Obitelj preminule djevojčice iz Čitluka traži čovjeka koji im je pomogao u najtežim trenucima

Valentina Radišić, majka djevojčice iz Čitluka koja je 13. siječnja preminula u Općoj bolnici Zadar zamolila je Radio Zadar da joj pomognu pronaći gospodina koji je nakon tog tragičnog dana, 14. siječnja bio s njima dva i pol sata i bio im podrška.

Spominjao je da pola godine stoji u Novalji, gdje ima kuću. Radio Zadar je objavio poruku koju je gospođa Valentina poslala:

Već 10 dana pokušavamo ući u trag osobe (Vašeg sugrađanina) koji nam je jako puno pomogao tog ponedjeljka 14. siječnja. Svim ljudima koje smo susreli u Vašem gradu, od bolnice, matičnog ureda, sanitarne inspekcije, MUP-a, hotela preko puta bolnice gdje smo bili smješteni, iskreno i od srca se zahvaljujemo, ali ovaj Gospodin je taj dan s nama proveo 2,5 sata i bio nam podrška, a mi u svom šoku i jadu nismo upitali ni za ime.

Molim Vas, ako možete, Vi putem Vašeg radija pokušajte doći do te osobe, bili bi Vam doživotno zahvalni. Gospodin je prosječne visine oko 180 cm, srednje građe, vitalan, u svakodnevnim šetnjama Starog grada u Zadru. Ima suprugu i dvoje djece koji žive u Zagrebu.

Gospodin je spominjao da pola godine bude u Novalji da tamo ima kuću. S nama je bio u prostorijama Sanitarne inspekcije na lokaciji Narodni trg i u MUP-u (na drugom kraju grada).

Budući ne mogu biti stalno na Vašim frekvencijama, molim Vas za svaku informaciju da mi pošaljete poruku.. Od srca se zahvaljujem na svakom pokušaju, Valentina Radišić.

(www.jabuka.tv)


13 komentara

  • Bog daje križ onome koga može nositi tvoja djevojčica je sad sa Njim gore gdje nema ni boli ni tuge ni patnje Bravo za vas vi ste jedna velika mama…

  • Slažem sa da je na boljem mjestu makar je razumljivo da svi koji imamo djecu samo želimo da su oni živi i zdravi …Ali šta je ovaj život prema vječnosti s Bogom….

  • proces žalovanja je tako normalan,proces rađanja i umiranja isto tako,
    Bogu se svidje i mi bi smo iz toga trebali učiti da je život kratak reći će često i oni
    što imaju osamdeset i koju,ali bi trebali živjeti po Božijim zapovjedima i križ i njegov
    teret bi dobili smisao

  • Koja snaga. U svojoj dubokoj boli oni imaju snage zahvaliti svima koji su bili s njima u tim dramatičnim trenucima. Nisu ti ljudi ništa pomogli niti su mogli pomoći ali su jednostavno bili nesebični i željeli pomoći. Ova žena nije tipičan primjer današnjice jer danas kako čitamo većina koji izgube voljenu osobu olako okrivljuju drugoga za smrt i njihova bol se pretvara u bijes i mržnju.

  • Dokaz da postoje nesebični ljudi koji u trenutku nečije velike patnje i boli sve ostave sa strane,a samo s namjerom da pomognu ljudima koje zadesi takva tragedija.Ljudskost običnog čovjeka je te nesretne ljude koji su izgubili dijete barem malo vratila vjeru u život.Svaka mu čast bez obzira kako se zove i odakle je.

  • Svaka cast majci. Neka vide da je i moralna podrska u nevolji veliko djelo, a nekima da zivot das odgovorili bi”tko im je govorio”.

  • bolje bi bilo da je majka izmolila koji očenaš zahvale Bogu koji je preko tog čovjeka neznanca očitova se ,da postoji dobro,ljubav i koliko je on mudar nije govorio svoje ime,bitno je činit dobro
    a ne sve na internet i medije,i tako nam je sve,zar ne vidimo rezultate-sve na izvolte

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.