličan glas svećenika Martina Luthera Kinga koji pred nepreglednim mnoštvom ispovijeda svoje snove.

Washington Post tvrdio je da se radi o govoru koji se uzdigao iznad vještine govorništva, a Los Angeles Times pisao o nenadmašnoj elokvenciji vrhunskog oratora koji je posramio zagovornike segregacije.

‘Prokleto je dobar’, kazao je John F. Kennedy koji je događaj pratio na televiziji u Bijeloj kući.

Osim što je bio impresioniran onim što je King izgovorio, govor je bio uspjeh za Kennedyjevu administraciju, koja je zagovarala i borila se za jednakost u građanskim pravima i strahovala da će im eventualni neuspjeh Marša na Washington oduzeti zamah.

Kennedy je posebno bio zabrinut zbog mogućih nereda kakvi su do tada pratili slična okupljanja. Uz brojne policijske snage, Pentagon je imao i 19 tisuća vojnika raspoređenih u predgrađima, a sve bolnice otkazale su planirane operacije.

Skup je, međutim, bio trijumf mira. Od 250 tisuća ljudi u Washingtonu toga dana nitko nije uhićen ni za najmanji prekršaj, a policiji su najveću brigu predstavljali ‘lunch’ paketi koji su se pokvarili na vrućini.

Godinu poslije slavnog govora Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir, tada kao najmlađi laureat u povijesti.

Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava.

Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Većina i danas smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi ‘ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru’.

(Hina)

Komentiraj: