Pet ključnih poruka u Deklaraciji Sabora RH o položaju Hrvata u BiH

Predloženom deklaracijom Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH od svih državnih institucija susjedne zemlje zahtijeva se da se angažiraju kako bi se nastavilo pomagati Hrvatima u BiH.

Opstanak i funkcionalnost BiH zahtijevaju da svi njeni konstitutivni narodi i građani budu ravnopravni, da u nju imaju puno povjerenje i vjeruju u njenu budućnost. Hrvatski sabor izražava nadu da će proces nužnih izmjena izbornog zakonodavstva vezano za izbor članova Predsjedništva BiH, Doma naroda Parlamenta FBiH i izbor za Gradsko vijeće Mostara biti ostvaren provedbom spomenutih odluka Ustavnog suda BiH te će osigurati legitimnu i proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda i svih građana.

Hrvatski sabor očekuje rasvjetljavanje svih dosad nerazriješenih slučajeva ubojstava Hrvata u BiH, od povratnika do najviših službenika, te učinkovito procesuiranje ratnih zločina uz potpuno jednak tretman pripadnika svih naroda, najvažniji su zaključci Prijedloga deklaracije Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH, važnog dokumenta o kojem će se uskoro raspravljati u parlamentu, navodi Jutarnji.hr.

Snažne optužbe

Radi se o dokumentu u kojem se iznose snažne optužbe o marginaliziranom položaju Hrvata u BiH, koji će sigurno izazvati reakcije iz Sarajeva.

Novinari Jutarnjeg lista dobili su uvid u Deklaraciju, koja sadrži više od dvadeset stranica teksta i detaljno opisuje hrvatski pogled na prilike u BiH, prema kojem su Alija Izetbegović i Bošnjaci forsirali unitarističku politiku, Srbi secesionističku, a Hrvati predlagali federalizaciju, koja je optimalno rješenje prema Deklaraciji.

Ali nakon 2000., Hrvati se marginaliziraju “uz donošenje protuustavnih zakona, što je za posljedicu imalo političku i ekonomsko-socijalnu marginalizaciju hrvatskog naroda”.

Pritom se iznosi i svojevrsna samokritika da “Republika Hrvatska nije dovoljno (ili uopće) reagirala na procese dekonstituiranja Hrvata u BiH, iako je Ustavom zadužena brinuti se i štititi Hrvate bez obzira gdje živjeli”.

U preambuli Deklaracije navedeni su najvažniji dokumenti Republike Hrvatske, Ustav, Strategija o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske te Strategija nacionalne sigurnosti, koji predstavljaju osnovu i okvir za djelovanje institucija Republike Hrvatske na zaštiti položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Iznosi se i teza kako Hrvatska ima i interes i obvezu očitovati se o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini kao o strateškom državnom i nacionalnom pitanju za Hrvatsku.

Konkretno se zahtijevaju izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, “koje trebaju osigurati harmonizaciju odnosa njena tri konstitutivna naroda te jednostavnost, transparentnost, upravljivost i ekonomičnost unutarnjeg uređenja Bosne i Hercegovine”. U nastavku Deklaracije navedeni su, kako piše, najeklatantniji primjeri i posljedice kršenja Daytonskog mirovnog sporazuma i zakona na štetu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali i same države Bosne i Hercegovine.

Distorzije Daytonskog i Washingtonskog sporazuma, odnosno Ustava BiH, nastale nametnutim amandmanima na ustave entiteta i iz njih izvedenim zakonima, imale su negativne posljedice na čitavu Bosnu i Hercegovinu, a posebice su se pokazale pogubnima za položaj Hrvata u BiH koji su malobrojniji u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, piše u prijedlogu o kojem će glasovati hrvatski saborski zastupnici u srijedu.

Provedba na terenu

Proces dekonstituiranja Hrvata u BiH započeo je 2000. godine prijedlogom izmjena izbornih pravila na inicijativu voditelja Misije OESS-a u BiH Roberta Barryja. Posljedica svih ovih amandmana je da su Hrvati, de facto, izgubili konstitutivnost u entitetu Federacije BiH, a u entitetu Republika Srpska nikada je nisu niti dobili zbog toga što je odluka Ustavnog suda iz 2000. godine provedena samo u slovu zakona, ali nisu organizirani mehanizmi koji bi osigurali provedbu tih zakona na terenu.

Zato se od svih državnih institucija zahtijeva da se angažiraju da bi se u BiH promijenili sporni zakoni i praksa, a Hrvatska nastavila pomagati Hrvate u BiH.

Pet točaka: Ključne poruke u Deklaraciji

  1. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dio je jedne i nedjeljive hrvatske nacije, bez obzira na to u kojoj zemlji i u kojem dijelu svijeta pripadnici te nacije žive.
  2. Bosna i Hercegovina je, temeljem aneksa IV (Ustava) iz Daytona, utemeljena kao država triju konstitutivnih naroda, što je definirano posebice preambulom Ustava.
  3. Tri konstitutivna naroda u BiH (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) ustavna su kategorija i činjenica koja se ne može i ne smije politički ignorirati.
  4. Hrvatski član Predsjedništva BiH i treći je put izabran glasovima bošnjačkog naroda, što je i dalje moguće, čak i u slučaju da svi Hrvati u BiH glasaju za drugog kandidata, što je suprotno duhu Daytonskog mirovnog sporazuma.
  5. Zahtijevaju se izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, “koje trebaju osigurati harmonizaciju odnosa njenih triju konstitutivnih naroda te jednostavnost, transparentnost, upravljivost i ekonomičnost unutrašnjeg uređenja BiH”.

(www.jabuka.tv)

1 komentar

  • Neobvezujuće deklaracije raznih Pljenkovićevih komisija, poput onih za suočavanje sa nedemokratskim režimima, pa se pitam smatra li i svoj režim predmetom rada ove komisije s obzirom na autokratsku vladavainu kojom upravlja u suprotnosti sa voljom naroda izraženom na prošlim izborima? Ali idemo redom:
    1. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dio je jedne i nedjeljive hrvatske nacije, bez obzira na to u kojoj zemlji i u kojem dijelu svijeta pripadnici te nacije žive. – Jedna suhoparna činjenice poput činjenice da je voda mokra.
    2. Bosna i Hercegovina je, temeljem aneksa IV (Ustava) iz Daytona, utemeljena kao država triju konstitutivnih naroda, što je definirano posebice preambulom Ustava. Dokaz poput mudrosti da je čovjek živ dok ne umre.
    3. Tri konstitutivna naroda u BiH (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) ustavna su kategorija i činjenica koja se ne može i ne smije politički ignorirati. Pa možeš i magarad staviti kao ustavnu kategoriju i šta to mijenja za status magarca?
    4. Hrvatski član Predsjedništva BiH i treći je put izabran glasovima bošnjačkog naroda, što je i dalje moguće, čak i u slučaju da svi Hrvati u BiH glasaju za drugog kandidata, što je suprotno duhu Daytonskog mirovnog sporazuma. Još jedna konstatacija kojom se nikada nisu u stvarnosti suprostavili, već su je naprotiv podržali.
    5. Zahtijevaju se izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, “koje trebaju osigurati harmonizaciju odnosa njenih triju konstitutivnih naroda te jednostavnost, transparentnost, upravljivost i ekonomičnost unutrašnjeg uređenja BiH”. Zahtjeva se pravo na udisanje zraka, ispijanja vode za žedne i hrane za gladne ne nudeći pri tome nikakva rješenja i vidu zbrinjavanja svekolike neupitne potpore, pripadali pojedinci partiji ili ne! Rekli bi klasično presipanje iz šupljega u prazno dok Košić jaši, a da ga nitko ne može zbaciti iz sedla samara magarca. Nedostaje još samo ime partije kradezea kao neupitne volje birača i njenog velikog vođe druga Dragana Gage.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.