Svečano otvorenje izložbe “Anto Kajinić – Košuta gonjena – Hommage” održat će se u četvrtak, 9. listopada 2025. u 19 sati u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg.
Izložba ostaje otvorena do 3. studenoga 2025.
Iz Predgovora
Josip Mijić
(…)
Izložba Košuta gonjena – Hommage Anti Kajiniću posvećena je umjetniku čiji opus daleko nadilazi granice likovne forme. Anto Kajinić bio je slikar, pedagog, kulturni djelatnik i esejist koji je svojom prisutnošću i djelovanjem obilježio likovni i kulturni prostor Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Njegova umjetnost i tekstovi ostaju svjedočanstvo ne samo o stvaralačkom procesu, nego i o filozofskom poimanju umjetnosti kao poziva i zadaće.
(…)
U suvremenim teorijama umjetnosti često se naglašava nužnost inovacije, diskontinuiteta i pluralizma stilskih pristupa. Međutim, opus umjetnika koji čitav svoj stvaralački vijek ostaje vjeran jednoj matrici – bilo da je riječ o stilu, motivu ili ikonografskom obrascu – predstavlja izazov takvoj dominantnoj paradigmi. Anto Kajinić upravo je primjer „umjetnika jedne slike“. Njegova dosljednost ne proizlazi iz nedostatka promjene, nego iz procesualnog istraživanja jednog problema. Svaka nova slika u njegovom opusu nije ponavljanje prethodne, nego postupno zgušnjavanje značenja, gdje se kontinuitet oblikuje kao geneza.
(…)
Pored radova s naslovima, na izložbi se nalazi i niz ogoljenih, „nijemih“ djela – deset bijelih, jedna crna, te 88 crteža rađenih crnom keramičkom olovkom na bijelom papiru. Ne nose nikakve nazive, datacije ili natpise. Oni su čisti i suzdržani, lišeni svakog verbalnog vodiča, otvoreni za neposredan susret promatrača s vizualnim jezikom umjetnika. U odsutnosti riječi, ti radovi postaju prostor introspektivnog dijaloga; oni ne nameću priču, već dopuštaju gledatelju da sam kreira značenje, da doživi oblik, teksturu i ton u njihovoj najosnovnijoj i najintimnijoj pojavi. Minimalistički oblici i praznine postaju sredstvo kontemplacije – prostor gdje se susreću tišina i refleksija, gdje umjetnost postaje iskustvo, a ne poruka.
(…)
Na izložbi se nalazi i jedna njegova gotovo prazna limenka bijele boje i njegov istrošeni kist. Oni simboliziraju kraj Kajinićevog umjetničkog stvaralaštva – znak da umjetnik više neće uzeti kist u ruke i stvarati nova djela. Ipak, čak i u toj tišini i završetku materijalnog čina, limenka i kist zrače prisutnošću i memorijom rada, postajući svjedoci procesa i trajanja umjetničkog duha. Bijela boja, koja je bila njegova vjernost i polazna točka svih istraživanja, ovdje stoji kao znak završetka, ali i početka nečeg drugog – refleksije, kontemplacije i sjećanja.
Životopis umjetnika
Životopis umjetnikaAnto Kajinić
(1953. – 2023.)
Rođen je 19. lipnja 1953. u Modriči (Bosna i Hercegovina). Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1977. u Sarajevu, na slikarskom odjelu, u klasi prof. Ismara Mujezinovića. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1980. i Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu od 1995. Članom Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu postao je 1991., a Matice hrvatske 1994. Bio je i jedan od utemeljitelja slikarske grupe KaMmeN (Kajinić, Marić, Numankadić) u Bosni i Hercegovini 1987. godine.
Sudjelovao je u osnivanju i organizaciji Simpozija međunarodnih skulptura u Zenici 1991., kao i utemeljenju umjetničke galerije Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu 1995. Od 2018. do 2021. bio je umjetnički voditelj Posavskog umjetničkog likovnog simpozija (PULS) u Garevcu, važnog kulturnog projekta u Bosanskoj Posavini. Obnašao je brojne dužnosti: od 1983. do 1985. bio je predsjednik umjetničkog savjeta Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine u Sarajevu, od 1983. do 1987. predsjednik Društva likovnih umjetnika Zenica, a od 1986. do 1988. predsjednik Kulturno-prosvjetne zajednice u Zenici. Od 1992. do 1993. bio je vršitelj dužnosti ravnatelja Muzeja grada Zenice.
Kao likovni kritičar i esejist od 1986. objavio je više od 150 eseja u listovima i časopisima u Sarajevu, Zagrebu, Zenici, Mostaru, Novom Sadu i drugdje. Pisao je i stručne recenzije, sudjelovao u uredništvima monografija i časopisa te na brojnim simpozijima i znanstvenim skupovima. Od 2007. bio je stručni suradnik u izradi Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine. O njegovom slikarskom djelu pisali su brojni ugledni povjesničari umjetnosti i likovni kritičari, a 2003. o njemu je snimljena i televizijska izložba u produkciji Hrvatske televizije.
Studijski je boravio u Francuskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Grčkoj. Od 1996. radio je na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, gdje je 2009. stekao trajno zvanje redovitog profesora slikarstva. Bio je mentor na poslijediplomskim magistarskim i doktorskim studijima. Obnašao je dužnost prodekana (1998. – 2007.) te dekana Akademije (2007. – 2011.). Predavao je i na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku.
Imao je 70 samostalnih i preko 300 skupnih izložaba.
Preminuo je 10. travnja 2023. godine.
(www.jabuka.tv)
