Nastup u europskim natjecanjima uvijek je izazov, ali igrati u srcu Azije još je i veći. Naime, Široki Brijeg je za protivnika izvukao možda i najtežega. Ne atraktivnoga, ali sama pomisao da treba prijeći put od 5000 km ne predstavlja zadovoljstvo. Osim ako ne idemo na turističko putovanje, piše Večernji list BiH.
NK Široki Brijeg sigurno ne pomišlja doći u Almaty, nekadašnju prijestolnicu Kazahstana, u turistički posjet. Prednost iz prve utakmice je dobra, ali ne jamči ništa. Općenito, stanje duha momčadi bilo je na visokoj razini, za što je zaslužna, možda i nažalost, današnja tehnologija, pa su momci kratili vrijeme do Dubrovnika i u zračnim lukama “surfanjem” internetom, a u zrakoplovu do Istanbula čula se pjesma iz repa zrakoplova.
Momci se nisu predavali i u pojedinim, istina rijetkim, trenucima, kada smo imali osjećaj da se vozimo makadamom.
U Zračnoj luci Kemala Atatürka raspoložena ekipa je večerala. Večeri je prethodilo neminovno cjenkanje za cijenu večere pa sam na kraju spustio cijenu za velikih 12 € po osobi. Putovanje se brzo nastavilo polijetanjem u 00.50 za Almaty.
Zrakoplov je bio ispunjen, ali raspoložena ekipa nije se predavala. Poslije dobre večere i uz nekoliko filmova iz zaista bogate ponude (više od 50 najnovijih naslova) te igrica, zrakoplov je utihnuo te je noćni let prošao zaista idealno. Izlaskom sunca krajolik je dobio novi oblik – nepregledne pustinje naslijedio je obris visokih planinskim lanaca.
Uz manje turbulencije, sletjeli smo u zračnu luku Almaty u 8.40. Sam ulazak u zgradu nas je vratio tridesetak godina natrag. Tipična socrealistična zgrada vrvjela je jutarnjim putnicima te smo se, uz kraće čekanje za prijelaz granice i preuzimanje prtljage, ukrcali u autobus.
Dodatno ugodno iznenađenje čekalo nas je u obliku policijske pratnje pa je vožnja neklimatiziranim autobusom protekla vrlo brzo. Grad je iznenađenje. Prostrane avenije, bulevari odišu čistoćom, s velikim brojem zelenih površina i parkova te malih jezera. Osjećaj je da su preduvjeti za dobar život prisutni. Igrališta su prepuna mladih i djece koji provode vrijeme u igri.
Po dolasku u hotel smjestili smo se u relativno dobre sobe. Poslije doručka momčad je dočekala vrijeme za odmor, a prateća ekipa, na čelu s neizostavnim Grofom Zdravkom, odlučila je vrijeme provesti u kraćem upoznavanju s okolinom hotela, uz posjet stadionu FC Karpatyja na kojem će Široki pokušati izboriti drugo kolo i susret s Aberdeenom.
Vremenski uvjeti za odigravanje utakmice nisu povoljni. Zrak je vlažan i velika je sparina. Temperatura je visoka 32 stupnja i oblačno je. Nadam se da će danas biti bolje. Inače, press-konferencija trenera Sablića privukla je 20-ak novinara koji su bili vrlo raspoloženi za pitanja, ali ništa manje nije bio raspoložen ni trener Sablić koji je vrlo iscrpno odgovarao na njih na tečnom ruskom jeziku.
Na zadnje pitanje o eventualnom angažmanu u Kazahstanu Sablić se nasmijao i završio pressicu. Danas nas čeka novi dan u kojemu će nekolicina nas ipak biti turisti.
Naime, vodstvo kluba Ordabasy, unatoč tome što je i samo gost u Almatyju, pobrinulo se upoznati nas s prelijepim planinskim lancem iza kojega se nalaze Indija i Pakistan, a tri sata dalje vožnjom autom došli bismo do kineske granice. I da se ne zaboravi, igrali smo utakmicu Europske lige… u srcu Azije. Ta divna UEFA…, zaista je zaslužna što smo posjetili mjesta o kojima smo samo slušali ili eventualno gledali na TV-u u kakvim pustolovnim filmovima.
(www.jabuka.tv)
