U Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru predstavljena je knjiga “Škripari – Hrvatski pokret otpora u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.” autora prof. dr. sc. Ive Lučića.
Ovo kapitalno historiografsko djelo pruža kritičku refleksiju na razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata te donosi detaljan uvid u sudbine sudionika pokreta otpora koji su desetljećima bili potisnuti iz kolektivne memorije. Knjiga je nastala u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba.
Dekan Filozofskog fakulteta, prof. dr. sc. Dražen Barbarić, istaknuo je kako autor obrađuje temu koja je ostavila duboke traume na tkivo hrvatskog naroda.
Obraditi temu koja je ostavila duboke traume na tkivo našeg naroda nije bilo lako, no dobili smo kodificirano i institucionalizirano kolektivno pamćenje. Ova knjiga je kritička refleksija na ono što je desetljećima bilo zakopano u katakombama uspomena, naglasio je Barbarić.
Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba prof. dr. sc. Miroslav Akmadža istaknuo je kako je prof. Lučić šesnaest godina radio na Institutu te ga smatraju svojim djelatnikom koji je ondje i započeo rad na knjizi.
Mons. dr. sc. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup u miru, pohvalio je činjenicu da autor donosi imena poginulih i izvješća biskupa Petra Čule iz toga vremena. Biskup je dodao kako su tada stradavanja pravednika često nadilazila stradanja krivaca.
Napravio je najviše što se moglo, osobito u radu s izvorima do kojih je teško doći u Bosni i Hercegovini. To su ponajviše udbeni izvori koji većini nisu dostupni, za razliku od Hrvatske, a pronašao je način da dođe do većine njih, rekao je Akmadža.
Prof. dr. sc. fra Robert Jolić naglasio je istraživačku objektivnost autora.
Osobito je važno što se u knjizi nije postavio kao sudac, nego je prosudbu prepustio čitateljstvu. Posebno me fascinira neutralnost prof. Lučića, kazao je fra Robert Jolić.
Prof. dr. sc. Ivica Šarac pojasnio je povijesni kontekst samog naziva, istaknuvši da se sudionici pokreta nisu nazivali „škriparima“, nego anonimnim borcima otpora, dok su ih vlasti pogrdno označavale „banditima“ i „teroristima“. Naziv se kasnije ustalio u narodu.
Autor knjige, prof. dr. sc. Ivo Lučić, zaključio je kako je riječ o teškim motivima i cjeloživotnoj povezanosti s temom ljudi koji su nestali tijekom i poslije rata.
Ovaj dio naše povijesti moramo osvijestiti, jer narod koji nema jasnu prošlost nema jasnu ni budućnost. Važno je to prikazati onako kako je doista bilo, jer to nije bila crno-bijela slika, poručio je Lučić.
(www.jabuka.tv | Foto: SUM.ba)
Svaka čast! Ovo djelo puno znači za identitet naroda ovog kraja. Svak bi trebao to pročitati. Tadašnja direktiva vlasti iz Beograda je radila zlodjela za koja niko nije odgovarao. A sadašnja iz Sarajeva to opet pokušava ali im neće uspjeti. Narod pamti ,i nesmijemo dopustiti da nam se iste stvari dvaput događaju
Kako su završili ?
JOPET UZP…
Napokon
Bravo
Bašibozuk, bagra i brabonjci.
A progonotelji tih istih, partizani, u prvim redovima!
I njihovi potomci…
KO pobi fratre na Kočerinu
U prvim redovima su trebali biti oni ciji su pobijeni ali oni nisu ni znali da se ovo odrzava jer nisu na drzacvnim jaslama, bore se sami jer su bili marginalizirani i progonjeni kao djeca drzavnih neprijatelja ali zato djeca progonitelja su u prvom redu
To što su naši ne znači da nisu bili teroristi
za nekog teroristi za nekog progonjeni ostaci vojske koja je izgubila, kako god ali najgore je kad netko jedan dan kaze da su teroristi a drugi dan jer “mora” (da bi bio u korak) da su heroji (MENE BI BILO STID I NE BIH MOGAO SPAVATI). Kazu za jednog da je i 1990-ih drzao Titinu sliku na zidu pa iako smo na suprotnoj strani on je covjek koji nije izdajica
Križarske sotone koje su ubijale odbornike po selima i njihove obitelji. U svakom selu je netko bio ubijen ili obješen od strane njih.
A odbornici nisu nikako bili dousnici partizana! Nk slucajno.
Sami uhljebi
Sami uhljebi ,nema nijednog covjeka koji ima u rodbini stradale u ratovima i poracim ovdje na slici ,uvijek politicari moraju zasrat citav događaj,moze li ista bez njih ??
Prije se radilo za UDBU protiv “Škripara”, danas ih oni glavni hvale.
Opet nam treba pokret otpora kako bi se othrvali pljački naše zemlje koju provodi okupator.
U prvim redovima je trebala biti bliža i dalja rodbina pobijenih škripara i to im poslati pozivnice .aovako nema baš logike
Kako nema nabukodonozora
U fokusu pripanici SISa
Shou
Oni koji su radili za Udbi danas pisu knjige o skriparima. Tugo moja. To je tko domovinski rat, sada govore drze politicari koji su bili uz JNA i mali dio njihovih ulizica, branitelja koji su se prodali za saku novaca.. kad svaki rat stane važno je izabrati pravu stranu. Pitaj te rodbinu tih skripara tko ih je proganjao, cinkao i pobio. Tko je radio za uzbuni Koš tih sedamdesetih i osamdesetih godina a i iza drugog svjetskog rata. Zna li netko koji je udbas i kosovac zavrsio u Hagu.?
Škripari=najveći zločinci na našim prostorima, koji su pod križem i u ime Boga ubijali i klali nedužan svijet po našim selima, i koji su radili protiv naroda, rušeći narodnu vlast. Zašto se nikad ne govori o njihovim zločinima i ne služe svete mise za žrtve tih križarskih krvavih koljača.
Bijo u širokom neki oznaš udbaš sopta se prezivo kažu zajeban bija otac mi priči znali netko sa ovi na slici nazočni koje bijo pada knjigu otom napiše
Meni su moji pričali da je V. Škrobo bio najozloglašeniji škripar u Hercegovini. Da je taj u svakom selu gdje god je došao, nekoga ubio, čak je i na Dužicama ubijao svoje susjede.
🙂 riječ je naime o onim ustaškim zločincima koji nisu imali sreću pobjeći preko Vatikana u Španjolsku i Argentinu, nisu imali čast poginuti kao nevine civilne žrtve Blajburga, nisu proživjeli kalvariju Križnog puta u povratku sa bježanije sa četnicima kao Isus (aha, glupo zvuči i blasfemično ali radi se o iznimno glupim i zlim ljudima koji svoju sudbinu uspoređuju sa Isusovim Križnim putem. Isus je poklao Srbe i Židove? Ustaše su nekoga oživjele, nahranile? šta?)
Nego da se vratimo na temu, ti zlikovci, Jamari, nakon što su godinama punili jame zaklanim ljudima, zbog poraza fašizma morali su se skrivati po jamama po raznim hercegovačkin pripizdinama i sanjarili da će doći do prevrata i da će se vratiti svom primarnom poslu rezanja vratova kamama.
To i nije bilo sasvim nerealno očekivanje jer su u obližnjoj Grčkoj Ameri i Englezi, tzv. Saveznici, pomogli fašistima, pobili partizane koji su pobijedili Nijemce, što po terenu i gradovima, što po turističkim otocima u konc logorima.
I tako su čekali i čekali, pomalo ubijali kog su stigli, primali pomoć od crkve i svojih familija dok ih jednog po jednog nije pohvatala ili pobila UDBA i KNOJ, za što je trebalo pešest godina jer su jame pogodne za skrivanje puhova hrvatskog pokreta otpora, a valjalo je i pohvatat i pobiti četnike u Istočnoj Bosni, pogodnoj za skrivanje plahih četničkih međeda.
Konec