Danijela Alilović i Antonija Bubalo završavaju petu godinu realitetne psihoterapije i zajednički djeluju kroz tim PosloŽENA.
Kroz savjetovanja i radionice pomažu ženama pronaći ravnotežu između svakodnevnih životnih obaveza i vlastitih te društvenih očekivanja.
No, prije svega – Danijela i Antonija su prijateljice, koje je spojila ljubav prema psihoterapiji i želja da ljudima olakšaju izazove i probleme s kojima se suočavaju. Njihov projekt nastao je sasvim spontano, isprva iz želje za osobnim i profesionalnim rastom, a zatim je prerastao u nešto puno veće zahvaljujući “malenom pogurancu”.
Zajednička prijateljica nam je poslala prijedlog da se prijavimo na jedan DM-ov projekt o mentalnom zdravlju. Sjele smo, razradile pet tema, i onda krenule tražiti ime. Antonija ga je osmislila. Htjele smo nešto što se rimuje sa “žena”, a na Googleu smo nailazile na “omražena”, “izmoždena”, “osnažena” – ništa nam se nije uklapalo. Na kraju nam se “PosloŽENA” svidjelo i shvatile smo da točno opisuje ono što radimo, kroz smijeh priča Danijela za portal Jabuka.tv.
Antonija dodaje kako vjeruje da se neke stvari ne mogu isplanirati: Sigurna sam da se možda nikad ne bismo odvažile da nije bilo tog projekta. Uvijek bih odgađala. Važno je krenuti, a u putu se usavršavati i učiti.
Tako nikada nisu izričito planirale kako će se baviti psihoterapijom, budući da obje imaju svoje primarne poslove, već su u tu priču uplovile iz nekih drugih razloga, da bi danas bile tu gdje jesu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Edukacija koju prolazimo traje pet godina: prve dvije radiš na sebi, a zatim tri godine s drugima. Naš put je bio dodatno zahtjevan jer smo u Zagrebu polagale i propedeutiku psihoterapije koja traje godinu i pol dana i koja je obavezna za sve one koji nisu psiholozi po bazičnom zanimanju, a planiraju se baviti ovim poslom. – Naš cilj je isprva bio samo te dvije godine rada na sebi, ali iz toga se izrodila ljubav koja nas je poticala da idemo dalje, kaže Antonija.
Danijela je, inače, inženjerka prehrambene tehnologije, dok je Antonija profesorica engleskog i hrvatskog jezika i književnosti.
Po prirodi karakterno različite, savršeno se nadopunjuju. Antonija je “praktičar” koja uvijek uskoči s primjerima iz života, dok je Danijela, kako kaže kroz smijeh, “štreber” koja voli teoriju.
Projekt PosloŽENA počeo je pretprošle godine kada su svoje znanje i iskustvo odlučile prenijeti kroz predavanja. U početku su djelovale u volonterskom savjetovalištu u župi Humac, a onda su fokus usmjerile na žene i njihove specifične izazove.
Vratimo se malo na onaj projekt od kojeg je sve krenulo. Kada su shvatile da ga treba realizirati, priznaju, nije bilo lako izaći iz zone komfora.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Trebaš držati predavanje u svom gradu i misliš se hoće li ti itko doći, kroz smijeh nam kaže Antonija. No, predavanja su prošla i bolje nego što su mislile, jer se umjesto 50 žena koliko su očekivale, pojavilo više od 150. A tako je bilo i na svakom sljedećem.
Do sada su održale nekoliko radionica, za koje kažu da su prošle sjajno, a posebno ističu radionicu nePLODNA – za žene koje se nisu ostvarile u roditeljskoj ulozi.
U svemu naglašavaju podršku obitelji i prijatelja, kao jednu od najvećih vrijednosti koja je proizašla iz ovog projekta.
Govoreći o izazovima s kojima se žene danas najčešće susreću, obje ističu kako se radi o anksiozno-depresivnom spektru problema, koji često proizlazi iz nemogućnosti uspostavljanja ravnoteže u životu. Žonglirajući između karijere, obitelji, brige o sebi i društvenih očekivanja, lako je izgubiti sebe – a upravo u tom području „uskaču“ Danijela i Antonija.
U posljednje vrijeme, objašnjavaju, sve je češći problem s postavljanjem granica i svjesnim shvaćanjem vlastitih potreba. Često mislimo da nam drugi kroje raspored i da ne možemo reći ‘ne’, kaže Danijela, naglašavajući kako tome doprinosi današnji ubrzani stil života, stres i društvene mreže koje dodatno nameću nesvjesna očekivanja.
Problem nastaje, kaže Antonija, kada ne uspijevamo pomiriti očekivanja s realnošću. S porastom životnih uloga mijenjaju se prioriteti i obaveze i katkada jednostavno ne možemo sve te uloge hendlati da uvijek budemo na visini zadatka. Kada me ljudi pitaju ‘kako sve stižeš’ – odgovorim- tko kaže da stižem? dodaje kroz smijeh.
Zato je dobro shvatiti kako ono što mislimo da MORAMO zapravo želimo sami, dodaje Danijela, naglašavajući da je puno više u našim rukama nego što mislimo. Ističe kako se trebamo riješiti misli da vrijedimo tek kada nešto završimo, jer naša vrijednost ne ovisi o tome koliko stvari obavimo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Apsolutno svi griješe. Razlika je u tome što netko o tome otvoreno govori, a drugi ne. Tada pomislimo da se njima nikad ne dogodi propust. Imamo stav da je normalno da drugi griješe, ali kad mi pogriješimo, činimo se sebi neprihvatljivima. Nemoguće je izbjeći greške – prirodna krivulja života uključuje i razdoblja kada nam ide, i kada nam ne ide. Po meni, to je normalan život. Samo se frustriramo kad nam ne ide dobro; kad nam ide, nema potrebe ništa preispitivati, govori nam Danijela.
Upravo tada, ističe dalje, rastemo. Kad prolazim kroz teška razdoblja, u pozadini uvijek razmišljam: nešto ću naučiti, nešto će se dogoditi. Kada promatramo frustracije i životne probleme kao sastavni dio života koji nam služi za rast, to mijenja naš pogled na život.
Njihov pogled na život promijenio se i kada su shvatile da se ne mogu svidjeti svima – i ne pokušavaju. Naprotiv, Antonija ističe da u radu s klijentima postoji mogućnost “da ne kliknu” i to je sastavni dio svakog savjetovanja. Budući da je za napredak najbitniji odnos klijenta i terapeuta , etično je i fer reći ako terapija ne funkcionira, te predložiti drugog terapeuta ili drugu vrstu terapije, priznaje.
Zbog ljudi koji se vraćaju, vide smisao u svom poslu, a njihov je glavni cilj stvoriti okruženje i uvjete u kojima žene mogu govoriti o svojim bolovima sa ženama koje ih razumiju. To je blagoslov, naglašava Antonija, “kad ti netko nepoznat potpuno otvori dušu. Biti nekome ruka spasa, netko tko će saslušati i razumjeti.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Dodaje: Svaki put kad pomislim da mi je previše, uvijek se pojavi netko tko kaže: ‘Ajme, hvala ti, ovo mi je baš trebalo.’ Tada shvatiš da ono što radiš ima svoju svrhu – nismo svrha same sebi.
S njom se slaže i Danijela: Kada klijenti naprave pomake, tada vidiš: volim ovo raditi. Kao terapeut, pružaš im alate, ali klijent uzima i dalje radi sam. Dajemo im izbor, nudimo različite percepcije, trudimo se biti dobra ponuda, ali oni odlučuju sami što će od svega uzeti i što im ima smisla. Izuzetno je važno da mi u svom životu imamo vrijeme za sebe i da znamo napuniti baterije zbog odgovornosti koju imamo prema ljudima s kojima radimo. Zato često odemo u Masnu Luku- našu oazu mira, mjesto gdje se odmaramo, ali i stvaramo nove programe i sadržaje. Trenutno radimo na projektu pripreme kartica sa svakodnevnim izazovima, čiji je cilj, kroz male korake i aktivnosti, pomoći ljudima da postanu bolja i kvalitetnija verzija sebe.
Kartice nisu motivacijske u klasičnom smislu. Njih je 30 – po jedna za svaki dan u mjesecu – a svaka donosi jednu aktivnost s objašnjenjem što nam ona pruža. Promocija bi trebala biti održana 10. listopada, kaže Antonija.
Priča s karticama potiče na razmišljanje o vlastitim postupcima, ali i o tome kakvi smo u odnosu prema drugima. Često razmišljamo samo o tome kako sebi biti bolje i kako se ne samokritizirati, ali jednako je važno koliko doživljavamo ljude u svojoj okolini. Ključ svega je u kvaliteti naših odnosa, dodaje naša sugovornica.
Iako pomažu drugima da postanu bolje verzije sebe, i same kroz taj proces uče i osobno rastu, ističu kako je rad na sebi zapravo cjeloživotni proces. Cilj im je biti autentične i iskrene – svoja iskustva ne kriju i ne predstavljaju se kao da sve najbolje znaju.
Većina ljudi prolazi kroz slične probleme, samo se razlikujemo u tome koliko dugo ti problemi traju. Radom na sebi frustracije kraće traju i lakše se izdigneš, zaključuju u razgovoru za portal Jabuka.tv Danijela Alilović i Antonija Bubalo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
(www.jabuka.tv | Dajana Medić)
Nakon svih ovih savjeta, od raznoraznih
“life coucha,savjetnica,instruktorica,trenerica,
priucenih psihijatarica,psihologica,doktorica…” zene sve vise izgledaju kao poremec(z)ena stvorenja,
koja se nisu u stanju brinuti ni za sebe samu,a kamoli za obitelj.
Nikad nije bilo vise savjeta za “srecu” a manje srece…
Zene moje pocnite kuhati,ako ne znate tecaj i polako. A ne samo dostava i pekarnica.
Sve žene koje znam kuhaju.Očito ti imaš nekih problema.
Neka zene ostanu kod kuce i nek vode brigu oko svoje obitelji , nek im kuvaju peglaju ciste itd. imat ce smisao u zivotu i nikakve psiholoske pomoci im nece trebati jer kad vide da im je obitelj u svakom pogledu zadovoljna bit ce ispunjene i zadovoljne zivotom
Eto znam jednu što je čitav život služila muža i djecu.Djeca se udala i oženila,imaju svoje živote,a muž nakon 30 godina braka tražio rastavu i našao novu ženu.Puno mlađu,dakako.Ona odselila u staru kuću svojih roditelja.Nema mirovinu jer nikada nigdje nije radila osim u kući.Sad preživljava čisteći tuđe kuće povremeno.A muž hoda s novom po svijetu.Ta žena je zaista ispunjena i zadovoljna svojim životom!
Ne rise
I ja sam gledao tu epizodu serije “Krv nije voda” 😆
22:24 Serija primjerena tvom mozgu.
neznam sve detalje ali je Ona kriva sama sebi
10:25
Slažem se.Budala bila sluškinja čitav život.Zato danas žene nikoga neće služiti,pametne su i neovisne.
jasta pametne su i neovisne zato sve vise ima ovakvih instruktorica za zivoz da im budu kompas dase ne pogube haha , koja glupaca
Pravilo ili iznimka?
Prije iznimka jer malo ih koji se rastaju nakon 30 godina.Puno više je onih koji ne izdrže ni 3
Nažalost.Upravo zbog ovakvog razmišljanja i poređenja sa iznimnim slučajevima je današnje vrijeme za obitelj pogubno.
I ja znam puno žena koje su doživile preko 60 godina braka i sve im je bilo po redu,što je ujedno na kraju krajeva i najveći blagoslov i sreća…
Ali sva (ne)sreca da mi sami biramo naše uzore…
Anonimno 11:06 Možda jesu te nekad doživile tolike godine u braku,a to je li bilo sve po redu ti ne znaš.Znam dosta starijih žena koje su čitav život patile ali se nisu mogle rastati iz razloga što nisu imale gdje,zbog djece,sramote,itd.I onda trpile do smrti.Danas žene NEĆE da trpe jer NE MORAJU.Za tebe je možda ovo vrijeme pogubno,za žene svakako nije.Hvala i Slava Bogu što su se vremena promijenila,žene obrazovale i imaju izbor.Normalan muškarac će i danas pronaći ženu za brak a krkan iz prošlosti sigurno neće,i to je ono što vas boli!
Boli me jedino,kad vidim da se većina današnjih obitelji,raspadaju zbog sitnica,znači zbog ničega.
Boli kad vidim patnju djece, zbog tih razorenih obitelji.
Patnju roditelja,baka i djedova jer im se djeca/unuci rastaju
Patnju tih žena i muževa
Boli me jer za riječ ljubiti uzimate riječ trpiti
A Vi znate da nije bilo po redu?
Evo ja znam da je
Današnje žene i isto važi za muškarce nisu ni do koljena ženi i muškarcu od prije.
Nisu imali ni obrazovanje ni matrijalno bogatstvo,ni milijun ovih savjetnika za svaku glupost ali zato su imali sve drugo,što je puno važnije za opstanak obitelji.
Imali su ono obećanje i u dobru i u zlu.
Brak je bio svetinja za razliku od danas kad je kao kakva prokletinja
Nažalost svih nas
Prodavanje magle.
Žene, nemojte da vas uvjeravaju da vam treba to baš nešto da budete bolje. Dobre ste takve kakve jeste. Samo se nemojte takmičiti među sobom.
Svaka cast cure, zanemarite ove jazavce koji mole zenu da im da tri marke da odu u vip na kavu i odigraju listic
Manite Se feminizma i gluposti, Pa će biti sve 5
Kako je moguće da se inženjer prehrambene tehnologije i profesor engleskog bave psihoterapijom? Po zakonu u HR dopušteno, u BiH zakona ni nema… Svaka roba ima svog kupca, ali bih osobno odabrao psihologa ili psihijatra koji se dodatno educirao u području psihoterapije te radi u struci svakodnevno, nego nekog priučenog. Puno sreće u daljnjem radu i ljudi pazite kome dajete svoje povjerenje i novac!
feminizam razara obitelji i drustvo , jedna od rak rana danasnjeg modernog drustva.
Teško ćeš ti to objasniti muškim šovinistima! Vidiš da samo krkani komentiraju priželjkujući srednji vijek da žene sjede kod kuće, kuhaju, spremaju, čiste, da su im uslužne svaku večer i još po mogućnosti da ne otvaraju usta!