Papa Franjo: Poruka Božića su poniznost, jednostavnost i misterij

Papa Franjo u subotu navečer na misi polnoćki u vatikanskoj bazilici sv. Petra istaknuo je da je Božić postao taoc materijalizma, te je pozvao katolike da suosjećaju s djecom, a posebno onom koja su žrtve rata i migracija.

Pred deset tisuća vjernika u bazilici sv. Petra papa Franjo rekao je da smo u današnjem svijetu često opsjednuti sami sobom, darovima, proslavama, te da nam treba više poniznosti. Oni koji žive u bogatom svijetu trebaju znati da je poruka Božića poniznost, jednostavnost i misterij, dodao je Papa, prenosi Hina.

“Kad se Isus rodio, od nekih je bio odbačen, dok su drugi prema njemu pokazali ravnodušnost. I danas može postojati takva ravnodušnost, kada Božić postane gozba u kojoj smo mi glavni protagonisti umjesto Isusa, kada se svjetla komercijalizacije nadviju nad Božjom svjetlošću, kada smo zabrinuti za poklone, a istodobno smo hladni prema onima koji su marginalizirani. Zbog takve sklonosti užicima Božić je postao taoc i moramo ga osloboditi”, rekao je Papa.

Pozvao je katolike da suosjećaju s djecom koja tijekom bombardiranja traže zaklon u podrumima, koja se nalaze na čamcima pretrpanim imigrantima, gladnom djecom koja plaču, djecom koja umjesto igračaka u rukama drže oružje, te koja se nalaze na pločnicima velikih gradova.

Također, pozvao je katolike da suosjećaju s djecom kojoj nije dozvoljeno da budu rođena, ponovivši tako protivljenje abortusu.

Sigurnosne mjere u Rimu i Vatikanu pojačane su nakon što je Tunižanin Anis Amri, osumnjičen za napad na berlinski božićni sajam, ubijen u petak u pucnjavi s policijom u Milanu. Tako je Trg svetoga Petra ispražnjen šest sati prije mise polnoćke kako bi moglo bi postavljeno osiguranje i kako bi mogli biti pregledani svi koji dolaze na polnoćku.

(www.jabuka.tv)

1 komentar

  • Papa Franjo, više -manje, kao i uvijek dosad- u pravu je!
    Svatko bi se od nas u ovo božićno vrijeme mogao udarati u prsa govoreč;Mea culpa, mea culpa, mea massima culpa i bio bi opravdan u ovo predblagdansko vrijeme. Izvorna lista grijeha, to jest, “sedam gnusoba” nalazi se u Starom zavjetu, u poglavlju Izreka, u kojem se nabraja šest stvari koje Gospod mrzi, a sedma je gnusoba Njegovu biću.
    Redom, to su;ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grješne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži i čovjek koji zameće svađe među braćom.
    Majka svih grijeha je oholost.
    Ispravno ju je detektirao kardinal Josip Bozanič još prije 19 godina kada je javno progovorio o grijehu struktura.Tad još nadbiskup zagrebački Josip Bozanić je jasno i glasno ukazao na strukturu grijeha koja je prožela sve od vrha do dna.
    Teologinja Anna Marie Gruenfelder smatra kako je oholost majka svih grijeha i stoga jer je ona vrh ledene sante ispod čije se površine krije čitav niz drugih zala , koje razaraju moderno europsko, krščansko tkivo suvremenih obitelji, iskazujući prvenstveno prijezir prema čovjeku, bezobzirnost prema slabima i krajnji egoizam koji se ničim ne da opravdati.
    Takav čovjek i takve strukture postavljaju sebe za suca i arbitra nad tuđim životima i sudbinama.
    Takav odnos prema čovjeku, obitelji i društvu u konačnici rezultira razaranjem medjusobne susretljivosti, nemogućnošču praštanja i odbijanjem solidarnosti prema onima najslabijima.
    onoj istoj solidarnosti na kojoj bi trebali počivati temeljni ljudski odnosi!
    Takva zla i lažna podloga suosjećanja , proizvodi i stvara još goru stvarnu ovisnost o milosti nemilosti takvih “sudaca”, samozvanih sudaca , koji potkopavaju , urušavaju i ono malo iskrenosti i ispravnosti.
    Ljudi, ogorčeni i neshvaćeni, odbačeni i “nesnalažljivi”postaju tek sluganima lažnim zemaljskim bogovima i marionete u rukama vlastohlepnika i političkih močnika- tvrdi Gruenfelder.
    Takvi ljudi iz nužde, prije ili kasnije-postaju lažljivcima.
    U takvim zemljama u tima i takvim društvima čovjek postaje dostatan sam sebi , ne prihvaća autoritet, napose Božji, i tako se vrti u krugu zla koji ga opet , uvijek iznova , vrača i okreće zemaljskim autoritetima.
    Takav čovjek, pun sebe ,nema potrebu za Bogom jer on je dovoljan sam sebi i tu prazninu u sebi on ispunja nečim drugim što nije Bog.
    U takvu čašu “punu” sebe, ni Bog nema što uliti jer takav čovjek ne mjenja svoje stavove i ne priznaje svoje manjkavosti.
    Da, to je Oholost, upravo oholost, majka svih grijeha.
    Takav čovjek, takvo društvo u svemu pa i u Bogu -vidi samo sredstvo za samopromociju i samoprobitak. Slika je to naše stvarnosti.
    ONI koji sebe vide kao autoritet, bahate se , i smatraju nepogrješivima a samo su ljudi!Kao da nikada nisu čuli za proroka Ezekiela i njegove proročke riječi koje izgovara u skladu s božanskim i sbožanskom svrhom;Čovjek si a ne Bog!
    Čovjek slab i grješan , sklon padovima i teško izmanipuliran-lako se udomaćuje na nove i nove teške grijehe.
    Javno i glasno se ti grijesi opravdavaju i traže pravo javnosti i slobode za sebe kao da je to nešto posve i sasvim razumljivo i normalno.
    Produkt svih tih “novo -starih “griha je nestvaranje novih obitelji , razaranje postoječih obitelji i uništavanje života.
    Na top ljestvicu suvremenih želja i potreba na prvo se mjesto uvjerljivo probija želja za užitkom i nesputanom slobodom bez obveza i bez odgovornosti.
    Prije nekoliko godina u Vatikanu je biskup Gianfranco Girotti objavio javno listu novih pošasti i grijeha koji razaraju suvremenog čovjeka .
    Novi su grijesi pretjerani užitak kao i užitak bez poštovanja temeljnih ljudskih i etičkih normi , užitak bez obzira na patnje bližnjega i najčešće upravo nauštrb prava bližnjega.
    Upravo, odatle, rađa se užasan egoizam kojim suvremeni čovjek traži sam sebe , svoje pravo, svoje prednosti, često bezobzirno gazeči svoga bližnjega.
    Čovjek ,slab i povodljiv, grješan i mlak, pada u tri smjera ne videći stvarnost oko sebe onakvu kakva doista i jeste.
    Prvo-čovjek griješi prema samome sebi jer odbacuje milost.
    Drugo-griješi prema bližnjemu jer ga ranjava.
    Konačno treće -griješi prema Bogu.
    Stoga se vrijedi i ovaj Božić osvrnuti na riječi pape Franje da su i danas počesto blagostanje i mir plaćani kroz institucionalizirano ugnjetavanje i krvlju nedužnih i nepoznatih. Čovjek je sebi namjenio pijedestal boga okrunjenog meaterijalističkim vrjednotama izgrađenim na dobrim vezama i poznanstvima.
    Božić je!Vrijeme je da se napokon pogledamo u zrcalu vlastite duše i srca.
    Da napokon vidimo i uvidimo što je to doista ono što se zrcali u našim nutrinama i da napokon spoznamo što je u njemu ostalo!?
    Da napokon odbacimo tminu itmine koje nas zarobljavju i okrenemo se Svjetlu.
    Ako se doista želimo promijeniti, potreban je samo trenutak.
    Da znamo spoznati i prepoznati taj trenutak i da u svom srcu osjetimo želju zauvijek zaustaviti i usaditi u sebe taj trenutak.
    Jer , zaista, čovjek koji hoda u tmini isto kaoi narod koji hoda u tnini može lakše prepoznati Svjetlost ako otvori srce za Nju.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.