Papa Franjo citirao poruku hrvatskih biskupa iz 1995.

Papa Franjo u svojoj trećoj enciklici Fratelli tutti, objavljenoj danas 4. listopada 2020., citira najznačajniji i nažalost zaboravljeni dokument Hrvatske biskupske konferencije.

U broju 253. svoje nove enciklike Fratelli tutti o bratstvu i društvenom prijateljstvu rimski biskup Franjo citira Pismo HBK o 50. obljetnici završetka Drugog svjetskog rata, potpisano 1. svibnja 1995. godine. Ovo je prvi put da je jedan Rimski biskup u enciklici citirao neki dokument HBK. I nije slučajno izabrao upravo ovaj 25 godina stari dokument, budući da biskupi u njemu za vjernike i za cijelo hrvatsko društvo postavljaju vrlo važna moralna pitanja, piše Fratellanza umana.

Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje medu ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?, stoji u tom Pismu, prenosi Vecernji.hr.

Papa u novoj enciklici Fratelli tutti navodi odlomak pisma HBK koji prethodi ovom, a također je povezan s odnosom prema žrtvama “druge strane”. Tako 253. broj Papine enciklike glasi:

Kad je bilo nepravdi s obje strane, mora se jasno prepoznati da one možda nisu imale jednaku težinu ili nisu usporedive. Nasilje koje vrše strukture i moć države nije na istoj razini kao nasilje pojedinih skupina. U svakom slučaju, ne može se očekivati ​​da će se spominjati tek nepravedne patnje samo jedne od strana. Kao što su poučili biskupi Hrvatske, “svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti ni etničkih, ni konfesionalnih, ni nacionalnih ni političkih razlika”

(www.jabuka.tv)


4 komentara

  • E da, u tom vremenu je bio Kuharić. Ponekad mi se čini da je, po svemu gledano, zlatno razdoblje hrvatske države ostalo daleko iza nas…

    • Crkva i država su dvije zasebne stvari. Kuharić je po svemu sudeći bio upravo na tragu crkvena učenja, sa posebnim naglaskom na 2. Vatikanski koncil, jer “drugoga puta nema”. Mali je kuršlus u svemu proizveden, kolokvijalno govoreći, negdje u vrijeme Ratzingera koji je možda i “krenuo se osvrćati unatrag”, pa tako indirektno i podilazio kojekakvim retrogradnim crkvenjacima i nastojanjima. Sada je sve to uglavnom ok. Molimo se za papu da ustraje na putu dobra. Ako bi deklarirani vjernici, počevši prvenstveno svaki od samoga sebe, htjeli zapravo čuti ono što papa govori, društva, a i države, bi sasvim skladno funkcionirale.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.