Pričajmo

Iako je upravo stigao do nove pobjede prisilivši Jordana Leavitta na predaju, na njegovom su se licu tijekom pobjedničkog govora mogli iščitati samo tuga i bol.

U petak ujutro sam se probudio s viješću da se jedan od mojih prijatelja ubio. Ricky prijatelju, ovo je za tebe, kazao je borac Paddy Pimblett krajem srpnja nakon što je upisao treću pobjedu u isto toliko nastupa u UFC-u, pa nastavio:

Ali, postoji stigma u ovom svijetu da muškarci ne smiju pričati o mentalnim problemima. Slušajte, ako ste muškarci i nosite se s velikim problemima te mislite da je jedino rješenje da se ubijete, molim vas: pričajte s nekim! S bilo kime. Znam da bih radije da je on (Ricky) plakao na mom ramenu, nego da mu sljedeći tjedan idem na sprovod. Stoga molim vas, riješimo se ove stigme i neka muškarci progovore, dodao je emotivni borac koji je plačući napustio oktagon.

O njegovom govoru pričalo se danima poslije, a pozitivne promjene ubrzo su postale vidljive. Britanski mediji objavili su podatke koji su pokazali kako se broj muškaraca u ustanovama za osobe s mentalnim problemima počeo povećavati nakon Paddyjeva govora.

Paddy nije jedini. Kendrick Lamar, Mardy Fish, Ryan Reynolds, Zachary Levi, Josip Iličić… samo su neki od poznatih osoba koji su u posljednje vrijeme javno govorili o svojim mentalnim problemima. Iako smo kao društvo napredovali kada je riječ o toj temi i dalje postoji stigma, te se mnogi boje pričati o svojim problemima zbog etikete u javnosti.

Zato su istupi poznatih osoba važni. Njihov glas se čuje, osobama koje pate daje hrabrost da pričaju o svojim problemima, a ostale dodatno educira o toj jako važnoj temi.

Javni istupi poznatih osoba o vlastitim emocionalnim i psihičkim problemima mogu pomoći destigmatizaciji te da i pojedinci lakše sebi priznaju da i sami imaju psihičke probleme. O vlastitim psihološkim problemima su npr. javno istupale Lady Gaga, Britney Spears, Demi Lovato, Emma Stone, Kristen Stewart i dr. Još više može pomoći ako te poznate osobe navedu i da su bili na psihološkom tretmanu ili psihoterapiji jer to pruža dodatnu mogućnost i da se pojedinac i sam lakše obrati psiholozima i psihoterapeutima.

Nedavno sam naišla na izjave glumca Milana Marića (glavni glumac u filmu Toma) koji priča o svom pozitivnim iskustvima s psihoterapijom. Možda još dalekosežniji utjecaj može izazvati istup princa Harryja koji je ukazao na korist koju je imao sudjelovanjem u EMDR psihoterapiji pri radu na vlastitim traumama, kazala je za portal Jabuka.tv doc.dr.sc. Tea Vučina, EMDR konzultant za djecu i odrasle i predsjednica Podružnice psihologa Hercegovina.

Ipak, to može biti i dvosjekli mač. Posljednjih tjedana se u javnost opet uvukla tema samoubojstava i svi trebamo biti oprezni kada govorimo o toj temi, posebno mi mediji jer je dokazano da raste broj samoubojstava kada si neka poznata osoba oduzme život.

doc.dr.sc. Tea Vučina

Posebno treba biti pažljiv pri izvještavanju o samoubojstvu. Psiholozi stoga znaju novinarima držati edukacije o ovoj osjetljivoj temi upravo iz razloga što krivi način izvještavanja može imati štetne efekte te je to potrebno spriječiti. Posljednjih smo godina svjedoci sve veće medijske pažnje koja se pridaje samoubojstvima što dovodi do destigmatizacije samoubojstva kao čina, što dovodi do porasta broja samoubojstava. Pojava je poznata kao “Wertherov efekt”. Naziv je nastao na temelju događaja iz 1774. godine, kada je objavljena Goetheova knjiga, što je izazvalo slična samoubojstva. Nažalost, na našim prostorima senzacionalističko izvještavanje često nadvlada etiku struke te se zanemare preporuke proizašle iz psiholoških istraživanja, smatra dr. Vučina.

U svijetu se sve veći broj mladih žali na mentalne probleme, a slična situacija je i u Hercegovini.

Nakon dvije godine od početka pandemije koronavirusa može se uočiti povećani broj mladih koji traže psihološku pomoć. Mada u Hercegovini nikad nije bilo više psihologa zaposlenih u zdravstvenom sustavu, a posljednjih godina je i sve više kolega koji se odlučuju za rad u privatnoj praksi, dosta kolega je bilo u situaciji da nemaju kapacitet da odgovore na povećanu potražnju za njihovim uslugama. Razlozi zašto je došlo do povećane potražnje za psihološkim uslugama mogu biti višestruki.

Jedan je i taj što je, posebno početkom pandemije, bilo ograničenje u kretanju, a poslije je jedan broj ljudi mogao odgađati odlazak psihologu zbog straha da se ne zaraze u ordinaciji. Drugim riječima, sve drugo se stavljalo u drugi plan pa i obraćanje psihologu, važno je bilo samo ne zaraziti se. Međutim, sad kad više znamo o samom virusu, kad postoje cjepiva i kad je sam virus oslabio, ljudi se mogu posvetiti ponovno i drugim stvarima osim očuvanja tjelesnog zdravlja pa tako i otići kod psihologa ako trebaju pregled ili tretman.

Drugi razlog učestalijeg obraćanja psiholozima može biti i u činjenici kako je ipak tijekom pandemije naglašavana važnost i mentalnog zdravlja pa se čini kako je to možda imalo koristi, da ovo pitanje nije više tabu tema te da se osvijesti njegova važnost. Treći razlog može predstavljati i to što je kod mladih pandemija mogla predstavljati višestruki stres, od ograničavanja kretanja pa tako i druženja i zabave, online nastave i njenih specifičnih zahtjeva, a u nečijim obiteljima je nažalost došlo i do javljanja ili eskalacije obiteljskih problema, kazala je dr. Vučina za portal Jabuka.tv.

Korona je posebno utjecala na mentalno zdravlje ljudi

O negativnom utjecaju pandemije koronavirusa na naše živote ne treba trošiti puno riječi jer su posljedice očigledne. To se posebno odrazilo na mentalno zdravlje ljudi. Razni lockdownovi, ostavljeni sami sa svojim mislima u naša četiri zida, strah od zaraze…

Pandemija je donijela niz promjena u našu svakodnevicu, a te promjene su došle iznenada i nismo za njih bili spremni. Za većinu nas suočavanje s efektima pandemije je bio po prvi put u životu, znači nemamo to u svom ranijem iskustvu. Ovakav tip događaja može izazvati krizu, slično kao što mogu prirodne katastrofe. U počecima pandemije se kod većine ljudi bilježilo povećanje simptoma anksioznosti i depresivnosti. Međutim, srećom kod većine je to bilo prolazne prirode, odnosno, za samo manji broj ljudi je pandemija bila okidač te dovela do nastanka psihološkog poremećaja, kaže nam psihologinja i nastavlja:

Ipak za one koji su i prije pandemije imali psihičke simptome i probleme u blažem obliku pandemija je mogla dovesti do pogoršanja situacije te da se više sami ne mogu nositi s navedenim poteškoćama te su se zato počeli obraćati za psihološku pomoć. Za neke je pandemija imala i traumatske efekte. U tu skupinu spadaju oni koji su izgubili bližnje zbog pandemije, a i one koji su sami iskusili teži oblik Covid-19 oboljenja, a nažalost neki od njih su i ostali s dugotrajnim posljedicama za zdravlje. Ovaj dio populacije se može suočavati s tugovanjem i PTSP-om.

Ono što je ohrabrujuće je ipak što novi sojevi koronavirusa izazivaju puno blaže simptome za većinu populacije od onih na početku pandemije. Također, liječnici danas ipak imaju cjepiva, a i neke lijekove za borbu protiv virusa te iskustvo u liječenju oboljelih od Covid-19. S obzirom na navedeno, vjerujem da neće biti ograničavanja kretanja i zatvaranja kao ranije, ali da je i dalje potrebno biti oprezan kad ponovno budemo više u zatvorenom prostoru s dolaskom hladnijeg vremena. Vjerujem da će biti dovoljno nošenje maski te odgovorno ponašanje onih zaraženih kako bi zaštitili najosjetljivije članove populacije, odnosno, stare i one pojedince koji boluju od kroničnih bolesti.

Osnovan Odjel za prvu psihološku pomoć u ŽZH

Prema nekim ranijim podacima, pomoć su češće tražile žene, ali su ohrabrujuće informacije da se na to odlučuje i sve više muškaraca u Hercegovini. Kao što je Paddy rekao u svom govoru, ”postoji stigma u ovom svijetu da muškarci ne smiju pričati o mentalnim problemima”. Odgajani smo i živimo u takvom društvu u kojemu je problem pokazati emocije i prije ćemo, kao u slučaju Josipa Iličića, povjerovati da je uhvatio ženu u preljubu nego da se bori s depresijom.

Skloniji smo povjerovati takvoj priči bez ijednog opipljivog dokaza i uzeti je kao objašnjenje, nego prihvatiti mogućnost da čovjek ima ozbiljne zdravstvene probleme, da je depresivan i da je to nešto s čime se treba boriti.

Ne, ne izmišlja iz dosade i ne pretvara se. Ne treba se samo dobro naspavati, ne treba prošetati šumom i zagrliti drvo, ne treba se podružiti s prijateljima i zaboraviti na brige, ne treba se sjetiti da ima drugih kojima je puno gore i da se on u svom skupom stanu i skupom autu nema na što žaliti. Nije slabić. Bolestan je i ne može igrati nogomet.

A opet, postoji dio ljudi koja to ne želi prihvatiti. Ako bi prihvatili činjenicu da Iličić ima stvarne probleme i da nije stvar u ženi koja ga vara, onda bi postojala opcija da i mi sami ili naši bližnji možda imamo slične probleme, a to još uvijek u pravilu nismo spremni prihvatiti i onda se radije vrtimo u začaranom krugu tabu-teme koja sa sobom nosi stigmu za sve one koji priznaju problem. Na kraju krajeva, točno tako je postupila i Atalanta koja je Iličićevo izbivanje objasnila kao ”osobni razlozi”. Kad je bio u bolnici zbog infekcije limfnih čvorova, iz kluba su jasno napisali o čemu je riječ. Da je slomio nogu, napisali bi da je slomio nogu; da ima koronu, vodene kozice ili ebolu, napisali bi da ima koronu, vodene kozice ili ebolu, a depresiju su sakrili pod egidu “osobni razlozi”, sjajno je poentirao Mihovil Topić u tekstu posvećenom Iličiću i njegovoj borbi s depresijom.

Emotivan oproštaj Atalante od Slovenca kojem je depresija uništila karijeru

Nažalost ne postoji sveobuhvatna evidencija koja bi obuhvatila sve ustanove koje pružaju ove usluge na području Hercegovine. Međutim, u praksi vidimo kako i oni psiholozi koji rade s odraslima, a i oni koji rade s djecom bilježe povećan broj onih koji im se obraćaju. Žene su se obraćale više kad je riječ o telefonskom savjetovanju u početku pandemije. Sada kad je moguće normalno uživo pružanje psiholoških usluga ne postoji razlika po spolu.

Štoviše, sve veći broj mladih muškaraca se javlja za psihološku pomoć, posebno u dobi od 20-30 godina, što je vrlo ohrabrujuće. Poznajući način kako se tradicionalno odgajaju muškarci na našim prostorima gdje ih se uči da nije uredu pokazivati emocije, pozitivno je da se sve više nadilazi ovaj stereotip. Tako i muškarci dolaze na psihološki tretman da pričaju o svojim emocijama i mislima te žele usvojiti bolju emocionalnu regulaciju i poboljšati svoju komunikaciju i odnose, kazala je doc.dr.sc. Tea Vučina za portal Jabuka.tv.

Dr. Vučina smatra kako je stigma oko mentalnih bolesti u Bosni i Hercegovini sve manja, te da postoji napredak.

Smanjenju stigme svakako pomaže edukacija javnosti o mentalnim problemima i poremećajima. Na području Hercegovine djeluje i Podružnica psihologa Hercegovina koja organizira Tjedan psihologije u Hercegovini te nizom predavanja i radionica nastoji približiti psihološke teme široj javnosti.

Za kraj je uputila poruku svima koji se bore s raznim problemima.

Psihički problemi su u većini slučajeva problemi koji se mogu riješiti efikasnom psihoterapijom. Što se ranije osoba javi, odnosno, dok su simptomi još na blagoj razini, lakše ih je riješiti nego kad dođu u ozbiljnu fazu. U ovoj prvoj fazi je dovoljna psihoterapija i nisu potrebni psihijatrijski lijekovi. Na području Hercegovine srećom danas postoji veći broj psihologa educiranih iz različitih psihoterapijskih pravaca koji vam mogu pomoći i čekaju da im se obratite. Briga o mentalnom zdravlju postaje još važnija i u svjetlu spoznaja da mentalni problemi mogu dovesti u vezu i s nastankom nekih tjelesnih oboljenja. Ne odgađajte brigu o svom mentalnom zdravlju, zaključila je dr. Vučina u razgovoru za portal Jabuka.tv.

Tema mentalnog zdravlja dobiva sve više prostora u javnosti što je dobro, ali to treba podići na još veću razinu. Pitajte svoje bližnje kako su. Ne ono u prolazu ”kakav si”, nego iskreno.

A vi… Ne šutite. Recite nekome kroz što prolazite i vidjet ćete koliko je oslobađajuće i korisno.

Vjerujte mi.

Pričajmo.

(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)

Autor

Luka Šurkalović

Zbog ljubavi prema sportu završio u novinarstvu. Okušao se na televiziji i radiju, ali ga pisanje najviše usrećuje.

11 komentara

  • vise molitve,vise rada,cist pogled i ne dopustiti da vam je tjelo kanta za smece,zdravlje duha i tjela nemoze izostati

    • Za 15: 11, krivo, radi se o bolesti, a ne o nacinu zivota. Nacinom zivota se moze djelomicno utjecati na nastanak psihickog oboljenja, ali samo iskljucivo time se bolest ne moze sprijeciti. Isto kao sto se ne mogu sprijeciti sve druge bolesti, npr. ne mozes samo i iskljucivo stilom zivota sprijeciti da dobijes rak. Pretpostavljam da kuzis srz poruke

  • Tema se mogla ev.malo sistematicnije obraditi: npr. info o tome kako se dobija kvalifikacija za psihoterapeuta/psihijatra psihoterapeuta, jer je to zasebna i vrlo zahtjevna izobrazba. Ne moze i ne smije, jer bi posljedice mogle biti katastrofalne, svatko nakon samo zavrsenog studija psihologije biti i psihoterapeut. Necete ni dr.za uho grlo nos dati da vam operira upaljeno sljepo crijevo. Na Zapadu izobrazba nakon studija psihologije traje otprilike jos 4 godine, dok se dobije zvanje i certifikat za psihoterapeuta. Moglo se i objasniti kako izgleda psihoterapeutska “sjednica”, koliko kosta, grupna terapija, je li zdravstveno osiguranje placa, dijagnoze, po kojim medjunarodnim standardima se postavljaju dijagnoze (ICD) i sl. da ljudi mogu otprilike imati sliku kako bi to konkretno moglo izgledati.
    Ali se pise i pomalo govori o toj nekadasnjoj tabu temi, i to je vec veliki pomak.

    • 60km sat privatno….većina vas si to ne može priustiti, što se tiče države em nemaš privatnost (ono 100 ih u cekaonici) pa te u čas etiketiraju, em nikad na red doći…uglavnom ako nisi niciji i nemaš snjuru u ovoj vukojebini si najebao…zato sam ja ima par god.u Švici i umjesto 1500km kao dip.ing.strojarstva, koji prica 5 jezika zarađujem 15000 CHF mjesečno …toplo preporučam svima odlazak (osim kradezeovcima, njima je dole najbolje) jer jedan je život.

  • Ovo je tema o kojoj treba pričati, ne šutjeti.. Život sam po sebi nije lagan, a zadnjih par desetljeća nam se prodala priča da je Disneyland gdje svi oni koji ga na taj način ne doživljavaju imaju nekakav problem, što samo po sebi dodatno generira problem. Pimarijus Robert Torre i prof. Tomislav Ivančić su imali odlične odgovore na probleme sa kojima se današnji čovjek nosi.

    • Za 23:35, imas pravo, zivjeti ulogu u Spektaklu i na kraju ostanes prazan.
      “Ako predugo nosis masku, jedanput i postanes samo ta maska”, a iza maske zjapi velika praznina

  • za 21:04 kad se vodi los i nakaradan zivit ljudi oboljevaju.covjek koji moli ,koji je cestit,on ce raditi i zivjeti iz ljubavi ,sto za posljedicu ima Mir,radost ,strpljivost,blagost……covjek kojem je stil zivota “ako” nepopije ovo ili on on ne funkcionira,birtija,prije posla,posle posla,nekakvih pomagala tokom citavog radnog vremena……….takav covjek je frustriran,nezadovoljan,bjesan,ogovara…….i tako unistava svoj organizam,dok je mladi ide nekako kad dode u neke godine cuda bolestan,a izdvaja mnogo novaca da bude bolestan pijuc,pusec,kockajuci,drogirajuc se,slusajuci “neku”glazbu,………………i mnogo toga sto nije niti pod razno dobro za covjeka koji zeli Živjeti,stvarati i radovati se ŽIVOTU.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.