“Noga u vratima” i “vrata u lice”? Metode uz koje ćete postići da dijete napravi sve

Sigurno ste se više puta zatekli u situaciji kako tjerate dijete da nešto napravi, a ono se odupire. Bilo da je riječ o pisanju zadaće, odlasku na spavanje ili samo o tuširanju u određeno vrijeme, svatko je doživio da dobije odgovor od djeteta kako će to učiniti malo kasnije ili da ne želi.

Ali opet, jednak problem možda imate i s partnerom ili s kolegom na poslu pa ih ne pokušavate promijeniti jer ste se previše puta uvjerili da vas neće poslušati. Nije riječ o kompliciranim zahtjevima, niti nerazumnima, stoga je teško shvatiti zašto veliki i mali ulažu toliko energije u odupiranje. Nitko ne voli borbu s djecom jer iscrpljuje oboje, a moramo im i pomoći da naprave stvari koje se moraju napraviti, prenosi 24sata.hr.

“Noga u vratima” naziv je učinkovite metode o kojoj piše dr. Nancy Darling, profesorica na koledžu Oberlin, a koriste je ljudi širom svijeta za uvjeravanje drugih. Tehnika je dobila ime prema tome što je koriste trgovački putnici širom svijeta – umetnu nogu kako im druga strana ne bi mogla zalupiti vrata pred nosom.

Kucaju na vrata i pitaju stanare jesu li zainteresirani za kupnju. Teorija je da ako su uspjeli umetnuti nogu u vrata, da mogu realizirati i prodaju. Načelo je jednostavno, svaki put kad vam netko postavi pitanje na koje vi odgovorite ‘da’, povećava se mogućnost da će i na ono presudno pitanje odgovor biti potvrdan. Ako se dijete odbija otuširati prije spavanja, razgovor možete početi s rečenicom: ‘Danas ti je sigurno bilo naporno u školi‘.

Nakon prvog ‘da’ slijedi pitanje: ‘Sigurno bi se želio malo odmoriti’. Nakon drugog ‘da’ možete ga pitati: ‘A možeš li stajati’, a potom: ‘Možeš li hodati‘. Poslije još jednog pozitivnog odgovora može slijediti ključno pitanje: ‘Misliš li da bi mogao hodati do kupaonice’. Ako je odgovor opet pozitivan, neka slijedi još jedno potpitanje: ‘Bi li se mogao sam skinuti i otuširati ili da ti pomognem’.

Neka djeca zahtijevaju još dodatnih pitanja prije ključnog kako bi se odobrovoljila. Sa svakim pozitivnim odgovorom postaje teže prekinuti konverzaciju i reći ‘ne’ zato što se ide malim koracima koji se ne čine tako zahtjevnima do konačna cilja, pojašnjava prof. Darling, a nakon toga će se dijete doista osjećati bolje. Ključno je za uspjeh ove metode da je put do željena cilja počeo s malim zahtjevima koji su naposljetku riješili i veći zahtjev.

A metoda ‘vrata u lice‘ provodi se obratno: najprije se postavi velik zahtjev za koji znamo da će ga dijete odbiti, na primjer – pospremi sobu. Kad odbiju vaš zahtjev, tada postavite manje zahtjeve, na primjer, ‘onda samo iznesi smeće’ ili ‘oguli krumpir za večeru’, pa će dijete imati osjećaj da je dobro prošlo i vjerojatno će poslušati. To je metoda koja zahtijeva manje vremena, ali je i manje učinkovita.

Neka istraživanja anglosaksonskih psihologa o uspješnosti tih metoda pokazuju da je ‘noga u vratima’ učinkovita gotovo 100 posto, a ‘vrata u lice’ 80. Razlog je u vremenu koje je potrebno za provođenje i u spretnosti provođenja. Ako napredujete malim koracima, morate odmah nakon prvog pitanja imati spremno drugo, da ne date djetetu previše vremena za razmišljanje.

(www.jabuka.tv)